"Čarobna staklena kugla" za maratonce

  To bi trebali prodavati maratoncima u svakom boljem sportskom dućanu. Išlo bi ko "halva". Neki tvrde: "Ja točno znam kako treba trčati maraton i koliko ću istrčati". Neke to ne zanima jer im je važno da se dočepaju cilja i napokon promjene svoj status u "maratonac". Kao da to nešto znači. Znači možda nekoj babi koja jedva može da dođe do pijace ali inače to i nije "big deal". Istraživanja pokazuju da je maraton utrka koju trči mnogo više ljudi nego što bi to bilo očekivano obzirom na treninge. Znači za maraton se sprema malo njih, a trči jako puno. Poslije spominju kineski zid i opisuju susrete sa istim kao da su malte ne stvarno udarili o nešto.
Ja oba puta nisam bio potpuno siguran kako trčati ali nekako sam dogurao do plana ili tu negdje, mada nisam trčao baš kako treba. To je možda zbog toga što možeš i malo pogriješiti ako si planirao sa određenom rezervom. No tako teško možeš očekivati da ostvariš ono najbolje što možeš. Bez rizika nema boljeg rezultata. Najgore je onima koji su već na neki način došli blizu vrhunca pa su promjene toliko male da ih svaka pizdarija koju izvedete na utrci ili zanemarite poništi. Za to na maratonskoj utrci svakako ima i previše vremena. 

Svako pretjerivanje na početku kasnije se manifestira većim ili manjim gubitkom na kraju. Uvijek se nešto nađe zbog čega smo požurili.

Na dijagramu sam prikazao kako sam ja trčao svoj prvi maraton(plavo) za koji tada nisam imao neki plan osim da bude oko 3:15 ili bolje. Nisam mogao zamisliti kako će to sve izgledati jer nisam nikad ništa slično probao. Za sobom sam imao jednu utrku polumaratona i 6 mjeseci priprema koje sam nekako izgurao sa samo jednom ozljedom(upala pokosnice) pred kraj, a koja me poremetila na dva tjedna. Kretanje iz drugog boksa me nije usporilo jer istini za volju bolje je krenuti malo manje euforično. Taj prvi kilometar pet šest sekunda sporije može samo dobro doći da se puls smiri od navale adrenalina koju sam ipak imao i prilično osjetio na startu. Poslije dolazi teški dio jer ti se čini da previše njih trči brže od tebe ali zaboravljaš da ogromna većina trči polumaraton. Nevjerojatno je koliko je lakše na utrci trčati brži tempo nego na treningu, a da to uopće ne primijetiš dok nije kasno. Ipak najveću grešku sam napravio oba puta negdje na sredini utrke ubrzavši prerano sa ostatkom trkača koji finišira za polumaraton. Zapravo u drugom maratonu(crveno) sam prve dvije trećine(do 28 km) bio brži od plana(žuto) kojeg sam imao za vrijeme 3:10. Sve do skoro četrdesetog kilometra još sam mogao kontrolirati tempo. Znao sam da sam brži od 3:10, pa od tridesetog do četrdesetog nisam forsirao ali ipak sam zadnja dva kilometra osjetio sličnu vrtoglavicu kao prvi put. Zato sam stao na 40-om, popio punu čašu izotonika ali zbog toga izgubio na tempu i relativno svjež ušao u cilj. Da nisam onako žurio pogotovo na početku dok sam trčao sa kolegom kojeg sam poslije stigao na dvadesetom kilometru sve bi još bilo brže za bar minutu. Ovako sam podbacio ali tješim se samo 9 sekunda. Iako si tu utjehu mogu objesiti mačku o rep. Zamislite da je to trebalo biti recimo za rezultat ispod 3 sata, a ono 3:00:09 ... karamba pojeo bi si jaja. Mogao sam si zadati plan od 3:30, pa bi udarnički prebacio sve za 20 minuta ... ha koji car.
Kako onda odrediti tempo za ovaj maraton u Beogradu. Manjak kilometara u pripremama od oko 100 kilometara i nije tako velik ali je došao nezgodno opet pred sam kraj priprema. Izgubio sam nešto dužina i kvalitetnih specifičnih treninga. Ali sam bio u boljoj početnoj formi jer sam prošle godine počeo trčati šest mjeseci prije maratona nakon skoro godine pauze. Zadnji treninzi tempa na stadionu i pogotovo ova 5-4-3-2-1 dužina ukazuju na sličnu ali malo nižu formu. Mada to nije toliko presudno. Zašto to kažem. Moja forma u Ljubljani 2016 u odnosu na 2014 g je bila mnogo bolja nego što je to pokazivao rezultat ili razlika u rezultatu je bila samo 3 minute.

Plan baziram na zadnjim podatcima sa treninga uzimajući u obzir da mi je "aerob treshold" puls ili početni puls u maratonu oko 145. Poslije on zbog temperaturnog drifta i dehidracije ode i preko 160(do 165). Na dužini 5-4-3-2-1 puls pri 4:28/km je bio 146 natempu 6 km 4:11/km je bio 156. To odgovara sigurno prosječnom tempu 4:30/km za maraton.  Ona prva markacija sa pulsom od 141 pri brzini od 13,1 km/h je vrijeme maratona u Ljubljani 3:13:14. To bi sad istrčao skoro u srednjem aerobnom. Naravno za 3 sata nema ba teorije treba još mnogo ako je uopće moguće.

Zato plan od 3:10 opet ima izgleda ako se budem držao plana. Jedino što još ostaje nepoznato kakvo će biti vrijeme i kako će se odraziti putovanje i ostale okolnosti na mene. Važan faktor je staza i motivacija publike, a to ne očekujem da bude bolje nego u Ljubljani. Staza završava sa dva kilometra malog uspona i tu bi moglo doći do problema ako uletim u završnicu već na rezervi. Na početku su ta dva kilometra nizbrdo i nikako ne smijem previše da se zalijećem. Treba ostati u što nižem opterećenju bez obzira što će puno njih da se stušti za dole kao kamikaze. Ja imam "kukiće" koji me automatski koče ali srećom ne bole više niti blizu kao zadnji put na Plitvicama. Još će ovih nekoliko maratonskih tempo trčanja potvrditi jesam li u pravu ili ne ali u jedno sam siguran. Tri četiri minute sigurno imate(i ja) u "glavi", "srcu" ili "mudima" figurativno rečeno, što će vam još i kugla. Valjda imate "muda" ako ste odlučili trčati maraton.