Gdje god da mrdnem za mnom se malo po malo počinje vući kao rep taj nadimak: "treneru". Još sam jedino mojoj unuci "Dida". Zapravo je to ipak bolji nadimak. Hm ... da razmislim, od toga naziva mi nisu prošli bolovi u zglobu, nisam se udebljao, niti se sad za mnom okreću "komadi". Znači bez veze, nema nikakve koristi. Kad odem na stadion: ... "treneru što se danas radi" ... na mobitelu ... "di si treneru" ... ponekad čak i u gradu. Sad je počelo i na FB! To je definitivno kraj jer kad ti nešto prilijepe na FB onda ako je i govno moraš ga progutati. Mali Dani je pobijedio na utrci u u Žminju i objavio na FB da mu je to prva ukupna pobjeda za klub "Maraton-Uljanik" i nakon što sam mu čestitao zahvalio se: "hvala treneru ..." Ja nisam niti imao pojma da je on sad opet naš član! Osim ono dvoje blizanaca koji su još u kolicima on bi bio najmlađi u klubu. Kad je lani trčao onako dobro iako premlad u polumaraton Ljubljani preporučio sam mu da ode u neki pravi atletski klub kao što je to AK Istra ili bar AK Medulin gdje se sistematski(nadam se) radi barem sa mladim trkačima. Nažalost u njegovom klubu su ostali bez trenera koji je radio sa mladim srednjeprugašima, a i on je nestrpljiv da što prije postane maratonac. Kao da vidim sebe u njegovim godinama. To danas postaje trend čak i kod vrhunskih sportaša, a ja se sa tim trendovima ne slažem baš u potpunosti. Pogotovo kad je u pitanju prerano trčanje dugoprugaških utrka. Nova istraživanja u sportovima izdržljivosti podupiru ranije spoznaje iz istraživanja životinjskog svijeta, odnosno zaključke da životinje koje više narastu i ranije ojačaju imaju kraći životni vijek. Ista je stvar sa trkačima. Raniji početak treninga preduvjet je bržeg dostizanja vrhunca koji će biti ujedno i znatno viši nego kod onih trkača koji kasno krenu sa treningom.
Za trčanje utrka gdje se zahtjeva izdržljivost ipak postoje neki korektivni faktori odnosno odstupanja od ovog pravila. Jedan od njih je svakako veća ekonomija trčanja zbog povećane krutosti tetiva kod malo starijih trkača. No ona ne može vječno kompenzirati gubitak VO2max kapaciteta nakon tridesetih godina.
U prilog nama starcima dugoprugašima ide malo i činjenica da sa godinama gubitak aerobne izdržljivosti nije niti blizu tako dramatičan kao gubitak snage i brzine. Kod treniranih trkača on je svega oko 1% na jednu dekadu.
Zdravlje mi trkači uglavnom zanemarujemo ili u najmanju ruku stavljamo u drugi plan iza rezultata. Ipak nije nevažno kako ćemo provesti ostatak trkačkog ili “ne trkačkog” života kad naš vrhunac prođe.
Jedna studija je obrađivala podatke od preko tisuću olimpijskih atletičara(958 muškaraca i 97 žena) iz 41 zemlje koji su se takmičili na Olimpijskim Igrama u periodu od 1896 do 1936.godine u 58 različitih disciplina. Studija je na opće iznenađenje pokazala da su atletičari koji su imali svoj vrhunac u ranijoj dobi pokazivali 17% veći faktor mortaliteta u odnosu na one sa kasnijim vrhuncem. Također je pokazano da su oni koji su bili bolje pozicionirani imali porast tog faktora od 11% u odnosu na one lošije pozicionirane.
Najveći porast su imali muški atletičari koji su imali rani i vrlo visoki vrhunac(šampioni). Prosječan životni vijek im je bio kraći za 4,7 godina. Naravno sa boljim metodama treninga i posebno prehrane možda taj rezultat ne bi bio ovakav ali ipak to pruža malu utjehu onima koji kasno počnu sa treningom. Njihov životni vijek neće biti ugrožen ali i vrhunac će biti znatno niži. Zato nije uvijek najbolje ono što donosi brzi rezultat. Sa vrhuncem možete ponekad i pričekati. Ali svatko ima svoj plan i ja nemam ništa protiv toga. Samo želim da oni koji me pitaju za pomoć ipak znaju u što se upuštaju. Zato kad me već zovete "treneru", poslušajte malo poneki savjet kad ih se već ja ne držim baš uvijek. Ja imam ispriku da sam već malo mator i zbog toga tvrdoglav. Ma samo pitajte moju ženu i sve će vam biti jasno.
Nema komentara:
Objavi komentar