Zadnji tjedan godišnjeg odmora i zadnji tjedan sa unucima su se tako fino poklopili sa pretrpanim trkačkim rasporedom za taj tjedan da sam se malo pobojao kako će sve nešto poći po zlu ili po Murphi-ju. Već su noge bile malo načete sa brzim dionicama od 400 m koje sam radio pogrešno za 1:21 u prosjeku umjesto 1:26 koliko je recimo predviđena brzina trčanja za maraton od 3:10. Matematiku sam negdje ostavio kod kuće jer sam kontao kad smo(ja, Ljubo i Dražen) prije dva tjedna 10x200 m išli za 38 sekundi, to bi bilo 1:16. To mi je bilo brzo do jaja i sjećam se da sam se gotovo raspao što nije čudno obzirom da mi brzina nije baš vrlina .. hm draga. I to je trebalo biti za 42-43 sekunde. Sad nakon jednog laganog treninga u srijedu koji sam ponovo uveo trebalo je još odraditi intervale 5x1000 m. I onda stigne poruka od Igora:
"U četvrtak u 19:30 pijemo za blizančeke na stadionu. Prisustvo obavezno. Vaši treninzi-baš me briga. Pozdrav, Igor".
Uf ... kad je meni Igor i moja "Running Dida team" ekipa zadnji put krojila trening završili smo u "Rock-caffe-u" ...brrr.
Odlučio sam biti veći papa od pape pa sam sa Draženom došao ranije na stadion da otrčimo te intervale, a poslije kome opanci, kome ... Možda sam previše žurio zbog toga da se što prije priključim kumu Tomislavu sa "Tomislavom"(crno pivo). Uglavnom taman smo razvalili svih 5 hiljadarki sa 200 m laganog trčanja opet malo prebrzo(3:48/km) kad su pored staze osvanuli bijeli stolovi sa klopom i pive kao na nekoj svadbi. Još se nisam pošteno niti istrčao i onda se pojavila Dubravka. Ostala je ista iako tvrdi da se "popravila" uz suzdržani pomalo sramežljiv osmjeh gura dvostruka kolica na kat. U kolicima gore njena slika Dominik, a onima malo niže Igorova Luce. Ni kuckanje čaša i glasni žamor velikog broja trkača svih klubova koji su se tamo našli nisu izazvali ni najmanji trzaj budućih šampiona. Već znaju kako treba raditi stvari i kad. Sad se spava i njih boli ... za sve što se događa. U njihovu čast Slaven koji kuburi već malo predugo sa ozljedom zadnje lože odlučuje oboriti hrvatski rekord na pivskoj milji. Kaže da je preko 8 minuta. “Ugooglao” sam malo i imam podatak da je Petar Krišto iz AK. Žumberak trčao 24.06.2016 za točno 8:00!
Ozren je sudac i stavlja četiri limenke "Staropramena" pored starta. Štoperica kreće i prvo pivo se otvara. Vidi se da je Slaven malo uzbuđen jer ne ide baš glatko ali ipak je bio brz. Zatim slijedi jedan luđački brzi krug i ja mu dobacujem kako treba smanjiti pred kraj da može lakše disati. Zapravo ne disati, piti. Na kraju prolazak kroz cilj i štoperica se zaustavila na 7:29! To bi bio novi ali ipak neslužbeni hrvatski rekord u čast naših novih i najmlađih članova koji imaju tek mjesec dana i bilo da budu na tatu ili mamu biti će strašni trkači. Naš tajnik je lijepo popunio pristupnice, a sretnim roditeljima smo uručili mali poklon sa čestitkom na koju smo se svi potpisali i fešta je počela.
Kad se na kraju cirkus na stazi i oko nje malo umirio dozvolili smo dežurnom domaru da zatvori stadion, a mi smo nastavili sa pričom i pivom koje je Ozi vadio iz haube sve do pola noći. Hrvatski rekorder se pokušao popeti na biciklu ali u tome baš nije bio uspješan, pa sam ga ja odveo kući i dok je izlazio iz auta čvrsto mi je obećao da će od sada ponovo početi ozbiljno i biti onaj Slaven od prošle godine koji je u samo pet šest mjeseci skinuo osobni na maratonu za 40 minuta. Meni je dosta da odnese vrag još onu jednu minutu koja mu smeta, da se priključi onim elitnim trkačima-rekreativcima koji trče ispod 3 sata. Ja bi sad za to dao sve pive ovog svijeta. Ali on je još mlad ima vremena ... možda.
Nema komentara:
Objavi komentar