Godišnji odmor

  Iako su neki pretpostavili da sam "umro" jer nisam dugo ništa napisao i čak se nisam niti pojavljivao na treninzima na stadionu više od dva tjedna. Zapravo se nije desilo ništa tako spektakularno ni dramatično. Prvi dan godišnjeg sam se ukočio kako ono žene kažu "na krivom mjestu". Srećom čak i mi oronuli trkači za to imamo kostolomce. Mi imamo Marijana koji nas uglavnom vadi iz kaše koju smo si sami zakuhali. Dva dana Ibrufena, malo ravnanja, masaže te lijepi par roza trakica na leđima na kojima mi moja unuka jako zavidi i skoro sam ko nov ...rekao sam skoro. Oni koji su se ponadali da ih više nikad neću zavrnuti na utrci ili da će napokon imati prilike da me razbiju možda će biti razočarani jer sam ipak još živ i mrdam. Trenutno sam na godišnjem i prilično zauzet unucima i nekim vanrednim aktivnostima. Neke mi se baš i ne dopadaju ali "nema omleta ako ne razbiješ neko jaje". U trkačkom smislu prošli tjedan je bio posvećen smirivanju tih čudnih bolova u skočnom zglobu koji su se pojavili možda zbog preranog podizanja kilometraže ili dužine. Recimo da je mali odmor i smanjenje ponovo na 40 kilometara tjedno ipak ublažio taj problem ali nekom igrom slučaja ili potpuno nesvjesno sve sam jako ubrzao. Prošli tjedan mi se činilo da je trčanje skraćene dužine od samo 21 km bilo prebrzo ali nekako prelagano. Nisam baš bio siguran od kuda sad takav elan. Pogotovo što se moj plan baš i ne ostvaruje. Zbog toga i zbog potrebe da prekinem "tračeve" ili nedoumice da sam ...bla bla neznam što, otišao sam u četvrtak nakon terapije na stadion da odradim treći i posljednji MAF(Maksimum Aerobic Function; Philip Maffetone 1980.) test u ovom ciklusu. Nikad do sada u ovom testu nisam trčao brže. Obično sam radio dva testa. Jedan nakon 4 tjedna na početku i mjesec dana nakon toga. Tada bi već sa priličnom sigurnošću mogao ocjeniti da je trenutak prve faze aerobne adaptacije gotov i mogu početi sa intervalima i brzim stvarima. Obično je to bila i približna prosječna brzina(tempo) kojom sam nakon toga trčao dužine. Zadnji test(05.07.2016) je imao rezultat nešto malo bolji nego prije polumaratona u Rovinju(19.03.2015). Zapravo gotovo identičan(5:10/km) ali su uvjeti bili bolji(niža temperatura) prije Rovinja. Test je pokazao brži tempo od 15 sek po kilometru nakon 4 tjedna treninga. I prethodni test ove godine(07.06.2016) je bio sličan te imao sporiji tempo od oko 12 sekundi po kilometru(5:22), pa više nisam očekivao značajnije ubrzanje.
Međutim brojevi kažu da sam još skoro 15 sekundi(14) po kilomeru brži nego prije malo više od četiri tjedna. Ups... 4:56/km sa pulsom negdje na sredini "easy aerobic"(138) zone. Imao sam malih "tehničkih"  poteškoća sa prvim kilometrom jer mi se u testu koji moram trčati što ravnomjernije pridružio Ozi i sa svojim pitanjima me malo dekoncentrirao. Zbog toga sam prvi kilometar malo fulao puls za dva otkucaja ali i trčao 4:48/km. Čak sam otrčao i jedan kilometar više jer nisam bio siguran dali sam odradio svih pet ili ne. Poslje prvog sam sve odradio jako ujednačeno i rezultat je nedvojbeno točan iako nemam pojma odakle takav ishod. Nije čudo da mi se trčati dužinu oko 5:00/km čini lagano. Ako me sjećanje ne vara, a tu su dnevnici, tabele i Garmin da to potvrdi sve dužine u 2014. godini i pripremama za maraton sam trčao oko 5:10-5:20. Osim onih progresivnih sa ubrzanjima na kraju ali tada je i prosječni puls bio dosta veći. No do njih trebam tek doći. Prije treba preći na dužine preko 30 kilometara. Znači li sad to da mi ovaj režim od maksimalno 4 treninga tjedno više odgovara? Možda je rano za prognozu ali na kraju će utrka sve reći ako do nje doguram u komadu. Bar se nečemu malo radujem kad već nisu prošle one silne boljke i noge se nisu pomladile. Nakon zadnjih dužina bez obzira što sam zadnju skratio na 21 km morao sam uzeti dva dana pauze za oporavak, pa je otpadao trening brzine u utorak. Jučer sam otrčao 26 kilometara u društvu Dražena, Igora i Slavena. Nekako mi se čini kao da mi se počinje sviđati trčanje u grupi. Vraća me u mladost. Samo što sam tada ja uglavnom gledao u leđa mog uzora Mikija i starijih trkača, a ovi "klinci" puštaju "didu" da drži tempo, kao on to radi dobro. Trče često iza mene kao neki pilići iako su neki već odavno sazrjeli da oni vode. Baš kako je rekao Slaven savršeni tempo od 5:00/km. Početak malo sporiji sa blagim ubrzanjem u drugoj polovini i "negative split" školski primjer. Nema stajanja za vodu, trice i kučine. Tko mora da piša ima da stisne i dostiže grupu kao Dražen ovaj put. Nema milosti jer tako se trči. 

Poslje tako dobro odrađenog treninga nebi ja bio ja da nisam usrao motku. Otišao sam odmah sa unucima na more, ponijevši samo jedan sendvič i malo vode. Nešto sam popio odmah ali nisam računao da ću ostati do tri popodne i izgoriti kao rak iako sam cijelo vrijeme pokušavao biti ispod suncobrana. Zbog toga sam danas na poštedi od morskih aktivnosti i uspjevam odgledati malo atletike na olimpijskim igrama te napisati riječ dvije tek toliko da se ljudi više ne pitaju: "što je sa tobom ništa nisi napisao već..". Jebo te kao da se to mora. Pa evo Vam, čitajte... ja sutra nastavljam raditi na brzini. Dobio sam inspiraciju gledajući Usaina Bolta ... da mi još kapne od negdje mrvica njegove brzine.