London, dan prvi

  Preživio sam i prvi dan gnjavaže sa nebrojenim presjedanjima. Vlak, podzemna, DLR(Dockland Light Railway). Još mi je samo fali crveni buss i kabelska željeznica(gondola) koja baš kreće blizu zadnje stanice gdje izlazim. Nakon toga natezanje gdje šta ide, u koju vitrinu ili p..materinu, kao da svake godine radimo nešto drugačije. Isti štand imamo već četri godine ali neš ti to su talijani. Bez sat vremena diskusije ništa se ne može napraviti. Srećom glavni šef(gazda) nije došao taj dan pa smo se mi miševi ipak brzo dogovorili i onda je netko izrekao spasonosno: "adesso andiamo bere una bira"! Prvo sam pomislio j..te ovo je vrhunac i jedino dobro današnjeg dana, a onda sam nakon bire shvatio da je tek pet popodne i da još imam vremena otiči i otrčati đir oko dokova prije nego dan zaserem ponovnim okupljanjem za večeru.
Nije baš bilo kao lani. Zapravo je bilo jako toplo pa sam stavio samo dvije majice. Onu toplu ispod i preko moju "Running Dida Team Coach" kojom se svugdje kurčim. A ovdje se englezi sigurno pitaju "What a F.. that mean". Zlu ne trebalo stavio sam i duge zimske gege. I osjećaj pri trčanju nije baš bio tako dobar kao lani, pa naravno ni brzina ali veselje je bilo identično.
Ima li neka ocjena za veselje, nešto kao za umjetnički dojam? Lani sam uživao zamotan ko polarni istraživač u škripanju snijega pod nogama i odsustvu bolova u koljenu koji su me na dva mjeseca bili udaljili od trčanja. Sad je jedino činjenica da ipak još uvijek trčim iako malo boli dovoljan razlog da se veselim. J..ga kriteriji su mi pali. Ipak i tih pet kilometara za 5:39/km uz puls 139 nije baš kao lanjskih 5:02 uz puls 136 ali svaka budala ima svoje veselje. Da je dan završio tako još bi to bio jako dobar dan ali što reći nakon večere u nekom sumljivom tajlandskom restoranu u kineskoj četvrti, do kojeg smo opet nebrojeno puta presjedali i vratili se mrtvi umorni debelo nakon pola noći. Meni je sve imalo isti potpuno nepoznati okus za koji je netko ustvrdio da ga podsjeća na okus losiona za brijanje. Taj je stvarno zabrijao ako je bio tako očajan da to pije. Uostalom sve je bilo ultra ljuto tako da požar u ustima nisu mogla ugasiti niti nekoliko Tigar piva. Na kraju nisam mogao niti zaspati i ujutro sam bio za ku..c! Znači ništa od trčanja.

                                              
                                   Vatrogasni aparat za "tai" kuhinju