ponedjeljak, 1. veljače 2021.

"Ni da ni ne"

 Tako nekako bi opisala moj prvi test sa tenisicama pjesma jednog meni baš i ne tako poznatog benda. Sjetim se njihovog imena samo kad se sjetim onog vica "... ko ima vaki kawasaki?". Oni vele "Ovo je pjesma koja ne govori o ničem ali ima odgovor na sva pitanja". U mom slučaju je slično osim što iako ne govori o ničemu isto tako ne daje odgovor na ništa. Đaba truda i možda previše potrošenog novca.

Nikad mi se prije nije desilo da tek kupljene tenisice ne odem odmah malo prošetati. Došle su u petak, a u petak sam pokušavao pauzirati bez obzira na promjenu treninga u četvrtak. U subotu sam trebao trčati solo još malo skraćenu i usporenu dužinu. Time bi još malo smanjio kilometražu i intenzitet pa se nadao da nakon dužine neće opet biti bolova u donjem dijelu trbušnog zida. Pomalo šokiran bojom novih tenisica ipak sam se čak dva puta oblačio i namjeravao otrčati par kilometara. No kiša nije dala da izađem jer kud ćeš sa onako florescentno žutim tenama po lokvama. Koliko se sjećam tako su mi djelovale i moje prve Adidas Glide pa evo nakon skoro 7 godina i više od 2300 km još nisu ofucane. No ove Adizero Pro su druga priča. Da sam ih probao u dućanu nikad ih nebi kupio. Pogotovo nebi dao gotovo dvostruko više nego za one prve. Zbog toga se nisam usudio obući ih za trčanje dužine koju sam na kraju opet odradio sa istom ekipom i opet je bilo doslovno isto. Usporavanje nikako ne uspjeva kad nas je više od dvoje, a bilo nas je pet. Dobra stvar je bila da smo nakon trčanja imali malu fešticu zbog koje sam se na kratko opet podsjetio one lijepe strane trčanja. Odradio sam i obavezno plivanje kasnije popodne i mada osjećam da me još nije potpuno prošlo imam bar mrvicu dobar osjećaj. Cijelu nedjelju je lijevalo pa sam u ponedjeljak jedva dočekao sunce da odradim tih testnih 10 km u novim tenisicama. Bio bi neiskren kad bi rekao da nemaju dobru amortizaciju, grip po klizavom je kao što je to standardno kod Adidasa fantastično sigurno zahvaljujući Continentalu u potplatu. Međutim iako sam u odnosu na stare Glide uzeo veći broj(opet 44 kao Adizero Adios) uske su mi u predjelu zgloba palca. Pogotovo onog koji me boli. Potpuno sam opustio vezice i tako labave nisu mi držale petu baš potpuno na mjestu ali bolje nego kad krvnički stegnem Nike Pegasus 36. Kasnije nisam više osjećao toliki pritisak na palac ali nisu baš bile nit super udobne. Ono što je bilo još više razočaravajuće je činjenica da sam pri istoj temperaturi(7,2 C) isti put od točno 10,13 km istrčao za 24 sekunde sporije nego sa starim Sketchers GOrun 5 koje su prevalile 1300 km. Ok to je nikakva razlika ali čak mi je i srednji puls sa starim tenisicama bio za jedan otkucaj niži. Moguće je da su nove tenisice nešto malo lakše mada nisam siguran jer bi ih trebao izvagati, a to ću na kraju. Tempo trčanja je relativno spor oko 5:00/km ali sutra ću vidjeti kako će to izgledati kad trčim oko 4:10-4:15/km. Ostaje mi još test sa prastarim Adidas Glide(2534 km), Adidas Adizero i Nike Pegasus 36. Imam osjećaj da će rezultat opet biti "Ni da ni ne".     

   

Nema komentara:

Objavi komentar