Imam jednu standardnu rutu kojom obično trčim tempo ali ponekad i trenig malo opuštenijeg trčanja, a da ipak nije kraće od 10 km. Konfiguracija terena je malo valovita, a ukupan uspon je manji od 100 m, znači ispod 1%. To je dosta ravno pa bi korekcija zbog konfiguracije bila vrlo mala. Po nekim izračunima korekcija potrošnje kisika za 1% uzbrdo je oko 3%(veća), a za isti iznos nizbrdo oko 1,8% manja. Znači da je ukupna korekcija potrošnje na ovoj ruti oko +1%. Što to zapravo znači. Pa ako su brzina trčanja i potrošnja kisika(time i puls) u linearnom odnosu znači da se prosječna brzina može korigirati(povećati) za oko 1% što bi pri istom srčanom opterećenju značilo brže za 1% po ravnom. Za 12 km/h(5:00/km) to bi bilo 12,12 km/h ili tempo 4:57/km. Ja povremeno radim testove odnosa pulsa i brzine na atletskoj stazi ali tamo nisam kročio još od ... ops ne sjećam se. Nije valjda u pitanju onaj švabo ... Uglavnom danas sam nakon par dana u kojima sam osluškivao uznemirujuće znakove u preponama odlučio izbaciti treći trening trčanja uzbrdica i zamjeniti ga sa laganim trčanjem do punta Verudele i natrag. Otkad me muče stopala i još se na to nadovezao petni trn pokušao sam promjeniti te kupio nekoliko pari novih tenisica. Moram priznati da nisam siguran koliko je to bilo korisno jer danas sam se vratio mojim starim "Skechers-icama" i ... ostao sam bez teksta. Ništa se ovih dana nije bitno promjenilo jer u utorak sam istim putem trčao tempo intervale 5x1000m sa 200m lagano imeđu. Temperatura je dosta niska i nakon toga sam još otišao malo plivati kako bi spriječio eventualno pogoršanje upale koja još uvijek čuči u prikrajku i čeka neki zgodan trenutak da ponovo bukne. Čak sam i jučer otrčao deset vrlo laganih kilometara. Ali danas kao da sam bio u oblaku. Kao da sam se nakon dugo vremena našao sa dobrim starim prijateljem pa uživam u ugodnom razgovoru i druženju. Tako ne primjećujem nikakve znakove bolova u stopalu bilo da se radi o uvijek malo bolnom zglobu palca ili boli u prednjoj strani stopala između trećeg i četvrtog prsta, niti petu ne osjećam, ništa, njente. Ma gotovo da ne mogu povjerovati. Pustio sam noge da same odlučuju i namjerno navukao rukave preko sata da mi bude ugodnije za ruke. Kad sam stao pogledao sam sat i tih nešto više od 10 km sam pretrčao za malo više od 50 minuta, a Garmin je pokazao vrijeme oporavka od samo 15 sati. Puls je pri tome bio ispod srednjeg i mnogo bliže zoni oporavka. Moj srednji aerobni tempo po ravnom(staza) kad sam u top formi je malo ispod 5:00/km. Puls bi bio oko 135. To znači da maraton mogu trčati oko 4:30/km uz puls oko 146-147(gornji aerobni) bar na početku. Kasnije zbog gubitka vode i porasta tjelesne temperature on naraste i preko 150. Očito je da sam već tu negdje i zbog toga me još više brine mogućnost da sve krene nizbrdo. To je nešto što sam već doživio. Znači nešto staro ali mislim da nikako ne može biti vezano za to što trčim u novim ili starim tenisicama. Sve su dobre dok traju i dok ti osjećaj govori da su dobre. Dugo nisam stavio moje prve Adidas-ke(Supernova Glide) iz 2014 godine koje su premašile 2300 km. Baš bi mogao i u njima otrčati ovu istu rutu da vidim koja je razlika. Još bolje, napraviti ću višestruki test. Naručio sam Adizero Pro tenisice i sljedeći tjedan mogu testirati razliku između novih i starih adidas-ki te ostalih koje trenutno koristim(Nike Pegasus 36, NB Tempo i Sketchers GOrun 5). Dali je novo bolje od starog ili je to totalno nevažna stvar.
Nema komentara:
Objavi komentar