Napokon je došao i taj dan. Već sam pomislio kako nikad više neću biti spreman ali pokazalo se da koliko god bio pesimističan uvijek na kraju i ono najgore govno postane poslastica. Možda sam se samo navikao na njega ali što me briga važno je da ja to tako doživljavam. Ponovo su došle na red uzbrdice nakon gotovo točno godine dana. Kažu da se nizbrdo kotrlja i jaje, a uzbrdo neće niti kokoš. To je istina za mnogo trkača koje poznajem ali to je samo posljedica činjenice da uzbrdice većina zaobilazi kao što se vrag kloni tamjana. Zašto trčiš na Drenovici, tamo je stalno gore dole? Baš zato. Bio sam sam jako nesretan zbog toga što sam mjesecima morao izbjegavati uzbrdice kako bi se riješio problema sa stopalom. Nakon uzbrdica u četvrtak, sad mogu reći da je to sigurno iza mene, aleluja.
Početak tjedna sam testirao sa malo tempo trčanja što je prošlo vrlo dobro obzirom na relativno nisku temperaturu. No nije me zavarala lagana bura i niska temperatura pa sam se lagano obukao kao što to obično radim kad su proljetne umjerene temperature. Osim rukavica sve je bilo u jednom sloju čak sa kratkim hlačicama. I bilo mi je ugodno. Zapravo ne može se raditi nikakva uporedba sa osjećajem koji sam imao kad sam sutra dan nakon laganog opuštenog trčanja po Drenovici otišao plivati. Dan je bio gotovo savršen iako je sunce već pomalo zalazilo iza kampa na Stoji. Žena je bila u šetnji sa kolegicom i nazvala da dođem po nju, a kad već dolazim mogu i malo da se bućnem. More se ovih dana zbog bure još ohladilo i sad je već oko 10 C(bar tako stoji na službenim stranicama). Ja samo primjećujem da oni virtuelni račići malo jače grizu nego što je to uobičajeno i nešto se smanjio broj kupača ali ima ih još. Tamo je bio i moj stari poznanik legendarni pulski jedriličar Boris Radolović("Šepo") koji u vodi bude dosta duže od mene, a vidio sam i jednog plivača u odijelu sa rukavicama. Ja ću sa odijelom malo pauzirati jer mi dulje plivanje trenutno ne treba, a ovako kratki šokovi od 10-15 minuta ipak pomažu. Boris veli da sad zimskih kupača u Puli ima najmanje 300 tinjak. Sutra imam dogovor sa mojim prijateljima trkačima-plivačima da se kupamo na Mornaru gdje se već godinama okuplja veći broj njih. Prošli tjedan sam u prolazu kroz kupalište Stoja nakon što sam se okupao sreo jednu grupu od pet, šest "bakica" koje su nakon kupanja iznjele na plažu mali stolić na sklapanje, kafu iz termosice, žesticu i kolače te žustro raspravljale o politici, sarmi i koječemu. Nisam ni ja više mlad ali ove mi mogu skoro biti mame. Kuda je pošao ovaj svijet. Kužim one ruse kad je njima hladno normalno kao englezima kiša. Ali ja znam da dalmatinci i pogotovo dalmatinke nisu nikad zarezivali kupanje ako nije pasija vrućina, a more skoro 30 pa čak niti tada. Zato moja mama misli da ja nisam normalan.
 |
| Ovako se oblače dalmatinke(moja mama), a ja se kupam |
Sutra imam lagano jutarnje jurcanje po Drenovici, poslije toga kupanjac na Mornaru i u nedjelju veliko okupljanje ekipe iz kluba u Medulinu. Naravno nećemo trčati skupa jer nas ima sa dosta različitim sposobnostima pa će se sve razvući od Kažele do Vižule. Dva kruga ili 28 kilometara je moj plan, a tko će "didu" pratiti to ću vidjeti. Vratio se trčanju moj prijatelj "Rudiša" ali možda je malo rano za njega da ide toliko, no bar jedan krug ću imati pratnju, a moguće i do kraja. Jedva čekam nedjelju.
Nema komentara:
Objavi komentar