Nisam se niti okrenuo, a već je prošlo tjedan dana od zadnjeg posta i štošta se promjenilo od tada. Nažalost, nešto i jako tužno. Mada ne spadam u velike poklonike koncerata on je bio jedini na čijim koncertima sam bio i više od tri puta. Đole i ja djelimo neku vezu koja nije samo vezana za stihove i muziku. Možda ima veze sa mojim vojvođanskim korjenima. Taj način govora i usporenost toliko tipična za podneblje u kojem sam se rodio i rado provodio svoje dječačke dane. Kasnije me preuzelo more i mamina dalmatinska žica pa nije čudo da su mi bliski i TBF-ovci. Moj prijatelj, vinar i roker kojeg od milja zovem "Đon"(John), mi je poslao saučešće jer sa njim sam i poslušao većinu Balaševićevih koncerata.
Već u petak sam ionako bio odlučio da preskočim treninge par dana jer su me leđa ubijala. Tako sam preležao i nedjelju otkantavši svoje kolege bez motiva da odem bar u šetnju. U ponedjeljak sam pokušao otrčati lagano da vidim kako će biti sa leđima i kad očekuješ jedno obično se desi nešto sasvim deseto. Pretpostavljam da je dva tri dana odmora učinilo svoje i trčanje je odjednom bilo ugodno i lagano. Valjda je i vrijeme "krivo" za takav ishod jer smo odjednom uletjeli u sunčane i tople dane, kratke majice i hlačice. Plivanje je opet dulje od 15 minuta mada neki tvrde da more nije toplije od 12 C. Pa ako i nije to je ipak bolje od 9 ili 10 koliko je bilo kad je puhala bura prije koji tjedan. Danas sam odmarao i samo otišao plivati nakon što sam odradio treninge četri uzastopna dana. Dva brza i teža treninga te dva lagana, a ostala mi je samo dužina za kraj tjedna. I danas paf... polumaraton u Zagrebu je otkazan, a novi termin je 2.05.2021... možda. Odmah izbacujem mjenjač u ler i otkazujem ili bar skraćujem dužinu jer ne želim bez potrebe gurati svoje izmučeno tielo više nego što to u ovom trenutku može bit korisno. Malo smanjenja od bar 20-tak % može kasnije biti spasonosno.
Nema komentara:
Objavi komentar