Kad se sve češće vraćamo u prošlost to je siguran znak da starimo. Ima logike u tome jer svijest da ispred nema više mnogo toga dobrog može tako djelovati. Zato me ponekad čudi tolika opsjednutos i mladih ljudi prošlošću ali i nesposobnost da iz prošlosti izvuku pouke što je im jedino može koristiti u budućnosti. Ok razumijem one koji više nemaju ciljeva u životu pa stalno drugima pokazuju svoj prošli život. Ja nisam imun na sve to i zapravo kad je u pitanju trčanje često se vraćam u prošlost jer pokušavam shvatiti i predvidjeti kako će mi biti sutra. Jučer sam zaključio još jedan tjedan sa ponovo višom kilometražom od 70 km. Osim toga ovo je bio sigurno naj intenzivniji tjedan još od desetog mjeseca 2019. godine odnosno predzadnjeg tjedna prije Ljubljanskog maratona. Prosječni tempo trčanja i puls u cijelom tjednu je bio identičan(4:53/km) ali tada sam već bio u fazi "taperinga" pa je kilometraža bila za 20-tak km kraća(51,75 prema 71,32). Jedino je prosječna temperatura bila nešto viša(17,7 prema 9,9C). Zato se pitam nisam li malo požurio sa intenzivnim treningom jer do polumaratona ako ga bude ima još šest tjedana. Koncept mi je malo pokvario i test tenisica koji trčim umjesto laganih treninga pa su ipak malo intenzivniji nego što bi to bilo uobičajeno.
Kad sam već kod testa tenisica, napravio sam još jedan sa povjesnim i najstarijim koje imam. Adidas Supernova Glide iz 2014-te godine koje imaju 2300 km i koje su bar 100 grama teže od novih Adizero Pro. Istu dionicu sam istrčao u istom vremenu(razlika od jedne sekunde), a i ovaj put mi je puls bio za jedan otkucaj niži ili isti kao kad sam trčao sa Skecher-icama. Sve je to unutar minimalnog odstupanja pa još nisam uvjeren u vrijednost novih tenisica ali ipak sam odlučio u njima trčati dužinu od 30 km sa progresivnim ubrzanjem.
Za nedjelju je bila najavljena kiša, a imao sam u planu i jedan rođendan kod prijatelja u subotu navečer pa je logično bilo da trčim u subotu iako su moji partneri odabrali da trče u nedjelju. Samo jednom sam trčao takvu dužinu sam ali ni tad nisam bio sam. Cijelim putem me je na biciklu pratio moj sin tako da sam imao na raspolaganju vodu i isotonik. To je bilo 2014 godine i trčao sam manje više sličnu rutu uz more. Iako je bio početak listopada temperatura je bila relativno niska samo 16 C. Jučer je bilo nešto hladnije ali uz izraženu južinu ipak je bilo preko 12 C što je za početak veljače prviše toplo. Znači prvi put sam trčao sam, bez pomoći i uzimanja vode ili bilo čega drugoga. Sve ostale takve treninge sam trčao u Medulinu sa društvom i koristio mogućnost uzimanja malo vode i jednog energetskog gela na polovini staze, prije početka ubrzavanja. Idealno bi bilo da se prva polovina trči umjereno brzo, a to znači oko ili malo brže od 5:00/km. No kad god sam trčao u grupi to nije išlo baš glatko i često smo prerano ubrzavali. Na kraju bi se polovina od njih raspala i nije mogla odraditi zadnju četvrtinu kako treba. I sam sam par puta kiksao jer zadnja dva tri brza kilometra nisu bili bitno brži. Ovaj put sam se vrlo lako kontrolirao i na dosta valovitoj stazi koja ima mnogo više uspona nego Medulin istrčao prvi dio nakon zagrijavanja u tempu 4:56/km. Nakon toga oko četvrtine koja je ostala, odnosno 8 km sam trčao malo brže nego što je to moj maratonski tempo(4:28/km), pa sljedećih 4 km u tempu 4:15/km, da bi na kraju uspio zadnja dva istrčati dosta brzo u tempu od 4:01/km. Najveći izazov je bio zadnji kilometar zbog uspona od oko 15 m pa je zadnji kilometar bio nešto sporiji od predzadnjeg, a puls mi je odletio do 167 što dugo nisam uspio postići. Iako sam ponekad trčao i malo duže od 30 odnosno 32 km ipak je to bio najbolje otrčani trening progresivne duljine od kad trčim.
Prikaz pulsa
Da nemam točnih i objektivnih podataka iz prošlosti nebi znao, a to mi ipak nešto znači. Daje mi malo samopouzdanja pred završetak priprema iako moram paziti da se opet ne opečem kao Ikar. Danas usprkos lošem vremenu čini se da neće biti posljedica tog malog pretjerivanja. Žao mi je samo da zbog jakog juga ovih dana neću moći koristiti plivanje u moru kako bi još malo pomogao što bržem oporavku. No u ponedjeljak ću probati malo vrlo laganog trčanja i onda nastavljam intenzivno i još malo više kilometraže ... nadam se.
Nema komentara:
Objavi komentar