Vrlo je vjerovatno da se sve uvijek vrti u ciklusima i nakon što završi, vraća se na početak koji nije nužno ono što očekujemo. Nije čak niti onakav kakvog bi mogli uopće zamisliti. Što god da zamislimo rezultirati će nepovratnim gubitkom takvog ishoda. Sve više uviđam da je tako pa naravno da i trčanje nije pošteđeno tog čudnog stanja. Iako se sve ponavlja nikad nije isto. Ponovo se pomalo vraća zima i već par zadnjih treninga su na jednocifrenim temperaturama uz jaku buru. Povratak zime kuca na vrata, a ja još u planovima imam plivanje. Nikad zima ovako nije počinjala i nikad u jedanaestom mjesecu nisam ovoliko trčao. Bar jedan rekord ove godine. A još imam više od tjedna da ga podebljam. Naravno za plivanje da ne pričam. Sad već 600% više nego lani, a nemam namjeru uskoro stati. Doduše ovaj tjedan sam zbog jake bure kiksao sa samo dva treninga plivanja ali sam zato trčao svaki dan. Malo sam spustio intenzitet i osim jednog fartleka od 12 km sa napadom na svaku uzbrdicu sve ostalo je bilo klackanje kostiju u pomalo dosadnom tempu. Tako sam i otrčao dužinu za kraj tjedna. Ovaj put opet sa mojim dugogodišnjim partnerom i bez većeg grupiranja jer je još jedan od trkača koji redovno dolaze na stadion pozitivan na koronu. Sreli smo neke putem pa i ekipu koja je dan prije sa istim trčala intervale u zbijenoj grupi. Nisu nam povjerovali kad smo im rekli za tu novost i nadam se da neće biti posljedica ali ja izbjegavam odlazak na stadion ili pivce sa društvom subotom jer ipak moram brinuti o starcima. Danas sam imao godišnjicu braka i starce na ručku. Mog starog je teško izvući iz kuće ali staru je teško vratiti kući jer bi cijeli dan klatila vani sa nama.
 |
| Plivanje srijeda, 18.11.2020. mama poput trenera nadzire sve |
Osim moje žene koja mi je čestitala godišnjicu prije odlaska na trčanje i ostavila sinoć na stolu bocu Caberneta i crnu čokoladu, još ujutro mi je čestitao i kum. Izronio je odjednom negdje na šetnici Lungomare kad smo mi bili već na povratku prema Puli. Doviknuo je sretno u prolazu i nestao prema Stoji. Sad kad je neugodno zahladilo uglavnom srećem one već poznate zaljubljenike u trčanje, a sve je manje rekreativaca. Sve u svemu ipak sve više ljudi trči. Nažalost prosjek će meni ove godine opet biti jadan ali kad gledam kakvom lakoćom sam danas otrčao dužinu i to nešto malo brže nego na primjer prije dvije godine nakon što sam u Zagrebu trčao polumaraton 1:29:02, mislim da je to opet povratak. Pri tome je danas moj puls bio i znatno niži. Zapravo teško da mogu naći uopće jednu dužinu sa tako niskim prosjekom pulsa za relativno pristojan lagani tempo 5:10/km. Trebao bi biti zadovoljan ali još nisam.
Nema komentara:
Objavi komentar