Desetka

 Možda je vrijeme da budem malo manje strog prema samom sebi i počnem da si progledavam kroz prste. U tom svjetlu ovaj prošli tjedan bi bio čista desetka da nema onih mojih "ali" ... J...ga nisu svi rođeni sretni niti mogu vječno biti mladi, lepi i bogati. Naravno bolovi u stopalu nisu prošli iako ih držim pod kontrolom. To znači uporno plivanje u sad već dosta hladnom moru poslije gotovo svakog trčanja. Čak i jučer nakon dužine koju sam nepotrebno odradio prebrzo. Plan je bio malo usporiti kad sam imao priliku trčati sam jer je moj trkački partner u samoizollaciji, a nitko drugi se nije javio da bi mi pravio društvo. Dan je izgledao pomalo šugavo kad sam se ustao i sa zadovoljstvom ustanovio kako tempo trčanje u četvrtak i još trčanje u subotu nije dovelo do nikakvog pogoršanja. Bez obzira što sam trčao tmpo kao da sam u najboljim danima. Nije mi bila namjera jer sam kontrolirao samo puls i gledao da budem stalno ispod LT. Nisam se tome nadao jer niti vrijeme u četvrtak nije bilo baš po mom ukusu. Nije bilo jako hladno ali se u kosti uvukla vlaga i hladnoća. Dva prethodna treninga taj tjedan sam stvarno odradio u zoni oporavka i još sam nakon toga plivao. Nakon 6 uzastopnih dana plivanja odustao sam od tog nauma u četvrtak jer mi je nakon trčanja bilo još hladnije. Obično mi je problem ići plivati nakon dužine. Valjda se toliko potrošim da nema više energije za grijanje. Jučer sam prvi put od prošle godine poslije dužine na vagi pao na oko 63 kg. Ljeti sam se znao vratiti sa tek 62 kilograma i manje. No ljeti je druga priča i sigurno je gubitak vode veći. Čvrsto sam odlučio da ne prepustim nogama da one vode glavnu riječ dok ja puštam mozak na pašu. Nema nikoga da me ometa razgovorima o politici zbog kojih obavezno ubrzamo iz meni potpuno nejasnih razloga. Tako koncentriran na sve što treba lijepo sam kontrolirao tempo i već se dokopao kraja uzbrdice na gornjem Kamenjaku kad ugledam dvije djevojke kako trče prema meni. Iako mi vid nije baš nešto bez očala, moju prvu "učenicu" sam odmah prepoznao, a to je bio znak da su negdje i ostali koji su možda malo produžili pa ću ih svakoga trena sresti. Onda su se počeli pojavljivati jedan po jedan. U jednom trenutku zabijene brade na grudima projuri i Ljubo pravdajući se da nije htio trčati samnom kako bi napokon trčao lagano. Iza njega sto dvjesto metara je zaostao "Rudiša" sa Brunom i to je bio znak mojim nogama da prekinu svaku komunikaciju sa mozgom. Koliko god sam se trudio da ne žurim jer dok sam ja napravio još jedan kilometar prema groblju oni su odmakli gotovo toliko i nije bilo teorije da ih na kraju stignem. Noge su grabile ne mareći za bolove i posljedice koje ću možda osjetiti kasnije. Stigao sam jednog trkača kojeg znam površno vrlo brzo jer je malo hodao. Zatim sam na vrhu uspona iz Vinkuranske uvale stigao Bruna ali "Rudiša" je ovaj put zbrisao. Tada je zadnji kilometar usprkos uzbrdici pokazao tempo od 4:34 pa nije čudo što me iako je nakon toga nizbrdica nije sljedio. Par kilometra prije kuće na kružnom sam ugledao Ljubu pored auta kako se već presvlači, a i Rudiša je već bio tamo. Svratio sam na sekundu samo da ih pozdravim i dogovorim za sljedeći tjedan dužinu. Možda u Medulinu kad će se iz samoizolacije vratiti i moj trkački partner. Moglo bi nas se opet skupiti veći broj. Za nagradu sunce se pojavilo čim sam stigao kući. Kako to već u zadnja tri tjedna prakticiram odveo sam mamu u šetnju uz more i uz put obavio još jedno plivanje. Time sam ovaj tjedan zaključio sa pet trčanja i pet plivanja, zbog toga ona desetka iz naslova. Ove godine sam preplivao više od 100 km i sad na treningu komotno plivam dva kilometra gotovo 10 minuta brže nego na prvim utrkama prije dvije godine. Kad bi i u trčanju mogao napredovati bar malo. Danas ipak potpuni odmor jer od jutros kiša lijeva kao u romanima "Marquez-a" i ja se u duši pomalo osjećam usamljeno kao neki njegovi likovi. Sutra će bura rastjerati ovo sivilo pa će se i sa njim povući moje. Nadam se.