utorak, 4. veljače 2020.

Pušiona

Sad sam već dobrahno frustriran i ukomiran. Fali mi ono TBF-ovo, "lagano anesteziran" ali još ništa od pive. Produžili su mi hotelsku rezervaciju do 14-og jer je ovdje velika pušiona, a otprilike je isto i sa mojom trkačkom formom. Ostanem li još tjedan dva ovdje nisam siguran hoću li uopće znati normalno trčati. Zašto je to ovdje tako nenormalno nemam pojma ali fakat je. Iako sam nagurao skoro 60 km što na traci što po puteljku oko hotela i još skoro 40 km na sobnom biciklu imam osjećaj da kao svaki rak idem za nazad. Je to je to, znao sam. Kriv je horoskopski znak, koji kua nisam neka druga beštija. 
Svaki tjedan ispunjavam on line upitnik što mi šalje Garmin(Running Health Study) jer sudjelujem u toj recimo studiji i ovaj tjedan sam po svim pitanjima u debelom minusu osim što me ipak nešto manje boli. 
Stopalo i skočni zglob još sasvim prihvatljivo, a hvatište zadnje lože ili možda išijas nikad neću znati točno što je jer je nestalo. To je otprilike jedina dobra vijest ovih zadnjih dva tjedna.
Posao od ukupno sat dva zapravo čak manje od 15 minuta efektivno će potrajati tko zna koliko. 
Valjda imaju toliko love da me mogu plaćati 4-5 tjedana za nešto što ja napravim za sat vremena. 
To je tako količina para koje imaš je obrnuto proporcionalna sa naporom da nešto učiniš kako treba. 
Već dva puta su rastavljali neke usisne filtere u kompresor da bi opet zaključili da su krcati nakon samo tri minute rada. Samo rastavljanje i čišćenje je trajalo dva dana zbog čega sam imao malo produženi vikend i uspio dva dana trčati vani oko hotela. Superiška ali dosadno. Svašta se tu našlo na situ koje treba samo propuštati plin. Recimo cijela plastična vreća za smeće veće kubikaže, ogromne količine papira koji se navodno trebao otopiti u vodi kad su ispirali cijevi ali nije i svašta još. Živa pušiona zbog koje ja ne mogu raditi i kad uključe kompresor uspije raditi minutu dvije dok se sve opet ne začepi. 
Sad se svi u rafineriji sprdaju sa time, a naš šofer posebno jer je filipinac, a navodno je to maslo indijaca .... j.. Tko god bio on veli sad im treba neko tko dobro puši k... suck ...
Stalno pušta neku Južno afričku koku, Die Antwoord i njenu pjesmu " Rich Bitch".
Ali onda sam skužio da to pušta mom kolegi koji radi na kompresoru, a kojeg je nedavno dok je bio na putu operušala žena i pobjegla sa svojim j... To je tek prava pušiona ali on se sad zajebava sa time. Meni je pušiona što je tako glup tekst jedina zabavna stvar koja mi ovdje izmami osmjeh. To i vicevi o pušioni i usisavačima koji idu na račun tih začepljenih cijevi. Tekst je pola je na afrikanerskom, pola na engleskom i ide ovako nekako:

Rich bitch (yo yo yo yo)
Rich bitch (yo yo yo Yo-Landi)
I'm a rich bitch (yo yo yo yo)
A mothafuckin' rich bitch (yo yo yo Yo-Landi)
I do my own thing when the phone rings
Maybe I'll answer,
maybe I'm busy (yo yo yo Yo-Landi)
I'm on next shit
....
....
Fokken dik gesmeer, bra  (malo afrikanerskog ha, ha, sve sam skužio)
...
...
Versigtig, ek's nog steeds fokken giftig (još malo baš je cool ..)
...
...
Eh
Sk sk
Kyk hie'
DJ Hi-Tek
Fuck it
Wha, wha
Wha, wha, wha, wha

Makina se sva trese, mi se kidamo od smjeha i to je najbolje što možeš doživjeti u ovoj j.. zemlji.
Kakva zemlja takvo i trčanje. Nije čudo da sam se puno bolje osjećao kad sam trčao po Okinawa-i ili oko jezera Como. Da ne spominjem ona trčanja zimi u Londonu oko Victorinih dokova kad mi se činilo da letim iako je bio mrkli mrak i zima, a ja mrzim zimu.
Ovdje je sve velika pušiona što nije čudno kad je cijela zemlja rafinerija na rafineriji i ostalo pjesak. 

      

Nema komentara:

Objavi komentar