Neprilagođen

Od prvog dana kad sam kročio u ovu čudnu i meni potpuno nerazumljivu zemlju prošlo je već nešto više od deset dana. Već prvo trčanje ovdje mi je bilo malo neobično. Trčati u svojevrsnom zatvoru oko visoke ograde, krivudavom stazicom koja je doduše presvučena tartanom nije mi baš leglo. Tada sam to pravdao stresom prvog radnog dana i umorom od puta. No zapravo nisam znao da će biti znatno gore. Radno vrijeme je od sedam ujutro, a povratak je u sedam navečer. To što zapravo većinu dana sjedim u kontejneru koji služi kao kancelarija ili u pogonu, zapravo prostoriji sa gomilom upravljačkih ormara u kojoj je hladno kao u grobu ne pomaže niti malo da se osjećam odmorno. Kad odem u pogon ili "Substation 5" kako ga od milja zovu ne mogu ponijeti niti mobitel, a nema niti jebenog zahoda. Prije par dana su me zvali tamo hitno već u osam ujutro da bi na koncu oko šest popodne rekli kako ipak neće uspjeti pokrenuti kompresor. To se već ponavlja danima, a kad ga i pokrenu nakon ponekad manje od 2 minute opet ga izbace, a ja bi trebao ustanoviti dali kontrola i regulacija motora koji to sve pokreće radi dobro. Uspio sam nešto pohvatati i naravno ništa baš ne radi dobro, a razlog je što su oni nešto petljali i spetljali pa sad ja to moram ispraviti kao krivu Drinu. Navečer zbog toga uopće nemam želje trčati pogotovo ne kao hrčak na traci, a vani još i manje. Ipak sam se prisilio da tri puta otrčim 10 km u laganom tempu na traci iako mi uopće nije djelovalo lagano. Nikako da se prilagodim. Prije mi je svako sljedeće trčanje na traci bilo lakše, a sad mi se čini teže i po svemu sudeći je tako. Pokušao sam mjenjati režim pa jedan dan trčim jedan vozim biciklu ali čini mi se da to ne djeluje. Danas sam probao opet nakon tjedan dana trčati malo dulje po stazi oko hotela ali nakon 16 km sam odustao jer sam osjećao kako se sve u meni buni protiv nastavka trčanja. Mislio sam da će biti lakše nego prošli petak ali iako sam išao sporije bilo je znatno teže. Kao da se ne mogu prilagoditi na te promjene. Jednom sam negdje čitao o istraživanjima koja su rađena za bicikliste. Ta istraživanja su pokazala da se performanse znatno smanjuju kad su testirani biciklisti uz vožnju morali riješavati i složene logičke zadatke. Ja to svakako ovih dana radim i uz veliku odbojnost koju osjećam prema ovom mjestu na kojem se nalazim možda je to ono što mi se događa. No ta ista istraživanja su pokazala da su bicikilisti koji su uz vožnju rješavali i logičke zadatke kasnije imali bolje rezultate nego druga kontrolna grupa koja je samo vozila. 
To je donekle utješno jer se nadam da ću kad se vratim osjetiti plodove ove muke. Zapravo stanje našeg uma se vrlo jasno odražava na fizičke performanse to više nije uopće upitno. Čak i na stalne promjene se treba prilagoditi. Meni je posljednja godina prilično promjenjiva ali valjda ću se jednom prilagoditi i na to.