Kao da nije dovoljno što me muče neke uobičajene stvari koje ne mogu kontrolirati ni izbjeći još se u sve upleo ovaj vašar sa feštama, politikom(bljak bljak ...). Sve ukazuje da je kraj čak i nadi da će biti bolje. U politici to i nije neka novost, a što se trčanja tiče mogu se jedino tješiti statistikama. To je isto što rade političari. Jednu te istu statistiku prikazuju kao dobitak na lotu ili katastrofu ako je njihov oponent u pitanju. Ja se vadim da je ovo najbolja neparna godina od kad treniram ha, ha, ha ... ta je dobra. Znam da je to sve bez veze ali to uporno ponavljam. Ipak nekim krajičkom razuma pokušavam ispraviti stvar i napraviti ono što bi trebao. Mogao sam se prepustiti bujici gotovo svakodnevnih fešta i feštica, večera, koncerata, kuhanog vina, piva i kobasica uz zvukove ponekad treće razrednih bendova u gradu ali nisam. Ipak su me navukli da cijeli dan provedem na kolinju na kojem su dečki uz puno alkohola čerečili pokojnu svinju koja je dan prije trčala bezbrižno negdje po Slovenskom Krasu. Dali su joj i ime tako da valjda kad bude na trpezi bude lakše doviknuti. Dodaj mi komad M...(neću odati ime jer bi se netko mogao i uvrijediti).
Naravno to je sve podrazumljevalo cijelodnevno stajanje na otvorenom uz povremeno grijanje ruku na žaru kamina gdje se stalno bacalo malo nečega za mezu. Nisam baš bio oduševljen eventom ali moje društvo koje me zbog putovanja i kasnije izbjegavanja ostalih druženja oko Božića nije vidjelo više od mjesec dana je bilo neumoljivo. Nekako sam preživio i to, iako je to samo uvertira u ono što sljedi večeras. Kažu da je ova godina koja prolazi bila godina svinje. Ova jadnica to neće baš znati cijeniti.
U nedjelju ujutro sam bio dogovorio trčati dužinu u Medulinu sa mojim redovnim partnerima. Nisam htio da to bude brzo već onako laganini obzirom da je bilo vrlo hladno i bura sa Kvarnera je povremeno ledila moje kosti. No već nakon prvog kilometra smo naletili na mladog Luku i sve je ošlo u "Honduras".
Na stranu to što sam ja izgledao kao eskim u punoj ratnoj spremi, a on trčao u jednoj tankoj maji kratkih rukava i šorcu bez kape i rukavica. Nego još je odmah počeo cimati tempo i malo po malo nakon pet kilometra već smo bili na prosjeku ispod pet minuta. Moji frendovi su u početku malo štekali u nedoumici dali da nas prate zatim su malo presjekli izlaz iz kampa Medulin da bi nam se pridružili drugi krug. Onda je počeo belaj jer je Ljubo skinuo jednu maju i počeo cimati tako da se već išlo i brže od 4:50/km. Onda bi samo nestao iza da se opet vrati kao da trenira onu taktiku koju su imali italiani na svjetskom prvenstvu u maratonu u Pekingu. Na kraju su ipak odustali i ja sam sa Lukom okončao oko 28 km i dok smo prilazili parkingu ekipa je već tamo stajala i cerekala se. Kao jesmo vas iz... To mi je malo pokvarilo srednje opterećenje ovaj mjesec ali ubrzalo prosjek tempa. Nešto dobiješ nešto izgubiš. Samo kako će to prihvatiti moje bolno stopalo? Vidjet će se uskoro. Zapravo i vidjelo se jer sam danas odlučio odraditi još jednu Drenovicu za kraj i to 3 kruga. I nije bilo bajno tako da večeras neće baš biti mnogo plesanja za moje bolne noge. Još jedna fešta za kraj, samo nisam siguran što se slavi.
Nema komentara:
Objavi komentar