Ispravak pušione

Političarima je omiljena zabava ispravak netočnog navoda koji je obično još manje točan ali koga briga. Trkači najviše vole ispravljati da ne kažem pravdati svoje loše performanse. Što se ja nebi uklopio bar u ove druge jer to nikoga ne košta ništa za razliku od prvih koji to od nas masno naplaćuju. Doduše mogao bi i ja reći da masno naplaćujem od ovih naftaša jer već tri tjedna ne radim gotovo ništa i iako znaju da još dva ili možda čak tri neću moći baš ništa uopće se ne žure da mi napokon rezerviraju povratne karte. Još razmišljaju kako ispraviti pušionu koju su stvorili. Možda se boje da se neću htjeti vratiti i tu su skoro u pravu. Da nisam čovjek od riječi i da nisam obećao mom kolegi da ću mu uletiti kad god treba nebi me vidjeli više nikad. Kako besposlen pop nije imao pametnijeg posla, a ovdje nema prasadi za pokrštavanje ja se uhvatio analizirati ono malo trkačkog govanceta koje proizvodim ovih dana. Sve mi je kao jasno ali ništa ne razumijem. Kako to da tako jebeno sporo trčim, a čini mi se da mi nije baš lako. Prestao sam malo trčati po traci jer izgleda da stvarno loše djeluje na moj skočni zglob ili hvatitšte ahilove. 
Taj problem se pojavio nakon one dužine na pokretnoj traci još u Japanu prošle godine. Možda je problem samo u godini proizvodnje pa ni nove tenisice i stalne masaže raznim kremama više ne mogu vratiti to na staro. Doduše nešto je bolje na početku trčanja nego prije ali još uvijek se bol pojačava nakon 10 km. Zato sam posljednjih tjedan dana upravo toliko i trčao. Skontao sam da je to otprilike 12 krugova uz zid oko hotela. Svaki put startam točno na izlazu iza hotela pored bazena i tu se zaustavim. Kako mi je svaki put izašla malo drugačija kilometraža odlučio sam da provjerim jer je vidljivo da prema Garminu ne trčim baš tom stazicom. Postoji još jedan mod praćenja satelita tako da se sat postavi da zapisuje poziciju svake sekunde što je onda znatno preciznije kad trčite na krivudavim i manjim kružnim stazama. Ali jednostavnije je napraviti laganu šetnju nekoliko krugova i izračunati koliki je jedan krug. Lijepo se vidi razlika u preklapanju staze kad hodaš polako u odnosu na trčanje. Zato sam se iskorigirao tj. ispravio netočan navod mojeg Garmina i sad ... Sad se osjećam kao šupak koji cjepidlači oko treninga, umjesto da otrči neku utrku i kaže: "ko te j... Garmine moj ja ipak derem malo bolje" ... da malo parafraziram mog zemljaka. Svejedno iako je danas petak i ovim prase mrscima neradni dan nisam trčao dužinu jer je moj biološki sat još uvjek naštiman na subotu ili nedjelju. Nakon dvadeset krugova pukao mi je film i odustao sam od pozdravljanja baštovana koji me cijelo jebeno jutro svaki jebeni krug pozdravljaju "good morning sir .. ". Kako im se da, pa prošao sam dvadeset puta, jebo vas ćorave. Jadni ljudi vjerojatno su tako izdrilani jer tu se trči oko svakog gosta kao da je neki "celebrity". Smišljao sam razne izgovore da ne trčim više. Od onog kako će proći vrijeme doručka do toga kako očekujem odmah ujutro da mi napokon jave idem li večeras nazad ili ću se ovdje još malo kiseliti. Ništa od toga nije bilo važno, točno i nije se desilo ali ja sam svejedno odustao iako nisam bio uopće umoran. To se vidjelo i po mom pulsu koji se napokon malo spustio na primjerenu razinu za takav tempo. U odnosu na prošlotjednih 19 krugova današnjih 20 u sličnom tempu čak za 7 otkucaja manje. Iako je ova dva zadnja dana znatno ugrijalo i dalje je moja želja za trčanjem vrlo niska. Na kraju se svede na isto što se dešava sa političarima. Ispravak pušione je opet pušiona.