Spuštanje

Napokon spuštanje na kopno ili možda samo spuštanje? Vidjet ću krajem tjedna kad odradim zadnji ozbiljniji trening prije Ljubljane. Vrijeme je već dogovoreno sa mojim trkačkim partnerom sa kojim sam odradio jedan malo jači trening jučer i danas mi je potvrdio da je jako zadovoljan sa tim treningom iako smo išli nešto brže nego što bi on trebao. Doduše on je malo skratio duljinu pa sam ja trening dovršio sam i čak se dvoumio dali da još malo produžim obzirom na evidentni zaostatak u planu ali sad je kasno. Treći tjedan izmiče i tu se ništa više ne može učiniti osim nagomilati umor prije utrke. Sad je umjetnost zadržati formu i odmoriti se te nadoknaditi kvalitetno sve zalihe naročito glikogenske ali ne dobiti na kilaži. Zato od dana kad sam sišao sa broda ne želim niti da pogledam moje omiljeno piće, pivce za živce. Eh tješi me da će biti slađe nakon onog dana. Bilo da će trebati utjeha ili će možda biti slavlja. Ma čak i da samo utaži žeđ nakon maratona, nema boljeg napitka.
Sve je potpuno čudno od kad sam stigao. Prvi dan sam protivno zdravom razumu trčao neki dosta brz trening i osim saplitanja te neobično visokog pulsa do drugog kilometra nakon toga sve se potpuno preokrenulo i ispada da sam LT tempo trčao 4:03/km znači samo par sekundi sporije nego zadnju utrku na 10 km i puls je tek na kraju dogurao do 154 što je još uvjek ispod LT zone, a i ta dva zadnja sam ubrzao na 4:01/km. Što se desilo ne znam jer jučerašnji trening je pokazao znatno drugačiju sliku. 
Dugo tempo trčanje od 14 km ali dvadesetak sek sporije, a puls isti. I to odmah od starta. 
Mimo uobičajenih pravila o porastu pulsa sa porastom temperature tijela i znanstveno utvrđenom refleksnom smanivanju srčanog volumena istiskivanja krvi, a sljedom toga povećanja frekvencije otkucaja nakon određenog perioda intenzivnog trčanja. Meni je puls padao kako smo se približavali kući. 
No kasnije sam ustanovio da je ipak za nazad više nizbrdice i tempo smo malo iskorigirali jer je mom kolegi bio prebrz. Možda je uzrok vrijeme jer sa trčao poslije ručka, a prvobitni trening je bio ujutro i naravno morao bi uzeti u obzir i dosta veću vlagu te temperaturu. No sve je dovoljno da se crvić sumlje uvuče i neda mi mira. Jeli to što bi htio ostvarivo? Kao i svake godine to pitanje ću ponavljati do samog starta utrke. Ne znam čemu jer unutra(valjda u ludari) ima neki "mašinist" koji to zna i on će sve pokretati bez da me išta pita. Nadam se da će to biti tako da me opet u cilju neće hvatati dežurni medicinari.