Florida

  Prvi dan na moru sam uglavnom proveo upoznavajući brod, ljude sa kojima ću raditi i pokušavajući ostvariti internet vezu po nekoj smislenoj cijeni. More kao more, na brodu nemaš što vidjeti osim gomile tuljana u kostimima što se brčkaju u minijaturnim bazenčićima, poskakuju plješću i uzvikuju u isti glas na komandu animatora. Kao dresirani psići. Ajmo ruke gore, … dole, ajmo … dok..ca.

Koja zabava. Odradio sam drugi posjet mojoj mašini za trčanje. Opet istoj u ćošku iako ih ima gomila i gym je totalno pust. Nema što nema. Tuš, ručnici, voda šampon, ormarić u koji možeš sve svoje stvari ostaviti lijepo zaključane šifrom. Sve moguće sprave i naprave u velikim količinama. To je valjda na brodu jedino gratis pa ipak nema raje. Mislim onima koji plate “all inclusive” je sve gratis ako se to može tako zvati. Jer ako par sati(7 sati ili 450 min) pristupa internetu košta 40 dolara za posadu, a putnicima je preko 100 onda mogu misliti koliko svo to poskakivanje i ispijanje koktela košta. Ta moja mašina me malo zaj.. jer sam bez potrebe unio svoje kilograme da mi mjeri potrošnju kalorija. Kao da me to zanima. Težinu sam unio u kilogramima i automatski mi je brzinu pokazivala u km/sat. A ja budala kako nemam naočale sam proveo prvih 20 minuta u čuđenju kako mi je puls mrtvački, a trčanje osim malo saplitanja jer je ipak more valjalo je bilo super lako. Onda sam shvatio da ne trčim 8 milja na sat već se vučem kao puž 8 kilometara na sat. Poslje sam zapalio ali nakon sat vremena stroj stane, a meni se nije dalo više produžavati vrijeme jer sam morao još stići da se istuširam i na večeru. Pa dobro je imati povremeno i sporiji prosjek ali 6:40/km, buhuuu to niti sa mojom kćerkom nisam uspio doživjeti.

Jutros se opet ponovila priča iz Japana. Ja se obukao, spremio alat i bio spreman da uđem u strojarnicu da obavim bar prvi dio posla kad uleti kapo nakon pristajanja i veli:”Non se fa un kac..”(niš od dela). Jedan generator treba nešto prčakati i čačkati vani puše jak vjetar i rizično je ostati na samo jednoj grupi od dva generatora čak i privezan.

Sa broda ionako zbog nekih administrativnih fora koje ne razumijem jer vizu za US imam, a Key West je na Floridi koja je još uvijek … ma kua. Bacio sam oko od gore sa palube i opalio par fotki reda radi. 

Key West Florida

Brod je malo opustio pa sam odradio gym i trčao na traci sat vremena bez ljuljanja broda. Ovaj put sam polako dizao brzinu i na kraju trčao desetak minuta brzinom od 13,5 km što bi bilo oko 4:27/km ili maratonski tempo sa kojim bi bio jako sretan da ga mogu trčati cijeli maraton. Sad više nisam siguran da ću uopće trčati jer ako se ovako nastavi, a ima izgleda da je ovo potpuno promašeno putovanje neću stići do Ljubljane niti da se iskrcam. Već su promjenili itinerer zbog onog uragana pa Freeport otpada zbog toga što je pristanište uništeno i sljedeće stajanje je Nassau. Ako tamo ne odradim posao vraćam se u Galveston i moguće da ću morati napraviti još jedan đir.

Potpuno sam van zbivanja osim što sam vidio da je Kenenisa pokušao ono što nitko još nije. Svjetske rekorde na 5, 10 i u maratonu. Dobro još postoji i polumaraton ali to je ionako nešto što mnogi zapravo koriste kao test za trčanje ozbiljnih utrka. Žao mi je što nije uspio, iako sam siguran da je pored njega trčao Kipchoge to bio ludi završetak i oboje bi išli ispod 2:01 ali Kenenisa ima najbolji finiš od svih trkača koje znam tako da sam siguran tko bi bio rekorder. Šteta, sad čekam Kipchoge-a da trči brže od dva sata u Beču i bilo bi mi isto tako žao da i on opet ne uspije iako to neće biti priznato kao rekord.

Koji uzbudljivi trenutci, još i svjetsko prvenstvo u Dohi ali kažu da je publika i uvjeti tapija. Pa što su mislili, tamo nema tradicije trčanja možda zbog ekstremne klime, možda zbog nečeg drugog. Jednostavno treba dozvoliti takva takmičenja samo onima koji ih žele, a ne koji imaju lovu ili utjecaj.

Evo isplovljavamo, a meni se niti ne izlazi na palubu. Sad još dva dana na moru koja tapija.