Treća (ne)sreća

Kad nemamo kontrolu nad događajima što je uglavnom prava istina često posežemo za praznovjerjem, sujevjernjem, ... kako god ga zvali. Kad sam kupio prvi i zadnji put novi auto nakon samo tjedan dana su mi pajserom razvalili vrata u nadi da će se dočepati naj jeftinijeg radija koje sam tada kupio tek toliko da imam nešto. Nisam još niti uspio popraviti vrata i oštećen krov kad sam doživio havariju na autocesti u kojoj mi je stradalo prednje staklo, hauba i brisači. Da bi nakon popravka odmah neki mulac razvalio moj prednji kraj vozeći po prvi put auto koje je maznuo od starog. Tada sam htio odmah prodati auto ali su me uvjeravali da se nakon treće nesreće neće više ništa gore desiti i da sam sad siguran i miran. Petnaest godina nakon toga još se uvijek nadam da je to tako. U petak mi je brže nego što sam očekivao došao sat koji sam reklamirao po drugi put u garantnom roku. Ponovo sam dobio novi sat, znači treći i opet pomislio treća sreća. Zbog toga sam u subotu bio raspoložen mada se to nije odrazilo na moju sposobnost trčanja. Sparina koja ne popušta je u odnosu na prošli tjedan bila velika čak i u 7 ujutro kad sam krenuo na jedno skraćeno tempo trčanje. Sve je djelovalo u redu i u nedjelju nisam previše razmišljao o satu na memorijalnoj utrci Antonio Cukon. A kako i bi. Bio sam preplavljen umorom, dobrim vibrama i malo omamljen od neke pive koja je bila previše. Kad sam naveče ipak odlučio pogledati i učitati podatke sa sata opet je bio ćorak. Sat se punio preko USB-a, pokazivao je znak za USB priključak ali kompić ga nije vidio. Spojio sam sat od kćerke da provjerim port ili kabeli i sve je bilo ok. Koji kua ... blejim ja u njega i ne vjerujem svojim očima. Na ekranu stoji i dalje da je priključen na USB port i da se puni ali kabela nigdje ... po svetom duhu možda? Pritiskam tipke pokušavam ga ugasiti i ništa. Mrtav ko ... samo bipne, upali svjetlo i ništa. Spajam, odspajam, kombiniram tipke i ništa. Ne može biti mrtviji osim kad bi se ugasio i onaj natpis da je napunjen 75%. Ali i vrijeme ide znači nije sve mrtvo nego me samo j... u mozak. Nakon sat vremena ludovanja i razmišljanja koliki su izgledi da tri nova sata ne rade i to ovaj zadnji rikne nakon samo jednog dana. Ljut već pripremam u glavi protesno pismo Garminu uzimam mobitel da slikam to čudo kad seronja bipne i vrati normalan ekran. Koji kua je radio cijelo to vrijeme ili me samo potezao za onu stvar? Nemam pojma ali uskoro ću saznati jer sutra ide rano ujutro na trčanje, pa na plivanje, pa ako treba ima da se vozi na bicikli i teško njemu ako zakaže. Imati će te priliku gledati na youtube egzekuciju sata teškim maljem u stilu terorista. Samo ja neću nositi masku. Neka svi vide što mislim o onima koji j... raju u zdrav mozak.