Zagrijavanje

 Trebalo mi je dva dana da se odlučim dali da ovaj protekli vikend nastavim sa trčanjem ili napravim jednu malo veću pauzu i napokon pokušam zaliječiti to što mi ponekad liči na problem zadnje lože, a ponekad na išijas. Trebao bi otići do Marijana da mi to malo razbije ali nemam hrabrosti, još. Zato sam danas sa zadovoljstvom poslao k njemu mog prijatelja koji se muči sa ramenom i vratom, a njegova žena ga zaj... da je to od igranja golfa. Znao sam ja da onaj ortoped što je srao klanfe kako za mene nije trčanje i kako bi mi bilo znatno bolje da igram golf nema pojma i da se na golfu možeš ozlijediti. Naročito ako nekoga napizdiš pa te razvali onom najtežom palicom za početni udarac što se zove "driver"(ili wood1) ako se ne varam. Vidiš vraga znam nešto i o golfu, najviše zahvaljujući mom zetu škotu. No više od golfa sam od njega naučio o pivu i whiskey-ju i neka na tome ostane, j..š golf. Reakcija na previše entuzijastično odrađen "Hudsonov" fartlek se nije smirila sve do subote uvečer i toliko me deprimirala da sam odbio pozive mojih klupskih kolega na pivce u novo otvorenom kafiću ili bistrou na zaobilaznici, a isti poziv sam imao i u subotu od mog gurmansko-pivopijskog društva ali sam sve odkantao i dogovorio sa Slavenom dužinicu u nedjelju ujutro. Već se skoro smračilo kad sam ipak u subotu odlučio da probam malo kako će ići trčanje. Da čovjeka ne zeznem ujutro ako ne budem mogao trčati. Naravno najbliža i najteža opcija je Drenovica. Jedan krug se pretvorio u dva iako je bilo sparno i još dosta toplo. Netko bi rekao vruće. Ja osobno vrućinu smatram samo ako je preko 30 C, a bilo je tek nešto malo više od 26 C. 
Kad sam zaključio da mi tih 9 km nije dodatno iritiralo rit mogao sam na miru potvrditi da ujutro mogu trčati planiranu dužinu. Plan je bio lagano ali po već viđenom scenariju mlađi nabrijani trkači nemaju strpljenja ili osjećaja što bi to trebalo značiti. Prva dva kilometra dok me nije prestalo čupati u guzici stalno sam ga špotao da usporimo pa sam kasnije odustao i prešao u defenzivu trčeći par koraka iza. Samo kad bi spomenuo kako smo prebrzi, dobio bi isti "odgovor prebrzi smo" ... koji kua to znači i opet trčimo isto. Kako me sve manje čupkalo u guzici pomirio sam se sa time ali sam primijetio da mi se čak i super tanka majica bez rukava totalno namočila te da gubim vodu na veliko. Rijetko mi se to događa i odmah sam znao da bi moglo biti problema jer smo možda krenuli prekasno. Trebalo je krenuti prije sedam, a ne u 7:30. 
Na putu do Premanture nema baš puno hlada, a i ta ruta se uglavnom penje do premanturskog groblja gdje je bio okret . Nije puno jer je tamo visina samo 65-67 m ali ukupni prosječni uspon je oko 1% uspona. Dodaj tome da je temperatura na početku već bila 25 C, a kasnije nakon dva sata se digla skoro do trideset. Eto problema kojeg sam ja odmah predvidio iako sve to tada nisam znao. Kad sam stigao doma izvagao sam točno gubitak od 3 kilograma ili oko litre tekućine. To je opasno blizu mom maksimumu tolerancije. Srećom spadam u one koji se izgleda nešto efikasnije hlade jer gubitak od skoro 5% tekućine uz povišenu temperaturu okoline je garancija toplotnog udara. Uskoro ću ipak morati negdje uzimati ili nositi vodu. Pred kraj sam primijetio da više ne moram da ga usporavam i da sam sve češće bio ispred njega, a onda je zakuhao na dvadeset i trećem kilometru. Zaustavio je sat i stao rekavši kako će ostatak prošetati jer je žedan ko pas i jako mu je vruće. Meni se nije dalo hodati po suncu pa sam poput onih engleza iz vica potjerao malo brže kući da se "bolje" hladim. J..š istrčavanje ili hlađenje što prije do štale. Sad sam izvukao sve dužine od 24-26 km koje sam trčao tim putem i mada sam neke trčao brže, sve su bile sa umjerenom temperaturom ispod 20 C. Još nikad nisam u ovako ranoj fazi priprema trčao dužine ovako brzo i usprkos temperaturi nisam se niti približio gornjem aerobnom pulsu. To mi daje nadu da cilj neću promašiti, bar ne potpuno. 
Sljedeće tri dužine trebam još usporiti, a to znači da ću ih vjerojatno trčati sam ili na Drenovici jer ima malo budala koje bi tamo trčale dužinu tridesetak kilometara(deset krugova). Ovaj mjesec je tek zagrijavanje za pripreme, a on je to doslovno shvatio pa zakurio furunu sve u šešnajest.