četvrtak, 14. lipnja 2018.

Vremeplov

  Danas je prošlo sedam dana od trenutka kad sam nešto zeznuo na treningu koji je trebao biti relativno lagan i nikako da se otkačim nevolja koje se kao muhe lijepe na tu pogrešku. Sa time se poklopio i dolazak mog prijatelja zbog kojeg sam na neki način počeo ponovo da trčim. On je svoju staru ljubav, trčanje zamijenio novim modelom i sad kao svi uspješni "metro" ... nešto, igra golf, redovito je u teretani i na bazenu. Pa opet ni njemu ne cvjetaju ruže i morao je potražiti pomoć moga "kostolomca" koji mu je još svašta našao tako da mu jedna terapija neće pomoći. Čim mi se tako približi netko iz mladosti ja upadam u svojevrsni vremeplov i sve se svede na prošlo svršeno vrijeme, sa naglaskom na svršeno.  Svi naši razgovori, sve priče ... kad je bilo ... sve je u prošlom vremenu. J...ga kad je već sadašnjost previše bolna i razočaravajuća kakva bi onda tek mogla biti budućnost? Budućnost bi mogla biti samo malo gora.
Ponekad se pitam dali bi mi i pravi vremeplov uopće pomogao. Mogao bi se recimo vratiti u četvrtak i izbjeći ona ubrzanja. Još nešto mi se desilo što nisam zbog tih bolova odmah primijetio ali se sad dobro razbuktalo iako nisam siguran niti što je. Na risu lijevog stopala sad imam nešto kao oveći hematom. Nateklo je i boli, a kad stavim prste na njega i mičem nožne prste osjećam škripanje kao kad se otvaraju stara hrđava vrata nekog jezivog podruma. To me boljelo taj isti dan ali sam bio siguran da sam samo prejako stegnuo vezicu pa se to mjesto malo ozlijedilo. Više nisam siguran dali je to bio uzrok. Džabe mi vremeplov ako ne znam što napraviti da ispravim "krivu Drinu". Možda bi se vratio još dalje i sve skupa malo ispravio, iako samo slijedim ono što sam si sam zacrtao. Čak se i prehlada, treća po redu sad već prema pravilu: jedna utrka, jedna prehlada razmahala i ponovo sa mene prešla na ženu koja mi j.. sve po spisku. Svi znakovi su tu, samo ja nikako da povjerujem u njih. Četvrti koji možda najbolje ocrtava neki dublji problem je gubitak težine, a još tako reći nisam niti počeo pripreme. Jeli to dovoljan motiv da danas preskočim trening, pogotovo što su u planu uzbrdice? To mi jedino i preostaje kad nemam vremeplov. Dva dana odmora je bolje od dva mjeseca ili više.


  
 

Nema komentara:

Objavi komentar