Usporavanje za pet

Bliži se prva polovina godine i opet se čudim ... što već? Već je došlo toliko priželjkivano ljeto ... kad prije, nisam spreman. Ja kao da sam zaspao ili sam hipnotiziran stalnim osluškivanjem onoga što se tamo dolje događa sa mojim nogama. Već drugi vikend za redom nisam otišao na more iako je sezona uvelike počela. Voda nikad još nije bila toliko topla već u maju. Da se svako toliko ne bacim u more za vrijeme pauze na poslu ove godine bi se okupao samo jednom, zapravo dva puta. Otplivao sam samo jednu kratku dionicu manje od kilometra prošli ponedjeljak i to je sve. Prije dva tjedna sam izašao iz vode brže nego što sam ušao jer mi se sat udavio pa mi je prisjelo. Izgleda da sam bez veze kupovao i odjelo za plivanje. Možda za sljedeću zimu. U petak mi je i sat došao sa servisa. Sad imam opet novi novcati jer se onaj nije mogao popraviti. Ja nevjerni "Toma" u međuvremenu kupio drugi malo jednostavniji jer se moj stari baš kad mi je zatrebao doslovno raspao i malo je čudno izgledao vezan sa nekim konopčićima i gumicama na ruci. Taj drugi će biti poklon mojoj kćerki za njen prvi polumaraton na jesen. Za par dana trči svoju prvu desetku. Brine je neka uzbrdica od 60 m nakon drugog kilometra ha ha ... Kad dođe ovo ljeto pa bude morala trčati dužinu 15 i više kilometara na Drenovici, a na svaka tri kilometra ima po jednu sličnu biti će joj veselo.
Već sam skoro pretrčao dovoljno kilometara da to bude daleko najviše u lipnju. Cijela prva polovina godine je rekordna po tom pitanju i sad mi je prosjek zadnjih 6 mjeseci već simpatičnih 62 km tjedno ili 15 km više nego najbolje prve polovine 2017 god. Samo da se ne ponovi ono što se nakon toga počelo događati. Naravno da sam zabrinut i zbog toga sam odgodio početak priprema za jesenski maraton koje ću probati ugurati u 16 tjedana umjesto 24.
Najviše me trenutno brine bol u hvatištu zadnje lože koju pojačava svako brzo trčanje, uzbrdice, a po malo čak i dužina bez obzira što sam je usporio. Pokušao sam sve da umanjim opterećenje ali nisam mogao da izbjegnem uzbrdice. Dosta sam se odmarao, izbacio trening uzbrdica u četvrtak i iako mi je jutarnji puls opet pao na one najniže vrijednosti kao da sam u dobroj formi ipak se osjećam tromo i umorno.

Prehlada sporo mada sigurno prolazi ali ne osjećam se živahno. Zato nisam htio još povećavati dužinu na 28 km već sam ponovio onu od 25 km ali sporije i na Drenovici. Čak sam za dužinu uzeo i vodu. Obzirom da sam krenuo sat vremena ranije nego prošli put i trčao uglavnom kroz šumu po hladu, gubitak tekućine nije bio tako velik. Tih dodatnih pola litre vode i par stupnjeva manje je učinilo veliku razliku. To je djelomično i razlog jako niskom prosječnom pulsu. Najnižem od kad trčim dužinu na Drenovici. Ipak i sa ukupnim gubitkom od samo 2 l za nešto više od dva sata, srčani "drift" zbog porasta tjelesne temperature se jako lijepo može vidjeti na gornjoj slici.
Prosjek dužina 25 km na Drenovici mi je točno 5:23/km, a ja sam ovu usporio za 5 sek/km na 5:28/km. Prosječni puls je 137, a meni se spustio za 5, na 132. Čak je i maksimalni puls na vrhu one uzbrdice prema Vidikovcu sa 155 pao za 5, na 150. Da ljubitelji numerologije budu oduševljeni i je..na temperatura taj dan je bila veća točno za 5 C od prosječne 16,1 C. Garmin kaže da je bilo 21,1 C! 
Same petice, netko bi rekao: koji štreber.

Sr. Tempo	Sr. HR	Max HR	T[C]
5:22	137	160	20,0
5:19	136	154	11,1
5:22	140	157	25,5
5:25	138	152	2,8
5:28	132	150	21,1
5:23	137	155	16,1

Sve skupa ne bi bilo loše da nisam imao osjećaj da se saplićem dok trčim, kad me ne bi žuljalo to u guzici i još poneka sitnica, kad se ne bi osjećao tako ispuhano kao da jedva čekam da stanem i pošaljem sve u onu stvar. Baš čudno, kad su svi u pivskoj i nogometnoj euforiji ja ne mogu smisliti niti jedno ni drugo. Možda je sve baš zbog toga, pa možda i bude bolje kad to sve prođe.