Tupljak

 

Prošle godine sam se baš u Tupljak bio vratio nakon dva mjeseca pauze zbog ozljede koljena. Osim što mi je atmosfera i sve oko te cijele utrke nekako ostala u lijepom sjećanju, čak sam na moje iznenađenje imao solidan rezultat iako sam ipak malo pao u poretku. No to je značilo da je ova staza jako brza. Nisam ih trčao sve ali čini mi se da je možda i najbrža. Tko zna zašto? Ne bi rekao da to ima veze samo sa konfiguracijom terena. Biti će da se svi malo požure da što prije stignu na fenomenalnu maneštru poslije utrke. Neki trče sa posebnim poletom zbog našeg domaćina Ivana Stanića jer on je brz, pa zaslužuje da se i mi ostali malo više potrudimo. Neki su napaljeni da ga na njegovom terenu dobiju, a to nije lako. Nažalost ove godine nije bilo te sreće da trčim ali nisam mogao odoljeti da ne dođem i opet malo osjetim atmosferu. Da je opipam makar zamotan u jaketu, a ne u dres. Da sa one druge strane preko ruba ceste kroz moj objektiv zavirim u duše mojih prijatelja. Zaintrigirao me i Igor koji je u šali ili možda zbilji najavio da ide po "Stanetov" skalp. Nažalost ni Stane nije mogao trčati jer je ozlijeđen, a Igor je ipak bio za desetak sekundi sporiji nego on lani ali ... Mislio sam da možda Stane može stisnuti malo Miljenka jer nikako da ga netko malo nagazi bar pred kraj. Svake godine u zadnjim kolima on već naveliko može popustiti gas jer ga nitko ne slijedi. I jučer se prošetao stazom u sunčanim očalima samo di je našao to sunce da mi je znati. Naš Zoran kaže da trči kao "car" i fakat ovo će biti druga titula za redom. Još jedna i ući će u legendu. Kad smo kod očala, Marku tu nema premca. Morali bi uvesti i nagrade za "styling", jer osim gazela "style" trčanja tu su i cool očale sa narančastim okvirom, ... stvarno nema mu premca. Nemojte me krivo shvatiti nisam ... samo kažem što čujem stojeći onako pored ceste od ženskadije tu pored mene. 
Pa kad je već takmičenje evo još jednog: "takmičenje u najboljim očalama(stilu)"

Tri stila: "Blues brother", "Lenonke" i ZZ top(kad još naraste brada)
Zajedno prema jednočlanom žiriju-sucu djele treće mjesto.

Jedina dama u sunčanim očalama ... pomagajte koji je ovo stil. Jeli to nešto ala Jacqueline Kennedy ili sam ja previše star pa živim u prošlosti. Obzirom na nedostatak konkurencije jer obične očale(dioptrijske se ne kontaju) zaslužuje drugo mjesto.
  

 









Za mene(suca i đelata) pobjednik "styling utrke". Samo da mi je znati kojem djetetu je ukrao ovo pokrivalo za oči. Nemojte mi reći da je to nešto za odrasle upucaću se od sramote. 











 
Za komentare Slavenovog trčanja nemam dovoljno papira, a bilo je svakakvih komentara. Ja to nebi nazvao baš trčanjem. Nije lijepo kad se oko tebe ljudi muče, znoje, pušu ko trudne sipe i općenito pate, piti pivo i cerekati se kao da si dobio na lutriji. Škuža da je jučer trčao dužinu nije prihvatljiva i više bi volio da sam vidio kako bi izgledao da ga je proganjao Igor i čopor "Elitnih Pulskih" ili da je on možda jurio za onima naprijed gdje mu je i mjesto. Ovako jedinica iz zalaganja iako mi je jedan od omiljenih prijatelja i trkača. 





Da se zna, trkač je nešto što nije spojivo sa: ja ću malo onako za zabavu. On nagazi i nagu.. sve što je ispred njega ako može. Kad ne može kaže: "ok bilo je dobro ali probati ću drugi put". Srećom ima njih puno, trkača. Čak i ako krenu prebrzo pa puknu ili nikako da se vrate svojim boljim rezultatima ne popuštaju do kraja. Tu su da nas podsjete što je važno. Bravo za motivaciju i kad kola idu nizbrdo. Gori uši "Elitni" kad vam se guru vrati biti će još papra za sve.

Vidi tko se našao da priča, ha. Gotovo devet j..ih mjeseci posta, pet pregleda, trideset dana terapija i dobijem dijagnozu od Medena u Tupljaku: "Ja znam što ti je: "Neda ti se trčati"! Sad me ozbiljno zabrinuo. Nije da se slažem sa time ali može se desiti da me stvarno prođe bol i da dođem u tu fazu, ... neda mi se ... ma koji ću kua sad kad sam toliko pauzirao ići opet čačkati mečku.

Ma ne, ne odustajem. Kad vidim Ozrenova zamotana koljena i čujem planove za maraton ispod tri sata on i ja. To ti je otprilike kao da sada planiramo da postanemo astronauti. Nema veze što je on već bio na "mjesecu", a ja sam ga samo sanjao biti će to jebeno bolno i veselo ako pokušamo. Ko će se veseliti ne znam, možda doktori i fizioterapeuti. Pitaj Staneta kako je to sad približiti se trčanju maratona za 3 sata, a on je prema nama kao “space shutle” prema karoci sa tovarima, još i malo noviji model(bar od mene). 

Ali ja uvijek kažem svaka budala ima svoja zadovoljstva i treba si dozvoliti biti budala ponekad u životu ili ništa od tebe. Valjda ću opet dogodine doći u Tupljak bez jakete i fotoaparata, a za kim ili pred kim ću trčati nema veze, naći ću nekoga. Uostalom uvijek postoji još jedan drugi put.