Kad kažem da sam jučer imao trening nakon koliko ono mjeseci ... dođe mi da ni ja sebi ne vjerujem. Zapravo "trening" su mi organizirali moji prijatelji koje sam zadnjih 4-5 mjeseci usmjeravao i savjetovao u njihovoj potjeri za nama trkačima tako slatkim sekundama i minutama našeg osobnog postignuća. Tko ne voli kad mu prva brojka na polu maratonskoj utrci nije više omražena dvojka već lijepa jedinica i još k tome preskočiš i onih 5x pa je 1:4x, napokon nije više 1:4x nego 1:3x, nije 1:3x. nego 1:2x ili se na maratonu umjesto 3:40 sad brojke zaigrale pa okrenule mjesta i sad je lijepih 3:04. O slatka dvojka kako je sad blizu. Rekreativcima najviši orden i odškrinuta vrata elite. Sad kad sam tako daleko od toga da i sam uživam u tome, sad ih još više razumijem. Zato su se svojski potrudili da mi iskažu svoju zahvalnost i prijateljstvo iako ja mislim da je zasluga samo njihova ali prijateljstvo koje smo stekli i učvrstili meni je više koristilo u ovim za mene teškim vremenima nego što to uopće mogu opisati. Dakle rekli su mi: "mi smo danas treneri i ideš progresivnu dužinu". A ona je počela laganim ali vrlo emotivnim zagrijavanjem u piceriji Jupiter, a finale doživjela u Rok kafe-u uz neke žestoke mlade "bluzere" iz Labina i gomilu Rezane Žuje. No završni tempo koji su nametnuli Igor i Slaven sa žesticama na kraju nisam nikako mogao pratiti. Ta ipak sam ja ona kategorija +60, a oni desetljeća iza mene. Svejedno najveću nagradu ikad sam osvojio i prije nego što smo ukrstili čaše i krenuli na to putovanje.
Prva je noć iza mene koja je prošla bez buđenja zbog bolova u preponama i držanja kušina među nogama. Kao da je netko čarobnim štapićem poništio urok koji me muči ili je to samo alkohol? Sjećam se agonije bolova nakon operacije vena prije nešto godina. Trajala je sve do silvestrova na kojem sam se našiškao i uz "Hladno Pivo" i sa hladnim pivom plesao cijelu noć da bi prvi put nakon par mjeseci prespavao(dan) bez buđenja zbog oštećenih živaca i onda se tako jednostavno nastavilo, kad bi bar i sada. Neki malo iskusniji stari doktor mi je tada rekao: "to ti je zbog velike količine vitamina B kojeg si konzumirao sa pivom to je pravi lijek". Neznam baš ali tako je bilo.
Ne marim što mi je danas glava malo teška, išijas se malo i stidljivo povukao, a iako znam da upala još čuči u mojim "koskama" i tetivama, mislim da je već na izdisaju kao i ova godina te da će sljedeća biti u mom novom znaku opet. Sutra je novi dan, sutra počinje Istarska Zimska Liga bez mene ali sad ipak sa malo više vedrine čekam nova jutra.
Nema komentara:
Objavi komentar