Zvjezde

 Već je petak, neradni dan, a ja još nisam niti počeo raditi. Jedina dobra vijest je da ću i sutra ostati u hotelu pa neću morati umirati od dosade u kontejneru. Zapravo zabavljamo se ja i dvoje kolega iz MAN-a hvatanjem muha koje ne možeš nikako spriječiti da ulete čim odškrineš vrata da uđeš ili izađeš. 
Kad kojim slučajem internet radi onda proučavam teleskope. Ha, to mi je nova stara opsesija. 
Kad je trčanje već postalo kao govno u koje sam slučajno ugazio bar da opravdam zašto. 
Kažu kad gledaš u zvijezde obično ugaziš u govno. 
Za sve je kriva moja unuka koja je opsjednuta svemirom i zbog toga je moram svako ljeto voditi ili u astronomsku opservatoriju u Puli na Monte Zaro ili moramo ležati na plaži kad su Perzeidi odnosno "suze svetog Lovre". Još uvjek priča o Višnjanskoj zvjezdarnici koju smo posjetili dok veliki teleskop još nije bio operabilan. Sam pogled na ogroman teleskop uzezao se u njeno dječije sjećanje i ništa to neće više izbrisati. Kćerka kaže da štedi za teleskop, a i meni nije trebalo mnogo da probudi moje stare snove. 
Još u srednjoj školi sam pokušao napraviti prvi Newton teleskop ali sam odmah zagrizao preveliki zalogaj. Nisam to znao dok nije trebalo gutati. Moj prijatelj mi je nabavio dva staklena diska od cca 200 mm u promjeru izlivena u tvornici labaratorijskog stakla. Nabavio mi je i potreban prah raznih granulacija za brušenje i nakon mjesec dana svakodnevnog ručnog rada po 5-6 sati uspio sam relativno dobro izbrusiti jedno ogledalo ali sam zapeo na poliranju i optičkim korekcijama te naravno na metalizaciji ogledala. 
Zato sam od prve love koju sam zaradio na faksu kupio Vegino sferno ogledalo od 100 mm nabavio čak i aluminijsku cijev, a stari mi je napravio robusni drveni tripod. No postavljanje gornjeg ogledala i optike je bilo sve samo ne baš upotrebljivo. Bez iskustva ili kupnje bar osnovnih komponenti nema tu mnogo sreće. Zato sam sad u tri četri dana besposlice saznao više o teleskopima nego što sam ikad prije znao. 
A mislio sam da znam nešto. Tako je to sa svime u životu. Uvjek se iznenadim kad skužim da ne kužim jedan k...
Tako je i sa trčanjem. Baš ništa ne mogu objasniti ovih dana. Jutros sam bio totalno iznenađen kako se stanje bez vidljivog povoda odjednom preokrenulo. Trčao sam mnogo brže i osim stalne gnjavaže sa stopalom i činjenice da je puteljak toliko krivudav da mi to stalno mjenja ritam koraka ispalo je da sam ponovo oporavljen. Kao da je nestao onaj teret i otpor koji osjećam, a čak i mogu izmjeriti svojim Garminom. Ipak nisam htio pretjerati jer još sutra imam priliku trčati ujutro. Zato ću ujutro trčati dužinu koliko god to bilo dosadno na ovoj stazi. Ionako sam navikao na totalno gubljenje vremena u ovoj vukoj...