Navika

  Posljednji je dan mog prvog boravka ovdje ali vjerojatno nije i posljednji put. Gotovo da sam se navikao, na vrućinu vani, na hladnoću svugdje unutra, na trčanje po traci poput hrčka u kavezu, na trčanje po vrućini preko trideset i eto moram nazad u normalu. Bar za kratko, par dana. Jedino na što se nisam navikao je hrana(osim jednog izuzetka) i "engleski" jezik kojim ovdje govori većina. Znači indijci i pakistanci iako sam danas od nekih italiana saznao da su koreanci gori. Kud ćeš gore, j... To me stavljalo u neugodan položaj kad su mi postavljali pitanja jer nije da nisam znao odgovor. Kruh te j.. nisam znao što uopće pitaju. Što god im kažeš oni se samo smješkaju. Mora da su svjetski prvaci u tome. Pomisao da danas poslije posla odem na par sati do obližnje marine i plaže koja je udaljena samo dvije stanice metroa brzo se rasplinula i ustuknula čim sam pomislio na trčanje. Dok sam obavio administrativne poslove već mi se činilo kasno za sve te pothvate, a vani je ionako bilo pretoplo. Odustao sam i od trčanja vani jer jučer mi je ipak bilo dovoljno malo više od 12 km u laganom tempu 5:17/km na "ugodnih" 32C. Trčao sam gotovo u sekundu isto kao u petak ujutro kad je bilo 15 stupnjeva manje. Čudno je što je i puls bio isti. No kako je zagrijalo to je bol u zadnjoj loži popustila pa odatle nešto drugačiji, odnosno duži korak za istu prosječnu brzinu. Zato sam se danas zavrtio još jednom na traci u polupraznoj teretani u kojoj je opet bila samo jedna jako nabildana žena srednjih godina kojoj nebi rado pao pod šake. Ona je stenjala na spravama, a ja sam blejao u raju na bazenu i vrtio nogama ko hrčak u onom okruglom kavezu. Iako sam se i prije bavio električnim strojevima pa tako i motorima nisam znao da se jedna vrsta rotora na engleskom zove "squirrel cage" rotor(mi to zovemo kavezni rotor). Odmah sam zamislio sebe kao zamorca koji vrti neku mašinu. Tko zna koliko sam korisnog rada mogao obaviti da nisam energiju uludo trošio na trčanje j...
Ostaje mi još nešto nejasno. Srčano opterećenje na traci mi je slično kao kad trčim ali nemam nikakvih bolova u zadnjoj loži pa je očigledno da na traci imam drugačiju mehaniku trčanja koja nema baš veze sa mojom. Ne znam koliko je to koristilo ili je i to uludo potrošena energija. Danas je Garmin brojeći korake bio mrvu precizniji. Inače fula za 10% u odnosu na kilometražu koju registrira traka koja je pretpostavljam preciznija. Baš sam neko veče čitao članak o tome kako su ti pedometri da oprostite sranje. To isto važi i za ozbiljne sportske satove ako ne koriste GPS. Znam ja to jer se moja kćer hvalila nekim tempom koji se na koncu ispostavio potpuno drugačiji kad je počela koristiti GPS sat. Sad ima drugi problem jer tvrdi da ne može trčati sporo ili onim tempom koji sam joj zadao iako joj puls prilično naraste. To je vrlo karakteristično za početnike i znam da sam prvu takvu borbu vodio sa mojim "Running dida trkačicama". Nikako ih natjerati da uspore. Ne može se trčati lagani trening tempom kao na utrci polumaratona zato jer je to malo kraće. Ako ja mogu trčati minutu sporije nego na maratonu ili skoro minut i pol sporije nego polumaraton zašto je to njima teško. Ne nego trče još i brže. Sa druge strane moja kćer je kontrolirala i puls kad ide na bicikliranje u dvorani. Pri maksimalnom naporu ili bar onom koji ona misli da je maksimalan puls joj nije ni blizu aerobnom već na granici oporavka. Trčati može iako je puls 160 ali pedalirati ne može brže sa 123. Tko je tu lud? 
U je.. nije još ni sedam, a već se smračilo. Idem skoknuti do nekog dućana kupiti par sitnica ženi, majci i sestri pa ću još jednom kod mojih pouzdanih arapa na večeru. Njihova kuhinja je jedina koja sliči onome što ja jedem kući, a sve ostalo uključujući i francuske, talianske ili meksičke restorane treba zaobilaziti u velikom krugu ako vidiš da su kuhari kinezi ili indijci. A to su brate mili svi. Ne mogu se naviknuti da baš sve ima isti okus koji ne znam niti opisati. Navikao sam se i na to da ne pijem pivo i uopće mi niti jedan moment nije palo na pamet da odem u hotelski bar na jedno ladno, jok. Cugam vodu sve u "šešnajest" i j.. mi se živo. Sad mi je jasno da to nije nikakva frka. Mislio sam kad je moj kum koji nikad dužinu nije odradio bez da je negdje skoknuo na pivo prestao piti pivo i ostale derivate da je to veliki pothvat vrijedan divljenja. No ja se naviknuo na vodu odmah.
Eto i posljednja večera je odrađena još da za koji dan opet uskrsnem kao onaj stari trkač(bez bolova) i meni ne treba više.