Trkački kalendar

  Kad sam bio mlad nisam vodio nikakvu evidenciju ili dnevnik treninga pa niti rezultate utrka i ono što je davno prošlo otišlo je u vjetar ili se negdje pogubilo u rupama moje memorije. Znači da i nije bilo jako važno. Ponovni početak donio je gomilu razočaranja i ozljeda. Onda sam shvatio da ništa ne mogu mijenjati ako ne znam što je to što trebam mijenjati. Počeo sam povremeno nešto zapisivati ali ne baš redovito. Od kad je na scenu stupila tehnologija u liku mog trkačkog sata sve je jednostavnije i ne zahtjeva nikakav poseban napor. Ipak ja tehnologiji baš i ne vjerujem pa podatke sa treninga iz "csv" datoteka prebacujem u neku vrstu baze podataka iz koje onda izvlačim što me zanima prema tipu treninga, vremenu kad sam trčao, gdje i što god mi padne na pamet. Kad me zanima kako sam trčao nešto bilo kada, to jednostavno pronađem. Svake godine napravim mali trkački kalendar sa nekoliko važnih podataka za svaki dan i ispunim ga prema mom planu. Plan se uvijek vrti samo oko maratona, a ostalu sitnu buraniju ubacim samo ukoliko se ne kosi sa mojim glavnim planovima. Naravno on se nikad ne ostvari u potpunosti ali ako sam oko toga deset do dvadeset posto onda obično trčim maraton. To mi je pošlo za rukom tri puta u nešto manje od 4 godine. Recimo u tri i pol godine. U kalendar sam odmah nakon prošle Ljubljane stavio sve što je bilo u planu do Beča ali sam napravio rebalans kad je ekipa odlučila da masovno idemo u Beograd. Već mjesecima prije Beograda sve je bilo ispunjeno do Ljubljane. Plan oporavka, sve utrke uključujući X-icu i ništa se nije ostvarilo. Kad sam shvatio da neću bit niti na 50% sve sam izbrisao. Sad prazan kalendar povremeno popunim sa podatcima treninga i čekam priliku da počnem ponovo planirati. Ljubljana me još uvijek gleda sa kalendara ali nema ničega u planu do kraja godine jedino je zapisan datum operacije stopala 15.11. Da je drugačije već bi imao pun kalendar i plan za proljetni maraton i to gotovo sigurno za Beč. Ovako ostajem bez plana i trčim prema onome što mi padne na pamet. 

Kao po pravilu zadnji tjedan prije maratona u utorak uvijek trčim maratonski tempo. Ne predugo, 7 do 9 km sa zagrijavanjem i hlađenjem. Sve skupa oko 12-13 km i obično malo brže nego što to trčim na samoj utrci. I jučer sam bez potrebe napravio isto samo što je bilo malo brže pa je i puls otišao iznad aerobne granice. Ne izgleda niti jako loše nakon četiri tjedna ali sad će se napredak malo usporiti ako ne podignem kilometražu. U srijedu je uvijek nešto lagano i to sam odradio sa dva puta po 5 km na posao i sa posla u ubi dosadnom tempu od sa pulsom u podrumu. Ujutro se nisam niti oznojio, a imao sam maju dugih rukava, preko nje jednu sa kratkima, duge gege i još jedne biciklističke do koljena. Ako računam i kompresijske navlake te povoj preko koljena bio sam zabarikadiran kao za utrku na sjevernom polu. 
J..ga rekli su da će biti jaka bura! Od bure ni b. Ujutro bonaca ali se malo malo raspuhala baš oko podne kad sam htio još malo da se bacim u more. E nećeš taj film gledati, ne danas, brrr...
Za nazad sam izostavio sve što ima duge rukave i nogavice, a ipak sam se bar malo ovlažio. Bilo je skoro 18 stupnjeva i malo sam ubrzao. Još sam i greškom napravio jedan krug više na premanturskom igralištu tako da je ispalo oko pola kilometra duže. Sad mi u četvrtak nekako pada na pamet da opet trčim onaj puls test na stadionu baš da vidim kakav će biti rezultat u odnosu na lanjski prije Ljubljane. Ne znam zašto me to zanima jer ionako nemam namjeru ići osim kao pratnja i ispomoć u ispijanju piva. Ozi kaže da ima mjesta u kombiju i nagovara me da dođem. Morati ću pregristi ovu muku koju osjećam i ići podržati mog trkačkog partnera Dražena na njegovom prvom maratonu. Radije bi mu bio pratnja na utrci. Vjerujem da bi i on to volio ali zadovoljiti ću se sa slikanjem i bodrenjem pogotovo na kraju. Eto kad sam već ostavio Ljubljanu na kalendaru da bar nešto od tog plana ostvarim. Ili ni to nisam u stanju?