Čak sam do sada dva puta stavio isti naslov bloga: "Ponavljanje je majka mudrosti"! E pa nijeeeee.
Nema baš nikakve logike. Što li je "pjesnik" time mislio reći? Trebaš li ponoviti više puta neku pizdariju da bi izvukao pouku ili ponoviti više puta nešto što si već uradio dobro ... halo, a zašto? Logično bi bilo, što više puta ponavljaš to znači da si gluplji, a nikako mudriji. Hoćeš li zbog toga postati mudriji? E nisam siguran da to tako funkcionira. Mogao sam da pitam mog prijatelja Sašu treba li za mudrost još jednom da leti preko volana i lomi klavikulu ili se mudrost nalazi skrivena negdje drugdje. Obično van našeg dosega. Zapravo nisam trebao pitati nikoga. Evo i mene opet na istom kilometru, na identičnom mjestu kao zadnji put u šestom mjesecu kad sam trčao onu dužinicu sa Slavenom. Tad je bio već treći put od beogradskog maratona da mi se dešava ista stvar. Mislio sam da sam možda opet prerano počeo trčati, da je prvi put bio akumulirani umor i svašta nešto ali nisam mogao zaključiti ništa pametno. Ponavljanje me nije učinilo mudrim. Sad se osjećam još gluplji jer nemam čak ni ono neko bezvezno objašnjenje kako se nisam oporavio od nečega! Čega da mi je samo znati? Nakon eksperimenta(testa) u utorak trčao sam samo 9 km lagano u četvrtak po Drenovici i u subotu 9 kilometara laganog rastrčavanja sa Ljubom.
To bi bilo "junačkih" 29 kilometara u cijelom tjednu.
U nedjelju sam se probudio i po prvi put u zadnja tri mjeseca nisam osjetio bol u koljenu kad sam se ujutro protezao. Bio je to dobar znak i znak da odmah ustanem za jutarnje trčanje. Dan je bio malo šugav prema suboti ali još ugodniji za trčanje i stvarno sam uživao sve do trinaestog kilometra. Ups ... stvarno trinaesti. Možda u tom grmu leži zec ali kako izbjeći trinaesti kilometar na dužini? Drugi put ću resetirati Garmina na dvanajestom i startati ponovo od nule! Nećeš ti mene, možda su i neke crne mace tamo oko Valkana prelazile cestu, a ja nisam obračao pažnju. Vidio sam samo kuma kako izlazi iz kafane "Šumi more". Kaže da je bio uzeti vodu! Možda me on urekao? Ideš, morati ću nositi razne preparate za uklanjanje uroka kad trčim. Neko nosi "šampone"(gelove), i vodu, a ja ću zečije nožice, krilca od šišmiša i ostale drangulije. Stvarno sam bio spor i jedva na granici donjeg aerobnog, pa kad je počelo da zateže unutar lista bio sam iznenađen i u...
Mjesto "havarije" i zaustavljanje kod ulaza u Valkane
Znao sam da moram odmah stati. Možda je to ta mudrost ili prpa? Prvi put u maju sam sa bolovima izgurao do kraja još 12 km i onda je list natekao ko buhtla. Drugi put sam brzo stao jer sam zapravo tek počeo trčati ali opet je dosta trebalo da se stanje popravi.
Treći put sa Slavenom sam trčao još koji kilometar ne vjerujući da mi se to opet ponavlja i poslje sam pauzirao skoro dva tjedna da me prođe. Sad sam stao odmah i hodao kući tri četiri kilometara. Bar me ovaj put nije zatezalo dok sam hodao. Koliko će trebati da prođe i ima li uopće smisla dalje pokušavati? Hajmo mudraci što preporučujete ovom glupanu? Da sad razvalim ono drugo koljeno možda me prođe list. Jbg
Nema komentara:
Objavi komentar