srijeda, 20. studenoga 2019.

Sporo i brzo

 Nikako nisam pomislio da će jutrošnji obilazak obližnje plaže koja to možda i nije trajati 6 sati. Dobro da sam malo više doručkovao jer se sve tako razvuklo da sam na kraju preskočio ručak i to iz princijelnih razloga. Kad sa talianima tikve sadiš ... zna se. Svakih pet minuta traže gdje će zapaliti cigaretu i piti kafu. J..te, a na cesti lijepo piše "this street is non smoking area". Srećom su japanci fini i ovi kurci se stalno izvlače na šarm jer da smo u Singapuru ostali bi švorc ili završili u ćuzi. Do plaže je po turističkom vodiću oko 15 min hoda. Koja je to zapravo j..na plaža kad se nesmije kupati, roniti, skakati, igrati loptom pa čak niti biti u kupaćem kostimu. Kruh te j.. na tabeli je bilo toliko znakova zabrane da je čudno kako uopće netko smije prići tom čudu. Tu plažu možda čuvaju samo za reklame iz kataloga. 
Zabranjena plaža što se tamo uopće radi?

U povratku smo zalutali na pokrivenu tržnicu gdje su se u trenu pogubili po raznim dućančićima da bi izašli nakon par sati bez da išta pazare. Ja sam bar kupio jednu torbicu za alat da mi šrafcigeri i sitan alat ne skakuću više po koferu. Prava sitnica, za 60 kuna dobiješ "no name" robusnu torbicu od ribsa sa pretincima i džepovima kao stvorenu po mojoj mjeri. Kod nas takve koštaju ne znam zašto ali kao ovdje oni jebeni odresci od krava koje redovno idu na masažu. Moj kostolomac bi se obogatio jer jedan malo veći odrezak košta preko 300 eura. Fiju, kruv te j...  Pa koliko tretmana mora proći jadna krava da joj tako razbiju mišiće.


Odrezak od preko 300 eura rođen za dizanje kolesterola



Nakon odreska malo zmijske rakije iste cijene

Na kraju su slavodobitno ugledali Mcdonalds i uletili da tamo ručaju, a ja sam popizdio i otišao u hotel. Smazao sam zadnje dvije energetske čokoladice, obuo sam patike i Okinawu pod noge. Nakon dva i pol kilometra slalom trčanja oko prolaznika po glavnoj cesti i dva dulja čekanja na opako velikim raskrsnicama koje niti Usain Bolt ne pretrči baš lako prešao sam rijeku i ušao u zonu koja je namjenjena sportu. U blizini je veliki stadion i gomila igrališta raznih formata i namjena, a poslastica je manje više kružna staza od točno 1066 m, obložena gumenim ciglicama mekšim od tartana. Čak i malo previše mekim. Naravno noge nisam mogao obuzdati da nakon onog razvlačenja kao žvake po gradu ne polete i tempo se odmah ustalio debelo ispod 5 minuta. Zavrnuo sam tako 6 krugova i vratio se istim putem po istoj prometnoj cesti nazad do hotela. Nakon tih nešto više od 10 km bio sam stvarno gladan. 
Mada izgleda mala Naha ima 800 000 stanovnika

Zato je večera bila dupla mada kažu da bi večeru trebalo preskočiti. 
Sutra ako ne bude kojim čudom padala kiša idem sam u razgledavanje i opet istih Murakamijevih 10 km. Duplu dozu ostavljam za petak jer u subotu letim nazad na Ishigaki i ukrcavam se na brod. Možda odradim i u subotu kraći trening na traci u brodskom gym-u.

Nema komentara:

Objavi komentar