Okinawa

 Moj stari mi je valjda u zajebanciji rekao da riječ okinuti u smislu umrijeti, odapeti, prdnuti u fenjer ... da ne nabrajam, možda potječe od čuvene bitke za Okinawu gdje je mnogo njih sa obije strane nažalost to i učinilo. 
Eto nekako sam i ja danas tamo aterirao pomalo grbavo ali bar je bilo zanimljivo. Iako je već bilo naznaka da će biti neko sranje. Avion je kasnio u dolasku pola sata i kad je aterirao ekipa koja ga servisira jedva je stajala mirno i u jednoj liniji. J...ga kad većina japanaca nije baš sumo size. Najsmješnije je kad se svi u savršenom sinhronizmu naklone njegovom visočanstvu avionu ili možda putnicima mada njih većina to uopće ne vidi. Dobro možda je naklon i pilotima da ne cjepidlačim. Neko će danas na aerodromu Ishigaki počiniti harakiri zbog tog kašnjenja. Izgleda da u okolini hara neki kua od tajfuna jer brod na koji sam se trebao ukrcati nije stigao, hoteli su puni i ja sam morao skoknuti na susjedni otok udaljen samo sat vremena vožnje ali avionom. Mislio sam da je otok mali prcoljak na karti, ko govance od goluba ali je poduži. Preko sto kilometara, a samo jedanaest u širinu. Moći ću ga pretrčati i za kraći trening dužine da ne forsiram sa nekim ultramaratonom od 100 km. Ako budem uopće trčao jer je svaki dan po prognozi kijamet, a u petak je oznaka za poplave koju nikad nisam vidio na sličnim prognozama. 

Ja mislio oznaka za neko more valovi i tako to, a ono kaže "flesh floods". Vidjeti ću za par dana.  
Naravno malo ljepše će biti dan kad odlazim.  
Sad idem pronaći nešto za jelo jer ne mogu cijeli dan biti na dvije energetske čokoladice koje sam dobio u paketu Isostar-a na Ljubljanskom maratonu. Znao sam da će dobro doći. 

PS.
Na brzinu sam našao neki manje sumljiv restoran i u društvu sa jednom ekipom italiana koji dijele istu sudbinu(čekaju brod) uspio pojesti nešto što nije živo i sve zaliti solidnim pivom. 

Optimizam is back, sutra će valjda biti bolje. Nema puno kapljica ispod onog oblaka na slici možda okinem koji trening i na Okinawi.