nedjelja, 10. veljače 2019.

BS ili po naški S

  Baš par dana prije nego me ponovno sustigla zla kob u vidu prestanka trčanja ovaj put zbog upale pokosnice dobio sam e-mail sa novom "podcast" epizodom mog u zadnje vrijeme omiljenog trenera i autora knjiga o trčanju Steve Magness-a. U tom zvučnom zapisu("Episode 87: There are NO Magic Training Intensities") od oko sat vremena on razgovara sa kolegom Jonathan Marcus-om o raznim stvarima u vezi treninga i treniranju. Nakon svega što sam čuo na koncu se sve svodi na to da je ciljano treniranje "svetog trojstva" kao što je VO2max(intervali), Lactate treshold(LT ili tempo) ili treniranje ekonomije trčanja(RE ili brzina, pliometrija i sl.) običan BS. Za one koji ne znaju tu kraticu to je skraćeno od bullshit, a po našku sranje ili po Mao ... pišanje u vjetar. Zapravo se uopće nisam iznenadio jer sve što sam do sada naučio o trčanju nije me primaklo niti malo prosvjetljenju. A pročitao sam podosta toga. Desetak debelih knjiga, stotine članaka i studija. Možda i više ali sve sam bliže tome da promatram treniranje više kao umjetnost nego znanost. 
To dokazuju brojne studije koje opovrgavaju uvriježeno mišljenje da porast bilo kojeg od navedenih sustava znači nužno popravljanje rezultata. Fakat nije tako pa čak može dovesti i do pada performansi na utrci. Tužna je to spoznaja i kao da stojim pred nekim ambisom očekujući da vidim što me tamo dolje čeka ali od tamo ne dopire nikakav zvuk ili bar tračak svjetla. Jedino riješenje je otići drugim putem ili skočiti u prazninu. Kako onda možemo uspješno trenirati? Još nam vlastito tijelo postavlja toliko prepreka.
Treba prihvatiti činjenicu da nema napretka bez prepreka i one su dio tog našeg puta bez kojeg bi on bio samo jedna bezvezna dosadna priča, a ne napeti triler. Zbog njega vrijedi otrpiti sve. Nemojte misliti da ozljeda ne donosi ništa dobrog. Ako se vratite i nastavite, taj napor je jednako vrijedan trening kao izgubljeni kilometri i onih nekoliko postotaka VO2max-a kojeg će te vratiti za nekoliko tjedana ili mjeseci u najgorem slučaju. Ja sam izgubio još jedan važan tjedan u priremi za proljetni maraton još ću imati jedan malo okrnjen ali nema razloga da zbog toga očajavam. Malo ću ispremješati karte, ponovo baciti kockice i možda ubosti pravu kombinaciju. Mora biti bar malo rizika u svemu što radim inače mi to ne bi previše značilo.     

Nema komentara:

Objavi komentar