Negdje sam pročitao ili je netko rekao: Nikad ne govori drugima o svojim problemima. Većina ionako ne mari za njih, a nekima je i drago zbog tvojih problema. Dakle nema problema sve je samo slijed normalnih događaja kao što se razmjenjuju dan i noć. Pa tako je sasvim normalno da 8 tjedana prije maratona već dva tjedna ne trčim, normalno imam neku kvrgu dolje koja nije upala pokosnice ali je neka upala bar tako kaže fizio. To će proći, no "sikiriki". Možda jednog dana ali išijas ne. On kaže da da neće jer su mi jako krute zadnje lože. Pa koji kua da radim. Ja nisam balerina, a uostalom baš za inat njemu sam izvukao jedan post-diplomski rad koji govori o procjeni napetosti zadnje lože(COMPARISON BETWEEN TWO CLINICAL TESTS FOR THE EVALUATION OF POSTERIOR THIGH MUSCLES FLEXIBILITY). Koliko ja vidim ako mogu podići jednu nogu ležeći na podu tako da kut od poda bude veći od 65 stupnjeva tada je sve ok.
A ja to mogu. Uostalom desna mi je kruća od lijeve, a išijas normalno burgija baš na lijevoj strani. Doduše prije dvije godine je bio na desnoj ali i to je normalno. To je kao pomicanje magnetnih polova na zemlji ... dešava se, može se desiti, možda. A taj test je rađen na uzorku od 35 mladih(23 godine +/- 3,4) i zdravih osoba bez bilo kakve povjesti bolova u leđima i slična sranja. I ja se sa sjetom i uz uzdah sjećam da sam u srednjoj školi stavljao desnu nogu(stopalo) na lijevo rame, a lijevo na desno rame i tako stajao na školskoj klupi oslonjen na dlanove ruku. Jednom je naš profa upao da provjeri dali netko puši u razredu za vrijeme kratke pauze i zatekao mene i mog frenda Marinka sa kojim sam skupa prakticirao jogu u tom položaju. Bio je toliko iznenađen da nije rekao ni riječ već se okrenuo i izišao ali su rekli da se cijeli dan cerekao po hodniku i u zbornici. Sad pokušavam raditi ono što mi uporno ponavlja moj fizio ali rezultat je samo još veća bol u guzici. Kaže da tako mora biti. Mora biti gore da bi bilo bolje. Možeš misliti! Pokušavam primjeniti tako neki zen bla bla stav kako bi zanemario većinu bolnih činjenica ali one se lijepe na mene kao muhe na g...
Dobra stvar je da sam napokon dobio prvi poziv da održim jedan kratki tečaj u Dubai-u. Biti će mi to prvo vatreno krštenje i prilika da zaradim plaću koju sam takođe dobio prije dva dana. Mada to zapravo znači da ću izgubiti još nekoliko dana od treninga te će mi po svoj prilici jedino preostati još nekoliko tjedana za pripreme maratona. I to su oni koji su zapravo rezervirani za tapering i odmor.
Nema problema to je sve ok ionako mnogi danas tvrde da je klasičan pristup treningu prevaziđen. Tako nešto nagovješta i nova knjiga koju sam prije par dana naručio da mi kćerka donese iz Londona. No zahvaljujući jednoj mojoj mladoj prijateljici već sam zavirio u knjigu. Ona mi je poslala link i kratku uputu koju aplikaciju da skinem za čitanje i eto knjige, već je na mom tabletu. Ah ta mladost, puna ideja. Svejedno ću kupiti papirnato izdanje ili možda kupim nešto drugo. Već uvod me odmah vratio u moju trkačku prošlost kad sam i ja svoj najbolji rezultat postigao upravo kad to nisam očekivao, a moj trener još i manje. Ti neki trenutci u samoj utrci, sitni detalji kao recimo povik jednog tada meni nepoznatog momka: "ajde kanarinac(imali smo dresove i gaćice u Pulskoj žutoj boji) ovaj ispred tebe je zinija ka škarpina". Usprkos blatu, bljuzgavom snijegu i rezanju u plućima krenuo sam u lov. I sve se posložilo. Nakon cilja nije bilo torije da zadržim sav sadržaj želuca koji je nahrupio van gurajući se sa plućima koja su zapela negdje u jednjaku. Takvu slabost čini mi se nikad više nisam osjetio. Možda niti kasnije na maratonu, a još je svježe zadnje teturanje kroz cilj u Ljubljani. Mnogo je toga što ne mogu objasniti onim što ja smatram da je moja dobra forma. Zašto se ponekad osjećam dobro, a otrčim loše ili obratno.
Sad ću imati još jednu priliku za takav test. Možda mi odgovor da knjiga od Alex Hutchinsona(Endure) ili možda ja objasnim Alex-u ponešto.
Nema problema, uskoro će sve biti biti jasno ili neće.
Nema komentara:
Objavi komentar