Kraljevstvo za tenisice

 Pred kraj još jednog tjedna koji je protutnjio pored mene kao ponekad na utrci neki mladac naglo probuđenog ponosa ili inata vrijeme se opet malo popravilo. Ponovo sam nastavio sa plivanje-trčanje tretmanom. Ali tih dana u sivilu i očaju južine opet sam počeo tražiti alternativu trčanju. Ne znam ni sam što bi mogao smisliti. Bicikla po potopu biblijskih razmjera koja nas je pogodila ne djeluje mi baš nešto privlačno. Plivanje po jugu koje baca vodene skulpture desetke metara u vis i kotrlja kamenje skupa sa raznim balvanima po žalu ne dolazi u obzir. Bazeni i teretana u veslačkom klubu ove zime neće dati niti malo doprinosa mom pokušaju da se rasteretim od trčanja, a opet zadovoljim onu nezasitnu glad za akcijom. Zbog toga po ne znam koji put pokušavam kupiti trenažer za biciklu. Naravno osim što sva ta oprema košta mnogo više nego što mi se to čini opravdano ispostavilo se da osim nekih ne baš dobro ocjenjenih trenažera ne možeš naći ništa. Negdje su rokovi dobave tek četvrti kvartal sljedeće godine. Kao da je cijeli svijet odjednom odlučio da sjedne na trenažer. Možda i je. Zima je uvijek loše vrijeme za kupovinu takvih stvari ali ja prije zime ne razmišljam o njima pa ... Međutim izgleda niti za kupovinu bicikle nije dobro vrijeme. A tek cijene. Ja mislio da za te pare mogu kupiti i manji automobil. Zapravo sad sam ful zadovoljan što je moj prvi izbor trčanje. Kažu ne treba ništa osim tenisica, neke gaće ako nisi egzibicionista, majica koje obilato dobivaš čak i na lokalnim utrkama. Ja ih imam pun ormar, a srećom jako malo trčim. Trebali bi na utrkama davati i gaće. Ponekad mi daju majicu i kad ne trčim. Nebi ulazio u razloge, ima ih mnogo ali to mi ipak godi.

Međutim kad su u pitanju tenisice svaki čak i mnogo manji rekreativac od mene vrlo brzo dođe u poziciju da skoro ništa nije dovoljno dobro i uvijek neki kua ne valja i treba bolje. U tom prošlom tjednu zanimljiv je bio i povratak Adidasa na scenu koju je zadnjih godinu dana okupirao Nike sa svojim "4%" tenisicama. Sjetite se obaranja granice maratona od 2 sata u režiji Nike(Eliud Kipchoge Vienna INEOS 1:59 Challenge,1:59:40). U Valenciji je Kibiwott Kandie trčeći u Adidas, "Adizero Adios Pro" istrčao polumaraton za 67:32, a čak su prva četiri trkača bila brža od rekorda koji je iznosio 58:02. 

Čini mi se da su svi proizvođači uskočili u taj tehnološki vlak jer je međunarodna atletska federacija dala zeleno svjetlo upotrebi tenisica iz laboratorija. Opća pomama za Nike "Vaporfly Next%" lansirala je cijene tenisica u orbitu i svi bi sad htjeli dio kolača. Osobno mi se ne sviđa ideja da prototipne tenisice odlučuju pobjedu u službenim utrkama jer time se trkači koji nemaju takve ekskluzivne ugovore sa proizvođačima stavljaju u nepovoljan položaj. Jedini pravedan princip bi bio da svi trče u tenisicama koje su u redovnoj prodaji. Međutim postoje samo ograničenja koliko mi se čini u visini potplata od 4 cm. Zapravo ja ne mogu uopće zamisliti kako bi bilo trčati u takvim platformama ali na primjer Hooka tenisice već dulje vremena idu u tom smjeru. To je u potpunosti u suprotnosti sa flat ili "bare foot" tenisicama koje sam ja prije preferirao ali sam se zbog problema koji su posljedica zuba vremena ipak malo oladio. Čak se i Salamon uključio u igru i u izazovu na svjetski rekord u trčanju na 24 sata ponudio svoje prototipne Salomon "S/LAB Phantasm" tenisice. Nažalost Kilian Jornet, koji se dva puta u jednom tjednu popeo na Everest nije uspio i morao je odustati nakon 134.8 kilometara pretrčanih u 10 sati i 20 min. Inače rekord je još uvijek mnogo prije tehnoloških novotarija postavio grk Yiannis Kouros(303.506 km, 1997). Ako vas zanima koje su to tenisice lako će te pronaći sve na internetu. No ipak evo spiska onih najznačajnijih(po abecedi):

Adidas Adizero Adios Pro
Asics MetaRacer
Brooks Hyperion Elite 2
Hoka One One Rocket X
New Balance FuelCell RC Elite
New Balance FuelCell TC
Nike ZoomX Vaporfly Next%
Nike Air Zoom Alphafly Next%
Saucony Endorphin Pro
Skechers GOrun Speed Elite

Cijena? Ako nemate nekoga kao što je mr. Bing(halo Bing pošto ...) cijena je prava sitnica i uglavnom preko 200 dolara što u evropi znači preko 200 eurića ali to je nevažno jer ih ionako teško možete kupiti.   U mom malom selu sigurno ih neću ugledati u izlogu i imati sreću isprobati. U većini on-line trgovina nalazim samo neke čudne brojeve tipa za japanske gejše ili hobite. 

No dali nam one uopće trebaju? Kad kažem nama, mislim na većinu rekreativaca sa malo većim ambicijama. I baš prije par tjedana izašla je i prva nešto manje obimna studija o koristi takvih tenisica za rekreativne trkače. Studija je objavljena u "Journal of Health and Sport Sciences". Obuhvatila je 18 relativno dobro treniranih sportaša koji nisu elitni ali ipak je njihov VO2max u prosjeku 55,8 mls/kg/min. Moj VO2max je prema zadnjim utrkama negdje oko 52. Moj Garmin sat kaže 54, a ponekad ide i do 56. No to se ne može točno znati bez mjerenja jer izračun ne uzima u obzir ekonomiju trčanja koja je jedan od značajnijih faktora. Navedenim trkačima je VO2max izmjeren i nakon toga upoređivana ekonomija trčanja sa tri različite vrste tenisica. Kroz tri odvojena testa koristili su tenisice koje inače koriste u treningu, Nike Vaporfly 4% i Saucony Endorphine lagane "racing flat" tenisice. Na prvom testu sa tenisicama koje inače koriste im je izmjerena brzina trčanja pri 60, 70 i 80% VO2max. Zatim su ponovili testove sa dvije različite vrste tenisica. Sa tenisicama Vaporfly 4% izmjerena je manja potrošnja kisika od 4,2 do 4,8% što je u skladu sa onim što je oglašavao Nike. međutim koristeći lagane flat tenisice potrošnja je takođe smanjena za oko 3%. Uzimajući u obzir već davno provjerenu činjenicu da težina tenisica isto tako utječe na ekonomiju trčanja i to je očekivan rezultat mada se meni čini malo prevelik. Naime dodana težina od 100 g po tenisici prema jednoj studiji dovodi do povećanja potrošnje kisika od oko 2% pri sub maksimalnim brzinama. Kad je u pitanju maksimalna brzina na testu od 3 km(VO2max = 100%) vrijeme testa je bilo kraće za 17 sekundi sa tenisicama Vaporfy 4% ali i 13 sekundi za Endorphine.

Međutim to je prosjek jer od 18 trkača bilo je nekoliko kod kojih je bilo sasvim obrnuto ili su imali bolje rezultate sa laganim "flat" tenisicama. Iako su tenisice projektirane tako da donesu optimalne rezultate elitnim trkačima izgleda da veću korist mogu izvući i trkači koji imaju doskok na petu, a to je velika većina. Ostaje upitno koliko i kako će nošenje takvih tenisica utjecati na povećanu incidenciju ozlijeda jer prema nekim spoznajama potreban je određeni period prilagodbe. No cijena i pogotovo trajnost većine ovakvih tenisica je vrlo upitna, pa će ti postotci imati kod većine još manju važnost.

Iz dijagrama se vidi još nešto zanimljivo. Mnogo je veća razlika u ekonomiji trčanja pojedinih trkača i možda je vrijeme da poradite malo na tome, a to znači da treba samo više trčati. Zato treba naći balans između cijene i koristi koju možemo imati od nekih tenisica. Đaba nam je kupovati "porsh" ili "ferari" ako poslije nemamo para ni za benz.