Bolnica

 Iako sam rekao da neću pisati o ničemu ako to nema veze sa trčanjem ipak sam podlegao pritiscima nekih koji kao da su iznenađeni(i uvređeni ha,ha) jer nisu upoznati sa time što se to samnom dešava. Recimo vide me ovih dana sa povezom za ruku i onda pitaju: "šta opet si se skrkao"? Ne, ja sam skrkan već 8 mjeseci samo što to nekad vješto sakrivam. Upoznao sam ne samo ovih zadnjih mjeseci već zadnjih nekoliko godina svaki kutak i odjel pulske bolnice i okolnih sličnih privatnih klinika. Postao sam expert za naručivanje znam kako sve funkcionira kao pravi pravcati bolnički guru. U čekaoni me starije gospođe pitaju kako i što, a ja im strpljivo odgovaram. Jadna mi je dok sam čekao zadnji pregled prije odlaska na operaciju rekla: blago vama kad ste mlad i sve kužite ... ja sam znate stara i ne snalazima se jer 68 godina je puno let. Naravno mojih 70 nije ništa prema tome. 

Spreman za polazak u salu

 

Buđenje 

Prijatelji, sestre i doktori, hvala!

Eto da skratim napokon sam operiran. Kost je ojačana titanskom pločicom od 10-tak cm i umetkom kosti koju su mi skinuli sa vrha zdjelice tako da imam dvije rane od kojih ona na boku čak ponekad i malo više boli. No bol je normalna pojava kad boraviš u bolnici jer se valjda bolnica zbog toga i tako zove. Sad treba još malo biti strpljiv i sljedeće poglavlje ću opet moći pisati o onome što mi najviše nedostaje. Bicikla? ... ha, ha, ha. Plivanje svakako ali nema do onog .... eh.