Ovo sa mojim trčanjem sve više sliči na neke meksičke ili u posljednje vrijeme popularne turske sapunice. Mislim komadi su zgodni ali ko koga j.. i p.. m.. vlakovođu? To nikako da zaključim. Ponavlja se scenario od prije točno 10 godina ali nešto niže od kukova sad je koljeno. I opet je zadnji čavao u lijes nabila utrka u Plitvicama. Ovaj put nisam "kukavički" trčao polumaraton već sam se "junački" odlučio za 5-icu. Sve sam tamo probao. Čak i maraton, doduše kao trčeći fotoreporter. Dva puta polumaraton, pa sam sad htio da vidim kako će to biti na cijelih pet kilometara. Očigledan napredak nema šta.
Rezultat možda i ne izgleda tako strašno loše kao činjenica da sam sa razvaljenim koljenom bez gotovo ikakvog treninga u zadnja tri mjeseca još uvjek među prvih 20(17-ti). To je loše za utrku. Kvaliteta utrke kao i čini mi se dosta toga u društvu se znatno srozala. Iako je ljepota Plitvica i dalje nešto što vrijedi truda to mi je bila sigurno zadnja utrka tamo. Sva ta loša iskustva jednostavno su preveliki teret koji više ne želim nositi. Koliki će ovaj put biti račun treba sačekati da kaže ortoped kojeg već pomalo previše čekam. Jedno je sigurno magnet pokazuje rupturu meniskusa i još neke sitnice tako bar kaže doktor ali još nisam siguran što to znači kad su u pitanju budući maratoni. Zna li on uopće što ja namjeravam? Izgledno je da ću opet umjesto trčanja ovo ljeto gledati "Tur" i možda povremeno zavrtiti pedale na trenažeru. Mada me sam pogled na biciklu koje se iz nekog glupog inata nisam riješio podsjeća na posljedice jednog vrlo kratkog trenutka kojeg se uostalom uopće i ne sjećam. Ostala je borba sa posljedicama. Iako sam neke bitke za povratak dobio trčanje je najviše stradalo i pitanje je kako će sve to završiti. Moja sezona plivanja je izgleda isto završila jer se more ugrijalo, a kupača je toliko da se jedva probijam kroz nakupine plivača, plutajućih penzića, daskaša, supovca, a čamce da ne spominjem. Ma ide mi sve na jaja. Samo mi još fale meduze ili cvjetanje mora pa da ide sve u krasni honduras. Eto neda mi se niti pisati, pozdrav dok se nešto ne desi bar malo na bolje. Možda u nekoj drugoj sezoni sapunice.
Nema komentara:
Objavi komentar