Ovih dana osim "trivijalnosti" svijeta koji odlazi pomalo u krasni k.. jedina tema o kojoj mogu pisati, a da imalo ima veze sa trčanjem je kupus i ponovni susret sa svojim najdražim "kostolomcem". Nadam se da opet ne čita moj blog ili da mu ga neće spomenuti neki izdajnički kolega trkač koji odlazi kod njega na masažu. Kako leđa nisu htjela popustiti ipak sam pokušao odlazak kod mog fizio terapeuta. Ne moram naglašavati kako sam imao veću frku i tremu nego prije utrke maratona. Kao kad odlaziš kod zubara. Leđa su se malo primirila čim sam zakazao termin, a to je bilo prije pretprošle nedjelje. No već u nedjelju je ono drugo navodno zdravo desno koljeno nateklo nakon ne baš posebno napornog tjedna i dužine koju sam skratio i istrčao u najmanjem mogućem opterećenju. Mada je ispalo sasvim živahno obzirom na sve. Nikakvih znakova problema sve do poslije podnevnih sati. Sad je već prošlo 11 dana i tek danas sam se usudio otrčati malo po Marsovom polju.
Pokušavao sam sve od leda do ibrufena, krema sa ovim i onim ali najbolji se pokazao kupus. J... običan list dva kupusa omotan oko koljena prekriven prijanjajućom folijom preko noći gotovo bi do jutra odagnao svu bol i oteklinu. No ona se uporno vraćala i tako danima iako sam potpuno stao sa trčanjem. Malo sam vrtio biciklu na trenažeru tek toliko da odagnam nervozu zbog izostanka uobičajene doze endorfina koju proizvodi moje tijelo kad trčim ... valjda. Možda je to samo neka "loša" navika. Kostolomac je izgleda dobro ispeglao kičmu tako da sam oprezno ali ipak redovito odlazio u teretanu da malo ojačam i ove zakržljale ruke i još poneku sitnicu. Jučer sam nakon deset dana čvrsto odlučio da pokušam trčati ali još brže odustao čim sam nakon samo malo hodanja do moje stare osjetio opet zatezanje u koljenu. Opet prošlu noć kupus i "evala" ... danas sam malo više od pola sata laganini kružio po Marsovom polju, a sutra ćemo vidjeti. Bi rekli englezi ...so far so good. Živija kupus ili kapuz kako bi rekli istrijani. Nije samo dobar sa kobasicon već i kao lijek.
