Nevjerojatno je koliko je parafraziranih tekstova na naslov romana "Pukovniku nema tko da piše" od García Márquez, Gabriel-a. Uglavnom je "pukovnik" zamjenjen generalima iz novije povijesti ovih naših prostora. Da nema Googla mnogi nebi nikad niti znali za tu knjigu. Moj prvi izbor bi bio ipak "Sto godina samoće" zbog nestvarne, gotovo mistične atmosfere u koju te Márquez usisava svojim detaljnim i čudnovatim opisima ljudi i događaja. No u nedostatku književne vještine što je kod mene već neko vrijeme trend kao i nedostatak trkačke sposobnosti primio sam se i ja parafraziranja. Pa eto opravdavam se da nemam o čemu da pišem jer naravno opet već neko vrijeme ne trčim. Ili barem ne trčim onako kako to smatram da bi trebao netko tko sebe zove trkačem. Što sam ja to onda? O čemu opet da pišem.
Pokušao sam odlaskom u Luton kod kćerke i unuka promjeniti malo negativan sljed događanja odmah nakon maratona ali nije mi baš uspjelo. Tek zadnji tjedan boravka tamo uspio sam otrčati par puta po zelenim i vodom natopljenim travnjacima "Stockwood" parka i jednom sam otišao na takozvani Spining trening sa kćerkom. To je neki intervalni trening na biciklama u dvorani uz glasnu "heavy metal" mjuzu i urlanje trenera dok ekipa dahće i znoji se ko prasad na ražnju. Bogme i moj herc je u vrhuncu skakao na 162, a Garminova presuda je bila: Prenaporna aktivnost! Možda sam pretjerao ali kako je trener pristao da primi mene u grupu sve mlađahnih i stalno sumljičavo gledao prema meni i mom ciklo kompjuteru jer sam bio odmah na biciklu do njega nisam htio da se osramotim. Na koncu se ispostavilo da sam odradio više od ostatka ekipe. Moja kćerka je na kraju kad je rekao kako sam jako "fit" samo nonšalantno odmahnula. Kao nije to ništa može on i bolje iako ima 70 ..., a ja sam jedva čekao da ohanem jer da je potrajalo još malo nisam siguran što bi se desilo. Znam samo da pod hitno trebam vratiti snagu u kvadricepse jer i na maratonu u Ljubljani to je bila slaba karika. 
Stockwood park u Lutonu
Prije tjedan dana sam se vratio i već nakon dva tri treninga trčanja kad je izgledalo da će ipak sve biti ok otišao sam u myGym kod frenda da bi malo povratio sve ono izgubljeno od prošle godine. Već na zagrijavanju na veslačkom ergometru nešto sam pogrešio i odjednom me ukočilo u leđima tako da sam opet potpuno van stroja. Valjda ova godina ipak nemože biti baš tako dobra kako bi ja htio, a možda nisam to ni zaslužio.
