Planovi i guz papir

 Jednom davno što zapravo i nije bilo baš tako davno sam pročitao kako planovi nesmiju biti uklesani u kamen. Osim ako ne živimo u kamenom dobu što za neke još važi. Čim sam složio kakav takav plan za maraton u prvom tjednu sam pokupio virus COVID-a i morao malo zastati na par dana kako nebi kompromitirao brzi oporavak ili navukao kakve komplikacije. Ja zapravo i nisam imao simptoma ali žena se jako mučila sa time, a ja bio oko tjedan dana pozitivan. Ipak sam trčao ali lagano i izbacio dužinski ili bilo kakav intenzivniji trening. Onda sam uletio u 70-to rođendansko ludilo koje mi uglavnom prirede prijatelji, rodbina i ostala ... Uglavnom nekoliko ručkova i večera sa različitim profilima ljudi koje inače nema teorije da mogu povezati skupa rezultiralo je pa ... nije važno. Recimo manjim odstupanjima od plana. Ipak sam odradio dio plana usprkos tome i svim negativnim posljedica tulumarenja. Zatim je tu veliki i neobično dugačak toplinski val koji dozvoljava trčanje samo jako rano ujutro ali i tada je već debelo iznad 25-26 stupnjeva uz odvratnu vlagu. Teško se oporaviti od recimo treninga duljeg od dva sata sa tolikim gubitkom tekućine. Pogotovo što nema spavanja noću, a kad me obori poslje ručka osjećam se još gore nego prije toga. Zato i ovaj plan sve više liči na guz papir. Nikad nije onakav kakav bi trebao biti. Ili je problem u meni ... to naravno ne priznajem niti mojoj ženi. Dobio sam nešto love i poklon bonova za sportsku opremu sa naputkom da to potrošim i pokažem ekipi što sam uzeo. Sad sam u totalnom problemu jer opet nisam zadovoljan nijednim tenisicama koje sam priželjkivao da ću kupiti. Razočaran sam bio i novim adizero adios pro 3 jer sam dobio krvavi žulj na zadnjoj utrci polumaratona. Nažalost vidim da je na svim novijim modelima adidas neshvatljivo odlučio postaviti sistem držača vezica previše prema prstima tako da točno iritiraju kost palca koja je kod mene na jednoj strani povećana zbog stare ozljede. U nedostatku ideja sam ponovo kupio Asics Noosa TRI ali 15. Stare 13-tke sad samo koristim za šetnju, a 14-tke su negdje na pola vijeka. Sve ostalo mi se čini ne samo skupo već totalno promašeno. No nezadovoljna ekipa koja je skupila lovu traži da sve potrošim i još da ih častim. Morati ću da se upregnem pa da kupim još jedne makar više ne kupovao sljedećih par godina. Niti to nije bilo u planu ali kad je već tako naređeno ipak je bolje nego kad dobiješ dvadeset majica koje nikad ne nosiš. Tenisice i pivo uvjek potrošim, a i knjige pročitam. Sad kad sam uspio dogurati do 12 tjedana prije maratona ponovo se javlja problem sa koljenom i to bi moglo moj plan pretvoriti u obični guz papir. Tješi me što izgleda da trčanje intervala oko 3:50/km ne uzrokuje nikakve probleme ali dužina je sasvim druga priča. Tek sam na 25 km i još nemogu pronaći dobre tenisice koje će malo pomoći oko svega toga. Izvrtio sam stare i nove ali moje noge kao da više ne podnose dva sata i više mlaćenja po asfaltu. Nema veze koliko brzo idem jer to je još uvijek lagano barem kad se pogleda puls. Ali svaki put iako sam probao promjeniti sve stare i nove tenisice od Noosa do Adizero uvijek nešto boli ili dobijem žulj. U zadnjih deset godina trčanja ne sjećam se da sam uopće imao žuljeve. Možda bi trebao maksimalno pojednostaviti plan. To bi izgledalo ovako: Ujutro ustaneš i ako te volja odeš trčati. Koliko te volja i kako odnosno gdje ti se svidi. Da sam mlađi možda za nekom ženskicom kojih sad u punom zamahu turizma ima ko pljeve već od rana jutra. Preplanule, od sunčanja uvjek se ljubazno nasmješe i mahnu kao da smo stari poznanici. Eh... ovako samo po navici klatim kosti ali nemam više visokih očekivanja.