Kao što je teško ponovo početi trčati izgleda da je još teže pisati o tome. Mada sam u tome prilično dobro izverziran jer je teško pobrojati sve moje početke. Ja sam kao pušači koji nakon svake cigarete prestaju pušiti dok ne zapale sljedeću. Mrvicu se sramim da pokažem jednu tabelicu u kojoj sam prikazao neke elemente mojih treninga kroz posljednjih gotovo 8 godina od kad vodim evidenciju. Zapravo to radi moj "pametni sat" i aplikacija na "webu". Crvenom sam obilježio tjedne kad sam bio ozljeđen i gotovo da nisam ili uopće nisam mogao trčati. Žuto su tjedni u kojima sam morao zbog bolova reducirati trening i još sam zeleno obilježio kad sam bio cijeli tjedan na putu. Tablica se crveni kao i ja od srama.
| Tjed/god | 2014 | 2015 | 2016 | 2017 | 2018 | 2019 | 2020 | 2021 |
| 1 | 20,0 | 23,3 | 14,6 | 36,1 | 58,7 | 69,1 | 55,0 | 65,7 |
| 2 | 20,0 | 17,7 | 12,9 | 69,3 | 62,3 | 68,6 | 70,9 | 68,8 |
| 3 | 20,0 | 20,7 | 23,3 | 71,6 | 64,0 | 34,4 | 64,7 | 66,2 |
| 4 | 10,0 | 38,5 | 0,0 | 68,1 | 65,3 | 63,7 | 39,6 | 58,4 |
| 5 | 25,0 | 44,5 | 16,5 | 60,3 | 60,1 | 73,3 | 57,6 | 59,6 |
| 6 | 25,0 | 48,2 | 20,5 | 46,9 | 48,2 | 29,2 | 50,9 | 71,3 |
| 7 | 30,0 | 47,0 | 8,8 | 56,8 | 73,0 | 17,7 | 72,0 | 73,8 |
| 8 | 20,0 | 53,0 | 0,0 | 0,7 | 70,4 | 65,7 | 69,8 | 45,3 |
| 9 | 20,0 | 33,0 | 0,0 | 3,6 | 73,0 | 74,9 | 76,4 | 74,2 |
| 10 | 25,0 | 41,0 | 0,0 | 11,2 | 34,2 | 70,8 | 60,9 | 63,4 |
| 11 | 30,0 | 47,0 | 0,0 | 43,8 | 56,4 | 79,4 | 62,3 | 68,0 |
| 12 | 35,0 | 53,6 | 0,0 | 65,7 | 54,2 | 58,6 | 68,6 | 65,4 |
| 13 | 40,0 | 58,0 | 0,0 | 78,0 | 66,1 | 50,5 | 67,0 | 63,6 |
| 14 | 40,0 | 62,1 | 0,0 | 69,5 | 70,8 | 69,3 | 70,3 | 0,0 |
| 15 | 30,0 | 26,5 | 10,9 | 51,6 | 76,3 | 38,9 | 8,9 | 46,5 |
| 16 | 25,0 | 58,1 | 24,5 | 77,0 | 65,7 | 44,2 | 27,3 | 72,0 |
| 17 | 41,1 | 55,5 | 22,4 | 31,4 | 55,2 | 40,3 | 33,8 | 52,0 |
| 18 | 28,2 | 51,4 | 55,6 | 68,4 | 67,0 | 49,2 | 17,2 | 55,0 |
| 19 | 44,5 | 63,1 | 32,3 | 65,3 | 36,2 | 28,6 | 7,1 | 71,9 |
| 20 | 47,1 | 54,7 | 36,8 | 68,2 | 63,0 | 36,9 | 0,0 | 42,5 |
| 21 | 31,3 | 62,9 | 40,0 | 5,7 | 62,9 | 58,7 | 6,5 | 56,1 |
| 22 | 53,2 | 35,3 | 36,7 | 10,3 | 79,8 | 50,7 | 34,9 | 62,0 |
| 23 | 47,7 | 43,5 | 40,9 | 46,6 | 64,8 | 65,1 | 29,3 | 62,5 |
| 24 | 45,4 | 44,3 | 53,7 | 23,4 | 64,3 | 59,6 | 34,3 | 69,5 |
| 25 | 49,1 | 39,1 | 49,5 | 70,4 | 66,6 | 50,1 | 30,3 | 56,7 |
| 26 | 42,9 | 47,1 | 53,0 | 37,9 | 66,7 | 63,3 | 26,7 | 50,5 |
| 27 | 50,5 | 19,1 | 48,5 | 0,4 | 55,9 | 66,3 | 16,6 | 64,4 |
| 28 | 59,9 | 27,5 | 52,9 | 25,4 | 68,4 | 61,0 | 0,0 | 56,3 |
| 29 | 53,7 | 12,0 | 59,5 | 40,9 | 71,9 | 77,4 | 6,6 | 73,7 |
| 30 | 57,4 | 19,4 | 50,7 | 43,7 | 75,1 | 35,3 | 13,0 | 69,4 |
| 31 | 57,2 | 8,8 | 41,7 | 33,3 | 70,1 | 76,6 | 7,2 | 67,4 |
| 32 | 41,6 | 0,0 | 51,0 | 0,0 | 77,1 | 68,4 | 14,7 | 60,2 |
| 33 | 81,8 | 22,5 | 59,6 | 29,9 | 81,1 | 61,5 | 15,2 | 70,3 |
| 34 | 55,9 | 31,8 | 65,4 | 0,0 | 78,7 | 74,8 | 23,6 | 55,1 |
| 35 | 18,8 | 29,9 | 69,9 | 14,6 | 67,0 | 72,5 | 30,3 | 33,3 |
| 36 | 31,9 | 5,7 | 42,1 | 26,6 | 55,6 | 75,4 | 35,8 | 11,1 |
| 37 | 55,1 | 8,2 | 74,6 | 31,1 | 45,7 | 81,9 | 29,7 | 10,6 |
| 38 | 70,9 | 0,0 | 20,9 | 38,1 | 31,9 | 59,8 | 41,8 | 5,6 |
| 39 | 77,6 | 5,0 | 81,4 | 43,4 | 68,1 | 71,8 | 45,1 | 16,9 |
| 40 | 88,4 | 8,3 | 81,9 | 42,9 | 78,4 | 72,8 | 49,7 | 21,5 |
| 41 | 57,8 | 0,0 | 61,5 | 41,1 | 67,6 | 64,4 | 49,9 | 6,2 |
| 42 | 53,4 | 0,0 | 56,3 | 44,2 | 58,0 | 51,8 | 60,0 | 11,3 |
| 43 | 73,2 | 0,0 | 75,3 | 51,6 | 80,1 | 76,5 | 56,4 | |
| 44 | 27,1 | 0,0 | 23,6 | 37,1 | 26,6 | 12,5 | 60,7 | |
| 45 | 46,7 | 0,0 | 50,6 | 15,9 | 50,7 | 19,0 | 58,7 | |
| 46 | 53,3 | 0,0 | 56,2 | 0,0 | 59,4 | 51,7 | 60,7 | |
| 47 | 42,1 | 3,0 | 64,1 | 0,0 | 60,1 | 43,2 | 65,6 | |
| 48 | 55,2 | 12,0 | 44,6 | 22,7 | 64,4 | 49,1 | 63,8 | |
| 49 | 42,0 | 12,7 | 72,3 | 33,2 | 71,3 | 54,4 | 60,8 | |
| 50 | 20,3 | 16,2 | 67,8 | 42,6 | 73,4 | 61,0 | 67,9 | |
| 51 | 29,0 | 26,7 | 74,7 | 46,1 | 72,1 | 53,7 | 63,8 | |
| 52 | 6,2 | 6,1 | 27,0 | 55,8 | 50,3 | 47,9 | 72,1 |
Crvenim brojkama je kilometraža u tjednima kad sam imao utrke. Podebljane su utrke maratona, a crne podebljane su tjedni sa vrhuncem priprema za maraton. Za ostale utrke uopće se ne pripremam posebno već su mi dolazile onako kao test za formu. Sa izuzetkom 2016 godine nema pripremnog ciklusa za maraton u kojem nisam imao ozljedu nekoliko tjedana prije vrhunca priprema. Na prvom maratonu 2014 godine, 6 tjedana prije vrhunca upala pokosnice i dva tjedna pauze. Dvije tisuće i petnaestu sam preskočio potpuno zbog niza ozljeda koje su sve bile posljedica pretjeranog broja utrka. Svi znakovi i signali na alarmnoj ploči su bili upaljeni ali sam ja spavao kao Homer Simpson kad je radio u nuklearki. Pa i posljedice su bile slične. Tada sam bio siguran da nikada više neću trčati maraton, a ustalom to mi je savjetovao i doktor u klinici Sv. Katarina gdje sam bio na MR i pregledu. No rekao je i da mogu rekreativno trčati, jeeeee. Što dijete zna što je to rekreativno ja sam lijepo nakon masu tjedana sa nula kilometara i tri tjedana uhodavanja istrčao "Wingse" u Zadru solidno preko 25 kilometara bez previše napora iako je bilo pakleno vruće. Kao da to izlječilo sve moje boljke i te godine sam istrčao svoj najbrži maraton, a da pri tome nisam imao nikakve grčeve vrtoglavice i slična sranja koja su me manje više uvijek pratila na maratonima. Otrčao sam jednu desetku četiri tjedna prije vrhunca priprema da vidim gdje sam sa formom i sve je prošlo bez problema. To ne mogu više reći niti za jedne pripreme od tada. Prije Beogradskog maratona 2017 godine ruptura mišića lista i tri tjedna pauze šest tjedana prije vrhunca. Ali zato sam na maratonu imao jebačke roza kinezi trakice po nogama. Nisam niti loše trčao iako sam par dana prije maratona krkao janjetinu i leskovački roštilj. Pivo da ne spominjem. No sreća u mene ne traje dugo pa je ostatak godine bio prošaran raznim sranjima poput šnicli onih krava što se vole masirati, a tko ne voli samo da te poslije ne krknu. Prvo koljeno kao posljedica ozljede na radu, pa operacija na stopalu i povrh svega išijas se preselio na desni guz, a to je potrajalo bar godinu i pol. Sljedeća godina je ipak bila dobra ali sa jednom nezgodnom upalom zgloba palca prije proljetnog polu maratona u Zagrebu gdje sam gotovo popravio svoj osobni. Ta ozljeda zapravo je stanje u kojem se nalaze moji zglobovi zbog godina i degenerativnih promjena pa osim trpljenja bola tu ne možete učiniti mnogo. Pomogli su malo ulošci, nove mnogo udobnije ali i skuplje tenisice, vježbe i masaže ali tu nema više puno sreće. Prije maratona na jesen u Ljubljani sam opet išao na desetku jer mi polumaratoni ne odgovaraju zbog mog problematičnog vremena oporavka, a ja neznam trčati sa 80% napora već se uvijek zgazim. I nakon te desetke sam imao manju rupturicu kvadricepsa samo tjedan prije planiranog vrhunca pa sam i vrhunac pomaknuo za jedan tjedan. Iako znam da taj jedan tjedan nije imao većeg utjecaja na formu ipak sam kiksao zbog kiše i loših uvjeta na utrci maratona i trčao minut sporije od osobnog. Ali i završio u medicinskom šatoru jer sam kažu, a ja se baš i ne sjećam teturao ko pijanac, hik. Možda je 2019 godina bila ipak najbolja. Bar je mogla biti. Usprkos manjim ozljedama uglavnom zbog išijasa na proljeće sam istrčao dobar maraton u Beču prije Ljubljane ponovo desetku sa osobnim rekordom. No onda sam dva tjedna proveo na brodu negdje na Karibima lomeći trake za trčanje u gym-u. Po svemu je izgledalo da nisam nikad bio spremniji ali preveliki zalogaj ponekad zastane u grlu i prvi put da sam doživio ozljedu na utrci. Iako nisam niti bio svjestan da sam se ozljedio pri padu nakon što su me na 37-om km počeli napadati grčevi. Greška u proračunu svega(vode, elektrolita, tempo) i deset minuta slabije vrijeme od osobnog mi još danas ostavljaju gorak okus u ustima i na duši. Bila je to samo ruptura kvadricepsa koji nije izdržao pokušaj da se oslonim na tu nogu jer mi je druga pokleknula zbog grča. Sad su već dvije godine prošle i ja se stalno vrtim u krugu povreda i povrataka. Lani petni trn nakon nagle promjene terena i 19 tjedana muke. Najgora je bila ona zbog terapije udarnim valom. Sad je sve krenulo od jednog treniga i bola u kuku. Poslje se preselilo opet na išijas desno, pa upala pubične kosti da bi se na kraju ukočio pri čiščenju sifona u kuhinji. Sad sam samo krut ko k...c. Samo što nisam k..c već sam za k...c. Strah me je uopće početi trčati ali ipak pokušavam bar dva do tri puta tjedno po 5-6 km lagano i plivam ko lud. Već je vrijeme da se obuče plivačko odjelo jer se nakon pola sata smrznem kao p... Zašto se tako kaže kad to nema veze sa stvarnošću. Napokon sam se približio tempu plivanja kao kad plivam sa odjelom, a to je redovno oko 2:08/100 m. Zanima me kako će biti kad obučem odjelo za koji dan. U svemu tome bicikla mi je bila rezervna varijanta i za čudo nisam imao nikakvih bolova na bicikli iako gazim dosta jako ali sam prije dva tjedna tresnuo bez veze na trticu i možda je to razlog što me leđa ne prolaza baš onako brzo kako bi ja želio.
Bez obzira na sve pokušaje održavanja forme opet sam na svojevrsnom početku, a tako pokazuje i procjena VO2max mog pametnog sata. Ali šta on zna imam ja ludog mašinistu koji kad ga lijepo zamoliš može da me pogoni čak i kad sam mrtav.
Koliko god procjene pametnih satova nisu pouzdane ipak pokazuju ispravno trendove pa se vidi da je nakon polumaratona u Zagrebu i utrke Wings for life početkom 5 mjeseca moj VO2max lagano pao da bi se postepeno vratio u osmom jesecu. Pretpostavljam da bi još malo narastao(56 ili 57) do maratona u Ljubljani ali sad se vidi da je pao dosta nisko i trenutno je na 51. Procjene Vo2max-a na osnovu rezultata utrka daju veoma šarolike podatke. Prema nekima moj je i preko 60 ali i ispod 50, pa zbog toga to previše nije niti važno već je bitno da pratite promjenu pod uvjetom da obratite pažnju na razne dodatne uvjete koje vaš sat ne može uzeti u obzir. Recimo kako dolazi ljeto prosječni puls će rasti, a sa time će procjena sata biti da vaš VO2max pada. Ako sa pretežno ravne trase i asfalta pređete na više trčanja po brdovitom terenu većina satova to neće shvatiti pa će izgledati da on opet pada. Treba uzeti u obzir i da se akumulirani umor pri kraju odnosno negdje oko vrhunca priprema može manifestirati kao pad VO2max-a mada bi sve trebalo da se popravi nakon perioda taperinga negdje do pred samu utrku. Jedno je ipak sigurno. Puno je teže vratiti izgubljenu formu nego je izgubiti. Za ovo posljednje je dovoljno leći pod palmu i uživati kako to već preporučuje "Hladno pivo".
