utorak, 3. srpnja 2018.

Možda

 Nekako sam izgurao prošli mjesec bez zaustavljanja ali sa preskakanjem nekih kvalitetnih treninga i taj trend nažalost prenosim u ovaj sljedeći. Preskočio sam uzbrdice i početak brzih dionica na stazi, a to je preduvjet da sljedeći tjedan počnem uvoditi po jedan intervalni trening. Ako se situacija sa time što me trenutno muči ne popravi neće biti niti intervalnog treninga. Po svojoj prilici trčati ću samo dužine i tempo kao prve godine. No tada sam ipak trčao neku vrstu intervala i pokušavao istrčati Yasso intervale 10x800 za oko 3 minute jer sam bio uvjeren da ću trčati maraton tri sata ako to uspijem. Koja sam ja budalesina, samo sam se tri četiri puta ozlijedio. Iako sam na kraju uspio istrčati 10x800 sa 400 m laganog trčanja između, maraton mi je bio sporiji za 8 minuta. Više ne vjerujem u Yasso predviđanje. 
Sad imam druge pokazatelje jer su iza mene tri maratona i znam koliko sam spreman u odnosu na njih. Možda. Taj prvi maraton više ne razmatram iako je pomalo apsurdna činjenica da sam zapravo na njemu imao najveći broj pretrčanih kilometara u 24 tjedna koliko sam smatrao da se treba pripremati. No bilo je puno sitnih ozljeda, uglavnom listova. Otkidale su me ahilove, a imao sam i upalu pokosnice nakon 12-og tjedna. Školski primjer prevelike promjene intenziteta i volumena trčanja za nekoga tko je trčkarao godinu dvije povremeno i ne više od 20 km na tjedan. Da ne spominjem kako sam se "razbio" i bio uvjeren nakon utrke kako više nikad neću trčati maraton.
Drugi maraton je bio najbrži iako sam pretrčao manje kilometara i startao od nule nakon pauze od 11 mjeseci. Ono što je bilo ključno je da sam imao više dužina i odradio više kvalitetnih treninga uključujući i intervale od 1000 do 1600 m. Mnogo opreznije i promišljenije sam dozirao povećanje treninga i to je rezultiralo sa samo jednom ozljedom butnog mišića neposredno nakon utrke X-ice na 10 km. Malo sam se opustio i tadaaaa ... srećom manje napuknuće mišića se riješilo u tjedan dana. 
Treći maraton je bio jedini proljetni i za njega sam u pripremama najmanje trčao. Ali imao sam gotovo isti broj dužina raspoređenih malo pogrešno. Pripreme sam počeo dok sam bio u jako dobroj formi i kako sam trenirao sa svojim prijateljem "Rudišom" sve je bilo ludo brzo. Sve dužine smo trčali brže od 5 minuta po kilometru, a onu progresivnu smo trčali u prosjeku za 4:34/km. Kad se uzme u obzir zagrijavanje i laganih prvih 10 km te istrčavanje, završetak je bio papreno brz i debelo ispod 4 minute po kilometru za zadnji kilometar dva. U takvim uvjetima samo me čudo i moj kostolomac Marijan spasio da se potpuno ne raspadnem. Baš kad je trebalo povećati tjedni volumen ispao sam iz ritma na tri tjedna zbog manje ozljede lista. Totalni raspad se ipak desio mjesec, dva nakon maratona kad sam mislio da je sve prošlo.  
Kad sam već kod dužina tek 2.07.2016 sam imao prvu dužinu preko 24 km i to u Šijani. U nedjelju 1.07.2018 sam ušao u sedmi mjesec sa dužinom od preko 31 km, isto u Šijani. Sedam kilometara više, 5 sek. po kilometru brže, sa identičnim srednjim pulsom i sličnom temperaturom. Kad uzmem u obzir termički srčani drift, srednji puls je bio zapravo niži. Do 25-og kilometra oko 4 otkucaja. Od početka priprema sam bez ove skupio već 4 dužine preko 24 km(do28). No ovaj put sve su primjereno "spore". 
Da ne pretjeram sa dužinama od sada trčim sve dužine preko 32 km ali svaki drugi tjedan. U tjednu kad ne trčim dužinu trčati ću tempo maratona povećavajući duljinu trčanja dok ne dođem na 24-28 km. Možda, a možda ću već danas opet nakon treninga tempa morati ponovo pauzirati. Nakon zadnje dužine, jedan dan pauze, masaže i leda je bio dovoljan da mogu sjesti i raditi za kompom sat dva bez da mi suze oči ili da zovem u pomoć "Velog Jožu" da me digne. Možda će sutra biti bolje, a možda ...

Nema komentara:

Objavi komentar