petak, 29. lipnja 2018.

Inat

  Ponekad mi se čini da nekim ljudima sve ide lako, od ruke što bi rekli. Na meni kao da svemir testira "Marfijeve" zakone u svim mogućim situacijama. Što je nešto jednostavnije to je slađe da mi zapapri. Nema veze, ne kuži svemir da ja treniram za maraton, a to znači da ću svašta da uradim. Ako ništa drugo onda za inat. Negativna posljedica ovih zadnjih šest mjeseci treninga je svakako što sam još više potrošio one već navodno previše iznošene tenisice. 

Sad vrtim samo dva, tri para od kojih jedne pokušavam sačuvati za utrke. Druge su već prekoračile 1000 km i vidljivo se raspadaju, šmrc ... Treće su malo premekane za tvrdu kamenitu podlogu Drenovice, a i one brzo gomilaju kilometražu. Ostale su tri gracije iz 2014 godine od kojih samo jedna još nije blizu 2000 km ali nije niti daleko, dok su druge dvije prešle ili im fali koji kilometar. Ja opsesivno kupujem opremu samo kad sam ozljeđen ili mi se čini da će do nje doći u nadi da ću tako otjerati zle uroke ili bar imati još jedan razlog da to pregrmim i nastavim trčati. Šteta bi bilo ne upotrijebiti tako dobre ponekad i skupe tenisice. Kao recimo one skupe Adizero Adios koje mi je kupila žena. Šteta što nisam bio u malo boljoj formi pa sam sa njima osobni u polumaratonu fulao za samo 13 sekundi. Morati ću im dati još poneku priliku da se iskupe. Netko bi rekao, a ja prvi prije koju godinu: "pih, pič..n dim kupiti tenisice. Uđeš, kupiš, izađeš lakši za malo love". Ali ne brale, sad te sa ekrana gledaju kao one guzice i cice iz TBF-ove pjesme. Šarene, lagane, čak jeftine i svakakve fele za koje nikad nisi čuo ali su sve strašno cool! 
Jednom potražiš neke tenisice i cjeli svjet zna da tražiš tenisice. Od Alibabe do eBay-a. Ajd se ti snađi sad. Ove "domaće" u dućanu naravno niti ne gledaš. Ne sekira te niti to što one druge ne možeš probati, jer daleko i nepoznato je uzbudljivo. Ionako možeš sve vraćati ... možda. Onda krenu muke ježove jer neki koriste svoje kodove za tenisice pa moraš biti "Sherlock" da skužiš po slikama koji je to model. 
Ja naravno sukladno "Marfijevom" zakonu nisam našao niti to. Naravno da pod specifikacijama ili detaljima proizvoda stoji: "Tenisice za trčanje". Molim zar to nije dovoljno? Onda tražiš recenzije, a to još više zbunjuje jer što je jednome dobro drugome je zlo i naopako. Na koncu sam našao nešto što sam ja umislio da je meni jako dobro. Dok ne probam i ne userem se neće me nitko i ništa razuvjeriti da nije ali opet se umješao neizbježni "M". 
Onaj neki guru kaže da su to najbolje tenisice koje je ikad imao na nogama. Zna on znanje. Taj čova testira svaki dan ne znam koliko pari tenisica sa kojima pretrčava stotine milja. Iako ne kužim koju matematiku koristi jer ja tu nisam učio. Nešto ne štima sa njegovom kilometražom. Nije to viša matematika, to mora biti "meta-matika". No svejedno, zaljubim se ja u to što on prodaje. U RC1600v2 prekrasnih boja tanjušne i lagane kao japanske konkubine. Samo 145 grama, kruh te ne j... Doduše to je takva razlika koju osjeti jedan stokilaš kad uzbrdo vozi karbonsku biciklu umjesto obične. Moram da je imam jer niko drugi ima da je nema. Na kraju se stvarno ispostavi da je nema. Jedna blogerica je sva tužna objavila kako je potrošila zadnji od 14 pari koliko je kupila prvi put!  Auuuu koliko ta trči. Ili možda te tenisice jer spadaju u kategoriju Race(otuda i oznaka RC) baš kao "Formula 1" izdrže jednu utrku. 
Na kraju sam ipak u dubini weba izronio jedan par po nekoj pristojnoj cijeni koja sa transportom u Hrvatsku dođe oko 78 eurića što i nije tako skupo. Doduše boja nije ...

Onda sam zapeo u zavrzlami plaćanja sa mastercard-om i svi pokušaji da platim su neslavno propali zbog nečega što ne znam dali ima smisla istraživati. Ipak to je amerika, onog je.. onog sa tupeom. Okrenem se ja malo na domaći teren i smanjim doživljaj pa umjesto japanske konkubine uzmem neku malo naprlitanu i jeftiniju "funficu". 
Kad je u pitanju domaći web to ti je kao i u svim našim domaćim trgovinama. 
Ako imaš sreće da ti nađu broj nema šanse da tražiš još kruha preko pogače i hoćeš neku drugu boju ili nešto tako. Jok zgrabi odmah. Samo što to kod nas sve ide polako, mi imamo vremena, nama se ne žuri ... sistem operater je na kafi... danas stranice nisu dostupne jer se portiru rodio sin pa se svi ponapijali. Odlučim se tako za nešto teži model. Kaže 202 grama RC1400v4 i sve poklikam ali čekaj brale treba registracija. 


Dobro, ponovim sve kao na policiji kad sam prijavljivao krađu bicikla. J..te kao da kompjutreri ne pamte tvoje ime već te pita jedno te isto sto puta. Za policajce ... Ma neću sada o tome imam previše prijatelja među njima. Onda sam sat vremena čekao čameći da mi dođe link za potvrdu registracije i ništa od toga. Pokušam se logirati, kaže jok trebaš potvrditi registraciju. Probam se ponovo registrirati, kaže jok već si registriran. Onda smo cijeli dan razmjenjivali e-mailove i brisali registracije. Čak sam probao sa svim ostalim e-mail računima i drugim e-mail klientima ali ništa. Na tako nešto ja bi lansirao odjeb(opet TBF, baš ih volim) ali sam se zainatio. Čak ću i da tražim onu 1600-icu preko bare dok je ne dobijem. 
Na koncu je web svemir popustio i poslao mi e-mail da sam u pravu i da je njihov sistem u ku..cu pa mogu naručiti preko e-maila. Baš da vidim hoće li opet da se umješa "M", mamicu mu njegovu. Toliko su me napilali da ću morati hitno otrčati nešto bez obzira na išijas ili što god da je tamo dolje što me je.. u zdrav mozak, pardon guzicu. I to za inat.      

Nema komentara:

Objavi komentar