Ne talasaj

 Već mjesecima mi se čini da visim o niti ili da se izrazim slikovitije: u govnima sam do grla! Zadnje što u tom slučaju treba raditi je talasati. Međutim većina ljudi upravo to radi u nadi da će se izvući iz usrane situacije. Moram priznati da i meni to isto pada na pamet. Još je samo tri dana do konca mjeseca i još samo jedan tjedan do početka pripremnog ciklusa od 16 tjedana za maraton. Mjesec ću morati završiti sa tri dana odmora iako ruku na srce nisam niti očekivao da ću ovoliko trčati. Ako kojim slučajem odradim još jedan trening biti će to drugi najbolji mjesec do sada po pretrčanoj kilometraži. Dali je to važno? Nije naravno. Međutim nema mu uopće konkurencije kad je u pitanju prosječno opterećenje. Za cijeli mjesec je prosjek pulsa jedva na granici oporavka iako sam trčao tri dužine iznad 25 pa do 28 km, a u prosjek nisam ubacio ono "hodanje" preko 5 sati po Plitvicama. Trčao sam i četiri puta LT tempo. I sve to nije bitnije utjecalo na prosječni puls. Pokušao sam skoro sve da ne talasam. Lipanj je i pored toga bio jednako brz kao lani prije ozljede, a znatno brži nego nego 2016 kad sam se počeo spremati za Ljubljanu. Nakon zadnjeg tempo trčanja u utorak za koje sam mislio da će proći dobro situacija se naglo pogoršala. Već dva dana ne mogu uopće sjesti na tu lijevu stranu, a jučerašnje trčanje sa posla kući mi je bilo najbolnije trčanje u zadnjih par mjeseci. Zato ponovo preskačem četvrtak i one zaostale uzbrdice će ostati nerealizirana stavka. Kratke i brze intervale od 200 i 400 m na stazi ću potpuno prekrižiti za ovu godinu. Morati ću pokušati bez toga. Bolje je ipak ne talasati ako ne želim jesti g...