Čovik bi očekivao da će kad ode u penziju sve biti lakše jer će imati pun kufer vremena. Mislio sam da ću umirati od dosade i imati vremena za svakojake monade koje mi padnu na pamet. Neke od onih potpuno beskorisnih po mojoj ženi su: trčanje plivanje i bicikliranje. Po njoj to je štetno za okoliš i kućni buđet jer trošim preveliku količinu energije i valjda kisika pa stoga utječem na globalni porast temperature na zemlji. No ja sam od onih koji uvijek kažu: "da draga" i opet napravim sve po svome. Mada me to dodatno košta. Ali ne žalim se na to. Krivo mi je što sam bar za ono što najviše volim veći baksuz od recimo onog jadnog "Wil E Coyote-a". On nikako da uhvati svoju "ticu trkačicu"(Road Runner), a ja čim nešto isplaniram userem motku i ... Zato više ne radim nikakve planove već se ujutro dignem kad se dignem i odlučim što ću. On, "Willy" doduše ima uvjek rezervni plan za razliku od mene ali osim baksuza koji nas prati još nam je zajedničko to da nikad ne odustajemo. Možda nikad ali ajde znaj ... nisam baba Vanda.
Gotovo da sam se bio uljuljao u ugodu rutinskog trčanja i izostanak onih dosadnih boljki koje me stalno prate i podsjećaju da svatko ima granicu. Zvao me je Stane(Ivan Stanić) da trčim sa njim na njegovom stotom maratonu koji će organizirati u Tupljaku u 8 mjesecu. I naravno da sam pristao čak ako me satre nešto kao jadnog kojota. Uvijek postoji plan "b".
Onda se desio susret sa nekim dečkima koji se spremaju za triatlon na Dugom otoku i ja se ulovio. Sad je prilika da bar okusim "olimpijski triatlon" ali odmah su me odgovorili pa sam uletio na "middle distance" i eto sve je već prijavljeno i uplaćeno. Samo se pitam što će me satrti osim 1,9 km plivanja i 90 km bicikliranja sa oko 1200 m uspona te polumaratonom na kraju. Kao da to nije dosta.
Naravno bez treće nema sreće i moji "jutarnja kafa drugovi-trkači" idu u Atenu na maraton, a kako će "jadni" bez mene. Idem i ja ... ne ti ne veli žena, a nezna da sam već sve platio. Znači idem he. Kako će ta zavrzlama da se odpetlja, razmišljati ću nakon "Stanetovog" stotog i nakon Dugog otoka, ako preživim.
Za sad je već na djelu baksuz i eto posljednji tjedan sam opet upisao nula kilometara trčanja nula kilometara bicikle i nula metara plivanja. Općenito nisam plivao mjesec dana zbog operacije, ali nisam očekivao ovu zasjedu koja već dulje čuči u koljenu. Dali su uzrok možda radovi na promjeni poda na balkonu koji su potrajali i zbog kojih moja koljena i leđa nisu bili nimalo sretni. Bar je žena bila malo sretnija. Nekad sam je mogao usrećiti na lakši i kud i kamo brži način eh.
Baš me zanima kako ću se iz svega skupa iskobeljati. Mada tu nema što da se nezna. "Tica trkačica će nas na kraju sve zaj.. Bip Bip.
