tag:blogger.com,1999:blog-51573765055651909062024-03-25T14:40:05.782+01:00RUNNINGDIDArunning didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.comBlogger568125tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-7224113144039841122024-03-25T14:39:00.000+01:002024-03-25T14:39:30.028+01:00Terapija<p><span style="font-family: verdana;"> Već sam pomalo zaboravio na bolove koji su me pratili još od pada prošle godine. Sad prvi put nakon prve ture fizikalne terapije oprezno i sa malom dozom optimizma ustajem ujutro. Još se i začudim: "pa mogu da se protegnem ko stari mačak, a da me nigdje na štrecne, nevjerojatno". Počeo sam već nakon prvog tjedna terapije da trčkaram ali to je bilo vrlo bolno i ružno iskustvo. Radje nebi o tome. Problem nije bio u ramenu već u lijevom kuku ispod reza gdje se stvorio hematom nakon što su mi uzeli komadić kosti sa karlice da uglave u klavikulu. Mislio sam da neće nikad proći ali eto i to je iza mene. Nestalo je polako ali kako to obično biva čini mi se odjednom.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"> Za razliku od ramena koje svakim danom napreduje sve bolje moja forma trčanja varira čudno i nepredvidivo. Možda se samo Garmin poigrava mojim živcima ali ispada da je njegova prognoza sposobnosti trčanja obrnuto proporcionalna mojim mjerenjima. Uspio sam prošli tjedan istrčati u komadu ponovo 14 km kao </span><span style="font-family: verdana;">par dana </span><span style="font-family: verdana;">prije operacije. I rezultat je bio očekivan lošiji. Tempo sporiji za 8 sek po kilometru, a puls viši za 7 otkucaja. Jučer sam se opet u Medulinu ipak popravio i još dodao jedan kilometar. Znači 15 km, čak mrvu brže nego prije operacije, a puls je bio minimalno niži nego prošli tjedan ali ipak 6 otkucaja viši nego prije operacije. Da ne gledam kako je to bilo prije pada jer onda padnem u tešku depresiju. No moj Garmin već dva tri tjedna stalno povećava moj predviđeni rezultat na 5, 10 km, polumaratonu ili maratonu. Prošla su već pet tjedna od kad sam startao sa trčkaranjem i ispada da stalno nazadujem. Ko je tu lud. Uglavnom tješim se, ne boli me više kuk, ni ti rame. Došao sam na preko 30 km tjedno i još tjedan dva biti ću na preko 40, a onda je to već za napredne rekreativce mojih godina ok.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"> Dobro je i to što mogu dulje držati volan pa svako toliko sjednem na biciklu koja je na trenažeru i malo se podsjetim zbog čega sam u ovom dreku. Ali znam nije bicikla kriva već moja blentava glava pa eto imala je i ona sreću što je sve dobro preživjela i sad je njena sudbina da se vrti na trenažeru. Čak sam joj kupio i posebnu novcatu gumu za trenažer. Svjetlo plave boje da bude u skladu sa bojom trenažera ...</span></p><p><span style="font-family: verdana;">U petak sam onako neplanirano probao otplivati malo u moru jer se more već dosta zagrijalo ... to kažu oni malo ... onako. Ništa ne boli ali pokret rukom je još ograničen i ne mogu je potpuno ispružiti. Nisam htio ništa riskirati pa sam bio kratko i otplivao 190 metara tek toliko da probijem led.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6XIDTTPjFvo5SJFf_Ty-a2uT7BI_2toWdPGdMt8fYFMGnaSR-3pzrFid9YiO7_JX09wNuJxTDFgpdumxUHke_TfVwtNTjZ3-d2PQtkdmSA03IUhdabugMn4ivDK_4TIJpX1o1ynsbRoWYc5XxmNs4R7ZFE2Kt8pDZ6TXdOY418bXTguaBzPjjYUTa1IUT/s3264/IMG_20240322_144330.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2448" data-original-width="3264" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6XIDTTPjFvo5SJFf_Ty-a2uT7BI_2toWdPGdMt8fYFMGnaSR-3pzrFid9YiO7_JX09wNuJxTDFgpdumxUHke_TfVwtNTjZ3-d2PQtkdmSA03IUhdabugMn4ivDK_4TIJpX1o1ynsbRoWYc5XxmNs4R7ZFE2Kt8pDZ6TXdOY418bXTguaBzPjjYUTa1IUT/s320/IMG_20240322_144330.jpg" width="320" /></a></div><br /> Plivanje je za rame najbolja terapija ali za trčanje nisam siguran što bi to bilo. Možda krenem sljedeći tjedan malo sa uzbrdicama. Čini mi se da se tako najbrže postiže dobar rezultat. Možda je pametnije još malo povećavati volumen i biti strpljiv ali već su me nagovorili i upisali za polumaraton u Plitvicama, a tamo ima brda ko u priči. Bio sam jednom i nije baš bilo sjajno ali neću ništa forsirati idem zbog društva iz kojeg sam predugo izbivao. I naravno janjetine pa i velebitskog crnog ili "Kasačkog". Eto i to je terapija za duševne boli koje sam pretrpio u zadnjih godinu pa i više dana. <br /><p></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-37528648712881106682024-02-10T10:30:00.000+01:002024-02-10T10:30:59.602+01:00Bolnica<p><span style="font-family: verdana;"> Iako sam rekao da neću pisati o ničemu ako to nema veze sa trčanjem ipak sam podlegao pritiscima nekih koji kao da su iznenađeni(i uvređeni ha,ha) jer nisu upoznati sa time što se to samnom dešava. Recimo vide me ovih dana sa povezom za ruku i onda pitaju: "šta opet si se skrkao"? Ne, ja sam skrkan već 8 mjeseci samo što to nekad vješto sakrivam. Upoznao sam ne samo ovih zadnjih mjeseci već zadnjih nekoliko godina svaki kutak i odjel pulske bolnice i okolnih sličnih privatnih klinika. Postao sam expert za naručivanje znam kako sve funkcionira kao pravi pravcati bolnički guru. U čekaoni me starije gospođe pitaju kako i što, a ja im strpljivo odgovaram. Jadna mi je dok sam čekao zadnji pregled prije odlaska na operaciju rekla: blago vama kad ste mlad i sve kužite ... ja sam znate stara i ne snalazima se jer 68 godina je puno let. Naravno mojih 70 nije ništa prema tome. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5JVygl8rUbaQtlNV8DivvKbE36UItGoZtmRDxXToxpL9i1X3F4Zprx-iH6uLg3ALW5iEBUw6edzaBuTkczYxbFSCE5dXceQiQCvW6wkIWRy8NXFMTaqoOUfObXzyFEEx4BsjwGEcH8daZQ6puOgLyVU3tL88wwExxF6u0n3coLyahZhFPD1ZZKwHtAmQd/s4608/IMG_20240119_080538.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="4608" data-original-width="3456" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5JVygl8rUbaQtlNV8DivvKbE36UItGoZtmRDxXToxpL9i1X3F4Zprx-iH6uLg3ALW5iEBUw6edzaBuTkczYxbFSCE5dXceQiQCvW6wkIWRy8NXFMTaqoOUfObXzyFEEx4BsjwGEcH8daZQ6puOgLyVU3tL88wwExxF6u0n3coLyahZhFPD1ZZKwHtAmQd/s320/IMG_20240119_080538.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Spreman za polazak u salu<br /></span></td></tr></tbody></table> </span><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbWTXQjmHJWCbWtBstqw-AvIV_-1g_AFJbohl0YTMEjWwOmmQ39LtojLpzCbS39HftPsLTd9AtqaPNBx8EjrzXJZ29MGIphUfTKdGHbNxDR8T20K_67hmAsnY9_bNSKFmgifg98CUIG66BJ4_jNPSSMHnfjpCLupwrx_TnXkfsr5zS6aW3qPaDaNlCrPwM/s4608/IMG_20240120_101345.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="4608" data-original-width="3456" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbWTXQjmHJWCbWtBstqw-AvIV_-1g_AFJbohl0YTMEjWwOmmQ39LtojLpzCbS39HftPsLTd9AtqaPNBx8EjrzXJZ29MGIphUfTKdGHbNxDR8T20K_67hmAsnY9_bNSKFmgifg98CUIG66BJ4_jNPSSMHnfjpCLupwrx_TnXkfsr5zS6aW3qPaDaNlCrPwM/s320/IMG_20240120_101345.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: x-small;">Buđenje </span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: x-small;"><br /></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: x-small;"><br /></span></td></tr></tbody></table></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiagnY8e8jRn8xDcVGDoUAhQxseTYpJwAAY7Pxn_X17nudnEOql3I1ZHOH3K2e-fumTrKhL5NE2CHv-jbFw8o2sruh5mf6eo7hkkL61zItt1u9Sx-0DZ6wn1snEFZlp-EP-d5q6mtOa8pkoL52zD6oBEus4D5LmUpczIkdTf66finCaIkb8LuBjY-SKleMh/s1600/IMG-d3efa1eb83c836e6409618d33aa2d53f-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="778" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiagnY8e8jRn8xDcVGDoUAhQxseTYpJwAAY7Pxn_X17nudnEOql3I1ZHOH3K2e-fumTrKhL5NE2CHv-jbFw8o2sruh5mf6eo7hkkL61zItt1u9Sx-0DZ6wn1snEFZlp-EP-d5q6mtOa8pkoL52zD6oBEus4D5LmUpczIkdTf66finCaIkb8LuBjY-SKleMh/s320/IMG-d3efa1eb83c836e6409618d33aa2d53f-V.jpg" width="156" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: x-small;">Prijatelji, sestre i doktori, hvala!<br /></span></td></tr></tbody></table><p><span style="font-family: verdana;">Eto da skratim napokon sam operiran. Kost je ojačana titanskom pločicom od 10-tak cm i umetkom kosti koju su mi skinuli sa vrha zdjelice tako da imam dvije rane od kojih ona na boku čak ponekad i malo više boli. No bol je normalna pojava kad boraviš u bolnici jer se valjda bolnica zbog toga i tako zove. Sad treba još malo biti strpljiv i sljedeće poglavlje ću opet moći pisati o onome što mi najviše nedostaje. Bicikla? ... ha, ha, ha. Plivanje svakako ali nema do onog .... eh. </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-36701394947792856062024-01-17T20:51:00.000+01:002024-01-17T20:51:57.680+01:00Deset lijepih i ružnih<p><span style="font-family: verdana;"> Moje novogodišnje želje se nisu ostvarile ali uopće nisam iznenađen. Kao da sam vidovit ili da mi je baba "Vanda" nešto urodu. Znao sam da ću opet morati pauzirati. Taman sam počeo pomalo vraćati formu sad me opet čeka pauza zbog operacije. Nisam stigao nadoknaditi bog zna što ali bar je trenutna prognoza za maraton sad kraća od 4 sata. Eto to je ona granica za koju sam se zakleo da neću prelaziti. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQWLwdiP7fOqrBdCxrGcUZIdg_cDGpm1LQA823zMrU9b-TuL__hmyzb9EbVoL7PzSB7dmwnJrSx5UExKLH455xBgFkSZ59c43q6trGw0EdlIOJHQqLm44Lgvi4hksUOv5uTwV2gOKmbalaGDLC0G5WnXVWEa3wfZKWVJubDpcgos5qXUxRH3DxS4sqCZLX/s4608/IMG_20240115_110521.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4608" data-original-width="3456" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQWLwdiP7fOqrBdCxrGcUZIdg_cDGpm1LQA823zMrU9b-TuL__hmyzb9EbVoL7PzSB7dmwnJrSx5UExKLH455xBgFkSZ59c43q6trGw0EdlIOJHQqLm44Lgvi4hksUOv5uTwV2gOKmbalaGDLC0G5WnXVWEa3wfZKWVJubDpcgos5qXUxRH3DxS4sqCZLX/s320/IMG_20240115_110521.jpg" width="240" /></a></span></div><span style="font-family: verdana;"><br />Makar izgleda da se taj trenutak vrlo brzo primiče. Moja utrka za još poneki maraton sa vremenom izgleda kao utrka geparda i kornjače, a ja sigurno nisam onaj prvi. Ušao sam u kategoriju 70+ i već 4 godine nisam uspio ostati zdrav da istrčim niti jedan maraton, a povratak će ovaj put biti još sporiji i teži. Danas sam odradio posljednji treninig vjerovatno za ovaj mjesec, i dobar dio drugog ili cijeli drugi. Dalje ćemo vidjeti. Bio sam jutros na kafici sa prijateljima i ujutro odlazim pod nož. Nadam se u sposobne ruke jednog od pulskih kirurga ortopeda. Mehaničari bi rekli da to i nije neki kvar. Par vijaka i komad metala pa "oscilirajuće" rame više neće plesati. Nadam se da ću opet moći zaplivati kao prije jer mi odjednom plivanje više nedostaje nego trčanje. Sve je to čudno i često sanjam da plivam. Inače sam ovih dana pomalo previše miran i bez uobičajene jutarnje nervoze zbog toga što rame nije još prošlo. Nakon dugo vremena sad vjerujem da će se ipak sve vratiti na mjesto. Čak se i moj sat slaže sa tim osjećajem nedostratka stresa jer mi se već tjednima usprkos povećanju volumena treninga i intenziteta zbog trčanja uzbrdica HRV bitno povećao i sad se kreće između 60 i 77. Primjetio sam jedino da padne ako malo popijem kao za novogodišnju noć, a pogotovo prošlu subotu kad sam bio na derneku što ga je organizirao moj prijatelj bivši nogometaš, novinar, fitnes trener, roker pivopija i trkač povodom odlaska u mirovinu. To jutro je HRV bio na 50. Iako sam izdržao do skoro 2 ujutro i popio dosta piva već oko podneva sam trčao u Medulinu, a osjećaj je bio vau ... kao da sam to stari ja. Stare tenisice kao da su levitirale iznad tla i da me ipak nije bilo strah nekih neželjenih posljedica napravio bi još koji krug ali i ovako je bilo nestvarno dobro. </span><p></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFQRyqZi0vypXxYTdfBw7eEOQxVNxfvRKRXWbo2deEGakP6PktgvOjGB386F4NQUDuKBYP774OV2ZwDiIxtI9YTQPoiiodRE8fjHV1u3edmR229jrXgjDbyvUhR4KlmAJYhJrlPZ1H2h_LCP9KsEepBB0hRcWuDbDlwsZyxrp3emNCBj1gcRpWPZGnoPdR/s1600/IMG-f69b9b45ae1d940f48a11345c7471cf2-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFQRyqZi0vypXxYTdfBw7eEOQxVNxfvRKRXWbo2deEGakP6PktgvOjGB386F4NQUDuKBYP774OV2ZwDiIxtI9YTQPoiiodRE8fjHV1u3edmR229jrXgjDbyvUhR4KlmAJYhJrlPZ1H2h_LCP9KsEepBB0hRcWuDbDlwsZyxrp3emNCBj1gcRpWPZGnoPdR/s320/IMG-f69b9b45ae1d940f48a11345c7471cf2-V.jpg" width="240" /></a></span></div><span style="font-family: verdana;"><br />Još malo pa ću možda ponovo početi pisati o trčanju ili nečemu što nije tako dosadno kao ovih zadnjih par godina. Bilo je i vrijeme jer uskoro prolazim desetu godinu od kad se družim sa trčanjem, tkačima i svime što ide uz to. Bilo je previše bolnih razočaranja i ozljeda ali još više je lijepih trenutaka pa se nadam da će se oproštaj sa tim životom ipak odgoditi za neko drugo vrijeme. </span><br /><p></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-63697498090646697832023-12-22T16:29:00.000+01:002023-12-22T16:29:41.721+01:00Klackanje kostiju<p><span style="font-family: verdana;"> Klackanje kostiju smo nekad davno kad sam bio klinac nazivali one treninge trčanja kad bi obično kad nije bilo trenera da nam zada nekakav suvisli trening ipak ostali i odradili bar nešto. To je ujedno bila prilika da se nekoga zeza ili da se pričaju vicevi ali i "lovačke priče". Tipa: "riba je imala ovoliko oko...". Samo što nitko naravno nije bio lovac u pravom smislu. Eto ja od Atene klackam kosti i doklackao sam do predviđanja mog Garmina da bi mogao istrčati maraton za oko 4 sata ako nebi prije toga umro od bolova u ramenu.</span></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ0xDlRG5BopqrgGR4OxX0UBWSMlt11zDbSY_RIpdwtMsbWi1HogZe2H__29B12Qfc8cJJ3VPJvwtvGpav-R3R9AxF7zPcylOlgj4RgJO_Rc8e4x1gp85ojE3-q8Jql9Dg9qJ4nbuRqxXQxP4AUhDSsjAbpABgtI9br45X-k5RL0InVSPK-FTHtciV-sPx/s2304/IMG_20231222_154946_resized_20231222_035042897.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2304" data-original-width="1728" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJ0xDlRG5BopqrgGR4OxX0UBWSMlt11zDbSY_RIpdwtMsbWi1HogZe2H__29B12Qfc8cJJ3VPJvwtvGpav-R3R9AxF7zPcylOlgj4RgJO_Rc8e4x1gp85ojE3-q8Jql9Dg9qJ4nbuRqxXQxP4AUhDSsjAbpABgtI9br45X-k5RL0InVSPK-FTHtciV-sPx/s320/IMG_20231222_154946_resized_20231222_035042897.jpg" width="240" /></a></div><br /><span style="font-family: verdana;">No "klackanje kostiju" u mom slučaju nije samo izraz za sporo trčanje. Meni se koske doslovno klackaju jer se klavikula na drugoj turi fizikalne terapije potpuno odvojila na dvije nezavisne koske koje se svakim pokretom ramena šetaju svaka na svoju stranu. To i nije baš bezbolno. Ja sam znao od prvog dana terapije da to neće biti dobro ali doktori su govorili da je sve ok samo spoj nije još okoštao. Neki terapeuti su bili malo sumljičavi ali zadnja koja je došla negdje na pola druge ture terapije je digla uzbunu i pozvala doktoricu. Ova me hitno poslala na rendgen i naravno nakon što je vidjela snimak ostala malo zaprepaštena pa uzviknula: bože tko vas je poslao na fizikalnu? To se i ja pitam ali nebi nabrajao tko sve nije. I tako sam taj dan završio sa terapijom i preostalo mi je da sam odlučim što ću dalje.</span><p></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggRoNmyPqprcT9dsIRBOHwNcaX3kqE0B3l4qta5bxS_mI5uyv-M4pQLNV6XSavTXoYSuJqHbzoAxUAz5wS5AV8Eqy3QcF8dppAMz1ho5SWis_fdS7oEB_Iec2lIf7aGoHus37CidFDsb34WKaJVi5jS2G6938u3CA-Bq-cyhs3l71G-prccXKHKhC38t1r/s509/Klavikula%2019-12-23.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="370" data-original-width="509" height="233" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggRoNmyPqprcT9dsIRBOHwNcaX3kqE0B3l4qta5bxS_mI5uyv-M4pQLNV6XSavTXoYSuJqHbzoAxUAz5wS5AV8Eqy3QcF8dppAMz1ho5SWis_fdS7oEB_Iec2lIf7aGoHus37CidFDsb34WKaJVi5jS2G6938u3CA-Bq-cyhs3l71G-prccXKHKhC38t1r/s320/Klavikula%2019-12-23.png" width="320" /></a></span></div><span style="font-family: verdana;"><br /> Mogu čekati kontrolu do sredine prvog mjeseca kod traumatologa koji me poslao na fizikalnu. Mogu čekati do sredine drugog mjeseca pregled ortopeda i traumatologa u Lovranu na koji me poslala moja liječnica. Ja sam se odlučio da odmah odem u ortopedsku bolnicu dr. Nemec na pregled i drugo mišljenje.</span><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Ono što sam se nadao da neće biti potrebno je zapravo jedino i najbolje riješenje. Operacija! Kost se sigurno neće nikad povezati ako se ne upotrebi mehaničko povezivanje. Malo metala i par vijaka trebalo bi biti dovoljno. Sad čekam konačnu ponudu da vidim koliko će me to koštati i nadam se da će već prije konca prvog mjeseca to biti iza mene. Bilo bi i vrijeme, a onda će klackanje kostiju biti samo kad poželim malo da usporim jer mi je već pomalo pun kufer laganini trčanja. Hoću da se razbijem, da mi duša na nos izlazi. Eto to bi htio za Novu Godinu ali možda sam zakasnio sa željom jer djed mraz je već kažu odavno krenuo, a ionako mi se čini da u zadnje vrijeme radi kao hrvatske pošte pa paketi negdje skupljaju prašinu. Možda mi se sve to dešava jer ja zapravo ne vjerujem pa u gotovo ništa. Čekaj malo ne mogu se sjetiti u što ono ipak vjerujem ... znači ništa. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p><br /> <br /><p></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-1977645066851274482023-11-27T16:14:00.000+01:002023-11-27T16:14:53.423+01:00Kraj<p> <span style="font-family: verdana;">Kraj uvijek zamišljam kao nešto dramatično i kao iznenadno ... paf i gotovo. Ali nikad nije ili gotovo nikad nije tako. Kamo sreće da je. Najčešće je to duže propadanje i postepen prelaz na neku drugu razinu. Naravno nižu jer ona za gore već je meni odavno prošla kao baba sa kolačima. Kraj godine koji nazovi dramatično dolazi </span><span style="font-family: verdana;">svake godine </span><span style="font-family: verdana;">u pola noći uz vatromet i koje kakve pizdarije se zapravo dovlači polako kao umorni maratonac. Neki već svode račune i vesele se novom početku, pa sam i ja pokušao ali to je ispalo tako deprimirajuće da je bolje da nisam niti pokušao. </span><span style="font-family: verdana;">Kao i obično </span><span style="font-family: verdana;">gotovo ništa nisam ostvario pa je sreća da sam od visokih ciljeva bar okusio nešto mrvica. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Jedan polu maraton istrčan u polu zdravom stanju nakon kovida i uz virozu. Jedna desetka kao proba jesam li se oporavio tjedan nakon toga. Sve drugo je uništeno negdje kad sam se ponadao i usudio sanjati nove izazove. Jedina dobra stvar pada sa bicikle je da ću od sada rođendan slaviti 8.07 kao i moj zet, a ne više 5.07. Biti će nam baš veselo. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Midle distance triatlon nisam niti vidio osim što sam kasnije u Poreču bio kao volonter na half Ironmanu. Koja utjeha. Jedva sam izdržao stajanje na okrepnoj stanici i djeljenje osvježenja triatloncima. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Stoti maraton Ivana Stanića-"Staneta" u Tupljaku sam ispratio samo zadnjih 12 kilometara jer je na moju sreću "Stane" bio potpuno van forme i uglavnom smo hodali i pomalo se šalili na njegov račun ali meni nije bilo do šale jer je nakon toga usljedio tjedan dva neopisivih bolova pa sam prestao razmišljati o trčanju i bilo čemu drugom. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Maraton u Ateni sam ipak odgledao jer se zakomplicirao povrat novca za avio karte pa sam da ne propadnu otišao bodriti prijatelje i pomalo mazohistički dosuo soli na ranu. Već prije Atene počeo sam sa trčanjem nakon što mi je fizijatar dao zeleno svjetlo. Nisam niti u snu mogao zamisliti da ću toliko propasti u samo tri mjeseca. Zapravo nakon mjesec i nešto kad sam pokušao malo trčkarati </span><span style="font-family: verdana;">prije Tupljaka </span><span style="font-family: verdana;">sa 55, VOmax se srozao na 44 da bi se nakon toga u desetom mjesecu kad sam redovito 3-4 puta trčao ali kratko i vrlo polako stabilizirao na 46. Tek nakon Atene prije tjedan dana porastao je na 47 i eto to bi značilo da 5 km mogu trčati oko 24 min. <br /></span></p><div style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7hg5zc5_wbalrLCsgDSOEUJjcQQHEUqrUV7Wq3mITK8QZDwK8EWYatthcZ0HVpRy6pHJtq9Y0mApbpBv-2MDOAbm55LArHcNFq2Rshgj4cpsQKCbcD_v6XE_aJ99KbOkCMxDdENQ3tSYMlVeoGfoiG1xdaKR4A7ZaHb_j68I0l1Go07Xo7DmoWa-4m5D1/s631/VO2max%20srp-stu.png" imageanchor="1"><span style="font-size: x-small;"><img border="0" data-original-height="344" data-original-width="631" height="174" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7hg5zc5_wbalrLCsgDSOEUJjcQQHEUqrUV7Wq3mITK8QZDwK8EWYatthcZ0HVpRy6pHJtq9Y0mApbpBv-2MDOAbm55LArHcNFq2Rshgj4cpsQKCbcD_v6XE_aJ99KbOkCMxDdENQ3tSYMlVeoGfoiG1xdaKR4A7ZaHb_j68I0l1Go07Xo7DmoWa-4m5D1/s320/VO2max%20srp-stu.png" width="320" /></span></a></span></div><span style="font-family: verdana;"> <span style="font-size: xx-small;">VO2max nakon pada sa bicikle</span> </span><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Takav je i bio plan kad sam opet prijavio humanitarnu i memorijalnu utrku za Dinu Pervan Rabelo. Ponovo nisam bio spreman ali sad još moram i biti oprezan da se nebi u gužvi ozljedio ili pretjerano gibao tu polomljenu kost. Mislio sam kako ću ići oko 5 min po km sa Erolom ali on me otkantao vjerovatno zbog kakvog komada i zaostao negdje prije prvog kilometra. Onda sam ugledao jednu novopečenu solidnu maratonku koja trči oko 3:40 i sa njom sam se već prije zagrijavao jer ona mene izgleda poznaje bolje nego što sam mislio, a ja znam njenog oca. Znao sam da trči, a do tog dana nisam znao niti kako izgleda i da je istrčala u par godina više maratona nego ja. Da sam mlađi možda bi me bilo sramota ali eto kad si star nemaš previše takvog osjećaja. Na maji je imala natpis "born to run" baš poput naslova knjige uz i zbog koje sam počeo trčati. Sustigo sam je i započeo kao obično razgovor pitanjem dali je čitala knjigu. No nije baš bila razgovorljiva pa mi je na kraju odgovorila kako ne voli pričati dok trči i rekla evo tamo ispred mi je kćerka ona trenira atletiku i ona možda može pričati i trčati. Ja osobno volim na maratonu pa i polumaratonu razmjenjivati par riječi sa nekim tko trči otprilike mojim tempom. Zaključio sam da dok pričam mogu još malo i ubrzati jer ovo je utrka na nepunih 7 km. Prošao sam ubrzo pored njene kćerke pa još nekoliko trkača i nikako mi nije išlo zadržavanje u nekom društvu jer većina je postepeno tonula zbog precjenjenog početka. Ja nisam osjećao problem niti kod prelaza uskim mostom preko zaljeva kod Valbandona osim što zbog gužve pogotovo u prvom prolazu nisam baš mogao obilaziti nikoga. Nakon mosta sam ubrzao i do kraja sam bez previše naprezanja prošao kroz cilj. Možda bi trebao biti zadovoljan tempom od 4:44/km ali 4 minute sporije vrijeme nego lani u podjednakim uvjetima nije baš neki dobar znak. <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL4FhTuWZKwyyuJRkE4T5bcEnpQkSEvnKfhVux0TMtEP6IjpuzuP7XDOno6wbbb1oUh0prNXyzpSDicztQGtnQm6ll0v5gaeBgjxV38buGl3eQoDl3Mx2nARRI-oc5d2WRqW9OijuYdVEPo4HUeJpw9xdv4-1OyuxzgJwfVOJhbGAISvOofQ2k0KSeOKIT/s1599/IMG-b5e64f7842191f2e6f612eab4ca9cc60-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1599" data-original-width="778" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjL4FhTuWZKwyyuJRkE4T5bcEnpQkSEvnKfhVux0TMtEP6IjpuzuP7XDOno6wbbb1oUh0prNXyzpSDicztQGtnQm6ll0v5gaeBgjxV38buGl3eQoDl3Mx2nARRI-oc5d2WRqW9OijuYdVEPo4HUeJpw9xdv4-1OyuxzgJwfVOJhbGAISvOofQ2k0KSeOKIT/s320/IMG-b5e64f7842191f2e6f612eab4ca9cc60-V.jpg" width="156" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: xx-small;">Start utrke u pozadini gdje je manja gužva<br /></span></td></tr></tbody></table></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Gorak okus ne baš uspješnog nastupa nije ispralo ni kupanje u moru odmah nakon utrke. I to bi bio ne baš slavan završetak ovogodišnje trkačke sezone. </span></p><p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLxgkRNgP3lhs0Fcvpmyhg4GGDdFSIUkHkWoZfOAp8olfibdEw8gp1cwmawdBEgzkt_QOk12K0X-3QG3aacxxbw6qE8Wz0aj2eMey0jA2m_LAuksJu76AGU8mR2Xs1tPv17_jPCW3AAp8d9h0VbwqvILifOEql0xmzvzaSoHyC6ADUKak7-4IXYwOgA_R0/s2304/IMG_20231126_115524_resized_20231127_115530666.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1728" data-original-width="2304" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLxgkRNgP3lhs0Fcvpmyhg4GGDdFSIUkHkWoZfOAp8olfibdEw8gp1cwmawdBEgzkt_QOk12K0X-3QG3aacxxbw6qE8Wz0aj2eMey0jA2m_LAuksJu76AGU8mR2Xs1tPv17_jPCW3AAp8d9h0VbwqvILifOEql0xmzvzaSoHyC6ADUKak7-4IXYwOgA_R0/s320/IMG_20231126_115524_resized_20231127_115530666.jpg" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: xx-small;">Hlađenje nakon utrke<br /></span></td></tr></tbody></table><br /><span style="font-family: verdana;">Do kraja godine još trebam izdražati bar jednu turu terapija i ne dozvoliti da se ugasi ona zadnja mrvica nade da neću morati pod nož sljedeće godine. No nada da ću uskoro povratiti izgubljenu formu čak i sa početka ove godine sve je slabija. Nema druge nego pomiriti se sa time.<br /></span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-47760724681933702962023-10-06T14:03:00.001+02:002023-10-06T17:44:49.805+02:00Rosa Mota<p><span style="font-family: verdana;"> Još dok sam malo marljivije pisao o trčanju pa neko vrijeme redovito pisao i članke u lokalnom listu "Glas Istre" napisao sam seriju o velikanima i velikankama dugoprugaškog trčanja, a među njima je svakako na istaknutom mjestu bila Rosa Mota. Pa evo da ponovim samo jedan kratki podsjetnik tko je bila ta</span><span style="font-family: verdana;"> fizički vrlo sitna ali velika trkačica. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8jqOZb9ph7-VjqiHpwT4UxNzhyc1JECTWWJFwmQ4G5vu7tFNLxv2Hid9rBQ9At1ZZm6EePlag7cWyH1hQ9WBzSsSAetZ-lc-Qhi1kgFmXNP7ix4ZdSndaWhudJglEth-eBXMItA5kIjlTxeupcehW9-klpKNmadTFL6TWJZd6Y-c5WqG6s6_4oSAZX3_7/s412/Mota%20Rosa.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="412" data-original-width="307" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8jqOZb9ph7-VjqiHpwT4UxNzhyc1JECTWWJFwmQ4G5vu7tFNLxv2Hid9rBQ9At1ZZm6EePlag7cWyH1hQ9WBzSsSAetZ-lc-Qhi1kgFmXNP7ix4ZdSndaWhudJglEth-eBXMItA5kIjlTxeupcehW9-klpKNmadTFL6TWJZd6Y-c5WqG6s6_4oSAZX3_7/s320/Mota%20Rosa.jpg" width="238" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana; font-size: x-small;">Rosa Mota na vrhuncu karijere<br /></span></td></tr></tbody></table><p><span style="font-family: verdana;"><br /> </span><span style="font-family: verdana;"><span style="font-size: x-small;">Punim
imenom Rosa Maria Correia dos Santos Mota, rođena 1958. godine je
takođe jedna od najvećih maratonki u povijesti. Ta portugalska
maratonka je jedna od tri velike trkačice koje su trčale prvi
ženski maraton na olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu.
Tada je osvojila broncu. No već na sljedećim igrama 1988. godine u
Seulu je osvojila zlato. Za svoj doprinos razvoju ženskog maratona
dodjeljena joj je nagrada “Abebe Bikila”. Malo je poznato
da je i Rosa patila od astme(</span></span><span style="font-family: verdana;"><i><span face="Verdana, sans-serif"><span style="font-size: x-small;">kao
Paula</span></span></i><span face="Verdana, sans-serif"><span style="font-size: x-small;">)
i išijasa još od djetinstva. Ta bolest ju je na kraju sustigla do
1991. godine te je morala odustati od svjetskog prvenstva u Tokiju i
nije uspjela završiti Londonski maraton 1992. godine. Usprkos
problemima ipak je početkom 1991. godine pobijedila na maratonu u
Londonu i polumaraton u Lisabonu. Da i sam ne patim od išijasa možda
i ne bi znao što je morala sve trpjeti kako bi postigla ove
rezultate, a što se astme tiče to ne mogu niti zamisliti.</span></span></span></p><p><span face="Verdana, sans-serif"><span style="font-size: x-small;"></span></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><span style="font-size: xx-small;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigVo3X3JM7MUj8LbP_WE8tv4wR0OqcHondqHPg5U-ATWCA54U0Ai-28hlHjNJKt2sA531fOahbQ1LZsXRX_cX60rba8v-0cH7nZZQCRI3rxiOpPeMxh_x7tnXoFTHSH5QhqY9kcKfHm10nyu2W0L5MhBasHvDzSz23tFhZ87bHLedWUNFvKyHrYKMziB8e/s1000/rosa-mota-bate-recorde-do-mundo-da-meia-maratona-para-veteranos-1000x600-1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="1000" height="192" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigVo3X3JM7MUj8LbP_WE8tv4wR0OqcHondqHPg5U-ATWCA54U0Ai-28hlHjNJKt2sA531fOahbQ1LZsXRX_cX60rba8v-0cH7nZZQCRI3rxiOpPeMxh_x7tnXoFTHSH5QhqY9kcKfHm10nyu2W0L5MhBasHvDzSz23tFhZ87bHLedWUNFvKyHrYKMziB8e/s320/rosa-mota-bate-recorde-do-mundo-da-meia-maratona-para-veteranos-1000x600-1.jpg" width="320" /></a></span></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana;">Rosa Mota 2023.</span><br /></td></tr></tbody></table><span face="Verdana, sans-serif"><span style="font-size: x-small;"><br /> </span></span><p></p><p></p><p><span style="font-family: verdana; font-size: small;">No Rosa Mota se vratila trčanju i to na kakav maestralan način. Na polumaratonu u Rigi(Latvija) koji se održao proši vikend istrčala je novi svjetski rekord u kategoriji 65-69 godina koji sada iznosi fantastičnih 1:26:06.</span><span style="font-family: verdana; font-size: small;"> To je prema postojećim "age grade" kalkulatorima brže od svjetskog rekorda i iznosi 1:02:38. Da je taj rezultat značajan govori i podatak da je prethodni svjetski rekord Irske trkačice Pauline Moran iznosio "samo" 1:30:56. To je gotovo 5 minuta brže! </span></p><p><span style="font-family: verdana; font-size: small;">Kažem "samo" jer je i to još malo soli na moju trkačku ranu. Eto niti u polumaratonu nisam više brži od jedne žene ili bolje reći ženice obzirom na njenu konstituciju. Eh moj muški ego je malo umanjen jer do sada sam sa 1:30:51 iz Zagreba 2021. i 67 godina </span><span style="font-family: verdana; font-size: small;">bio </span><span style="font-family: verdana; font-size: small;">malo brži(5 sekundi) od dosadašnje svjetske rekorderke ali Rosa me zgazila totalno. Mada bi to mogao biti dodatni motiv da se ponovo vratim koliko god to bilo teško. Siguran sam da niti Rosi nije bilo lako vratit se 31 godinu </span><span style="font-family: verdana; font-size: small;">nakon </span><span style="font-family: verdana; font-size: small;"> od prekida karijere. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana; font-size: small;"><br /></span></p>
<p><span style="font-family: verdana;"> </span><span style="font-family: verdana;"> </span><span style="font-family: verdana;"> </span></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-13528669844297851922023-09-25T19:22:00.001+02:002023-09-25T19:51:06.901+02:00X-ica<p><span style="font-family: verdana;">Gotovo sam se potpuno povukao iz života "off" i "on line" pa osim povremenih kafica sa prijateljima trkačima ne sudjelujem u njemu uopće. On se(život) neumitno odvija mimo mene i povremeno mi odvali poneki šamar ali ja to pamtim i možda uzaludno ali nadam se da ću jednog dana to vratiti. Uspio sam na trenutak da se vratim trčanju i ispratim mog prijatelja i imenjaka "Staneta" u svojevrsnu maratonsku penziju. Njegov stoti maraton u Tupljaku mi je malo vratio staru i ugašenu želju za trčanjem ali samo na kratko. Uspio sam ga ispratiti samo zadnji krug nekih 12 km ali poslje toga morao sam potpuno ponovo stati i to stanje evo traje još i danas.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs3WJt5HhxmOm4N9D4q3-XGaFReO0ygfVl_5Cts_PeMUC11ONvbwlwQWfiWw2jHcQH3iZPrL4JdsvZ97Jc-VSk5uDwNJrwnhD5J9kaLJ0WbB7bebwhOUsnjbbSoZQuBmuaiVJQa0EkFiTHOYb9LHAJY-SbnibdKI-feI24PGwzkfhuB5KKUS3zksgo_kVm/s1600/IMG-1a1e0c8013cd33cf6e69fbd84927318d-V.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs3WJt5HhxmOm4N9D4q3-XGaFReO0ygfVl_5Cts_PeMUC11ONvbwlwQWfiWw2jHcQH3iZPrL4JdsvZ97Jc-VSk5uDwNJrwnhD5J9kaLJ0WbB7bebwhOUsnjbbSoZQuBmuaiVJQa0EkFiTHOYb9LHAJY-SbnibdKI-feI24PGwzkfhuB5KKUS3zksgo_kVm/s320/IMG-1a1e0c8013cd33cf6e69fbd84927318d-V.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Emir, Ivan Stanić i ja<br /></span></td></tr></tbody></table><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Ključna kost još nije i neće još dugo srasti, a sad je razmak po zadnjem nalazu ultrazvuka oko 8,5 mm. Imam još nešto manjih(3-5mm) ruptura tetiva oba mišića nadlaktice ali ništa zabrinjavajuće. Moje nalaze su pregledali i u ortopedskoj bolnici u Ankaranu i rekli gotovo isto što i doktor na zadnjoj kontroli tu u Puli. Oni nebi radili operativni zahvat ali nisam shvatio što mogu raditi sa tom rukom dok to ne zaraste. Po jednima ništa, po drugima sve što mogu da ne boli. No to se svodi na ništa jer eto boli čak i kad ne radim ništa već samo stojim ili sjedim. Ne znam što je gore. Plivanje sam otpisao odmah nakon dva odlaska na more i to znači da mi ostaje ono što nisam mislio da ću uskoro raditi. Bicikla! Nakon što sam odgledao "Tour de France" i "Vueltu" došao je i taj dan. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">No prije toga bio sam jako blizu trčanju ovaj puta samo sa pozicije redara odnosno suca na stazi jer sam još dok sam bio ovako u kvaru položio ispit za atletskog suca 3 stupnja. Bar nešto. Bila je to utrka koju sam trčao zadnji put prije 4 godine i tada istrčao svoj osobni na 10 km. Dvoumio sam se tada dali da trčim jer sam se spremao za Ljubljanski maraton i nisam ničim htio ugroziti taj prvi nastup u kategoriji 65+. Bio sam i malo kritičan prema organizaciji utrke te u par navrata otvoreno rekao što je loše u njoj. Erik koji je organizator i začetnik utrke me tada zamolio da ipak dođem i ponudio mi je besplatni startni broj 1234. I ja sam pristao ali ne zbog broja, već zbog toga što je on stvarno prihvatio neke moje kritike i eto četiri godine nakon toga ta utrka uz polumaraton i utrku na 5 km je postala nešto što je Pula odavno trebala imati ili je imala još u doba moćnog Uljanika. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIH4ZYhcFe6_VDvb3Ki7bh2VUbb06_3l6P6JempxMX6lf-OnWZBahfKBj9DJdV4fMWmDeU9bwIoBrsjSIvxN044-4Bq6GwGdRb9DT4ooEHDE_ACCseNiM6xASF0mF0PDE-jWexF4YreVvj2YhGRZeo7WVpegEs6RLwnzsB8oBK_d2jSI7e0rrIPko3maHi/s960/71763429_10218048042386914_6292240475776614400_n.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="639" data-original-width="960" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIH4ZYhcFe6_VDvb3Ki7bh2VUbb06_3l6P6JempxMX6lf-OnWZBahfKBj9DJdV4fMWmDeU9bwIoBrsjSIvxN044-4Bq6GwGdRb9DT4ooEHDE_ACCseNiM6xASF0mF0PDE-jWexF4YreVvj2YhGRZeo7WVpegEs6RLwnzsB8oBK_d2jSI7e0rrIPko3maHi/s320/71763429_10218048042386914_6292240475776614400_n.jpg" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Dan kad imaš onaj osjećaj ... <br /></span></td></tr></tbody></table><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Ove godine broj 1234 sudionika je dobro premašen i utrka je dobila onaj pravi štih koji privlači kako one željne utrkivanja tako i stare bakice koje su sa štapovima maširale svoju 5 kilometarsku dionicu. Bio sam sudac na stazi kod semafora na rivi skupa sa mladim i simpatičnim policajcem koji je strpljivo na dobrom engleskom objašnjavao zbujenim turistima kuda mogu ići da dobiju taksi za prevoz na aerodrom ili pozivao kolege na motociklima koji su svakoga vozača koji je bio u potrebi da negdije ode ispratili sigurno sa rotirkama dijelom ceste gdje nisu trčali trkači. Čak su i silni pješaci uljudno pitali kad smiju preći cestu kako nebi ometali rijeku trkača koja je prvih sat vremena bila gotovo neprekinuta. Trkači su se šalili sa crvenim semaforom i pitali policajca mogu li proći, a on je veselo dobacivao da mogu slobodno prekoračiti i brzinu. Nije bilo lutanja ili nedoumica kao u prvim izdanjima i izgleda da je staza napokon izmjerena jako dobro. Kad su prošli zadnji trkači već sam bio malo nestrpljiv da odagnam bol u ramenu koja je sve više postajala neizdrživa ali nisam mogao odoljeti da ne odem u arenu i pozdravim se sa bar nekim od mojih prijatelja. Sa pozornice je ekipu razdrmavao Gobac i Psihomodo pop, a ja sam nakon pola sata i par susreta sa meni dragim prijateljima, ipak morao otići jer bol je postala gotovo neizdrživa. Šteta jer baš bi mi jedno opuštanje uz glupiranje Gobca trebalo da odagna sve ove loše stvari koje se stalno gomilaju. Sad treba samo izdržati i spriječiti dalje propadanje forme ali znam da povratak možda neće biti tako brz i svakako niti super uspješan. </span> <br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-83836458435144745792023-09-07T22:52:00.000+02:002023-09-07T22:52:12.779+02:00Pogled u budućnost<p> <span style="font-family: verdana;">Bilo bi sjano kad bi mogli u kristalnoj kugli ili čarobnom zdencu vidjeti što nas čeka u budućnosti. Ili možda nebi bilo baš tako sjajno? Ništa što učinimo drugačije danas zapravo nebi moglo promjeniti tu budućnost. Pa ipak sve što učinimo ili ne učinimo danas odrediti će našu budućnost. Pod uvjetom da ne znamo kakva je budućnost. Ona je kao Schrödingerova mačka, živa i mrtva u isto vrijeme dok god ne otvorimo kutiju ili u ovom slučaju ne dođe taj trenutak u budućnosti. No mi stalno zamišljamo budućnost i pokušavamo pretpostaviti kakav će biti ishod. Za to koristimo iskustvo ali obično u tome nismo baš nešto uspješni. To bar mogu reći za sebe. Uzmimo za primjer moje trčanje. Nikad nisam predvidio ishod odluka koje su na koncu dovele do toga da poželim da se vratim u prošlost i napravim drugačije. Primjera je jako mnogo. Recimo prije više godina odluka da trčim na jednoj utrci koju nisam niti želio trčati. Nije sad važno koja. Posljedica je bila dugotrajni oporavak i trajne posledice na moju sposobnost da trčim ili bar ozbiljno treniram. Možda je ipak tada u pravu bio ortoped iz "Svete Katarine" kad je rekao da on nebi više razmišljao o trčanju maratona. To je bilo prije 8 godina. Kakav će biti ishod ovog izleta u biciklističke i triatlonske vode tek pokušavam predvidjeti ali sudeći prema onome što sam iskusio u ova dva mjeseca bliska budućnost nije baš sjajna. Ona dalja je naravno ionako u k...</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Prošao sam treću kontrolu kod traumatologa i iako ključna još nije okoštala već se još miče pri svakoj promjeni položaja ruke doktor kaže kako je to sve povezano doduše dosta krivo ali navodno to nebi trebao biti veliki problem. Veći problem su ligamenti koji su potpuno otišli kvragu i biti će vrlo teško vratiti funkciju zgloba ramena. Rekao je da odmah krenem sa vježbama i dao uputnicu za fizijatriju. Naravno još mi nisu javili termin fizikalne i kakvo je naše zdravstvo nebi se začudio da do 11 mjeseca kad imam zakazanu kontrolu niti ne dođem na red.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxSdUB_CdM61VFdc6iQ7ms3I9tbvqMH-kzJUjC94rWJstITxf3I8CtxWySJbphHpJMvB_1FFAwIeOhi8D6KfrNSAc3Ipm1ehR1rX1N7U5tLMFopmxqjR3G_NDwk1fGgd0dAvjNvLP2XIlmaerJg6h-akalmMV_zyx8Mcx-uzgq3DA-prjib2hFsISQN-po/s1599/IMG-f3bf64c3b492b3e5cef6079b115e2c86-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1599" data-original-width="902" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxSdUB_CdM61VFdc6iQ7ms3I9tbvqMH-kzJUjC94rWJstITxf3I8CtxWySJbphHpJMvB_1FFAwIeOhi8D6KfrNSAc3Ipm1ehR1rX1N7U5tLMFopmxqjR3G_NDwk1fGgd0dAvjNvLP2XIlmaerJg6h-akalmMV_zyx8Mcx-uzgq3DA-prjib2hFsISQN-po/s320/IMG-f3bf64c3b492b3e5cef6079b115e2c86-V.jpg" width="181" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Ključna kost nakon 5 tjedana</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></td></tr></tbody></table> </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Znači snađi se druže. Počeo sam sa plivanjem ali sam pokušao i trčkarati. Budućnost prema iskustvima sa ta dva odlaska na more i par kilometara trčanja - hodanja izgleda katastrofalno. Sada napokon mogu stvoriti sliku o tome kako se osjećaju oni osamdeset godišnjaci koji još uvjek pokušavaju trčati. Nisam siguran da ću ja imati toliko strpljenja i motivacije da trpim znajući da će sutra dan biti još malo gore. Sad još naivno vjerujem kako će sutra biti bolje. Kad će to sutra biti to moja kristalna kugla ne pokazuje ali znam da neću trčati u Ateni i nigdje drugdje ove godine. Neću još dugo moći niti plivati jer tek uspjevam jesti sa tom lijevom rukom. Iako mi je to bolno ipak je bolje nego mučiti se desnom. Ja sam ipak ljevak. Obući mogu još uvijek samo košulje ili vestu bez rukava, a od prije par dana uspjevam obući i vezati tenisice sam. Evo čak sam uspio napisati blog uz dvije pauze. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-61502110145121316742023-08-24T23:13:00.004+02:002023-08-28T20:18:47.668+02:00Izgubljenih 13 minuta<p> <span style="font-family: verdana;">Rekli bi ljudi kako cjepidlačim za tričavih trinaestak minuta kao da mi nije dosta što sam izgubio skoro dva mjeseca dangubeći i premještajući se sa stolica, fotelja i ostalih neudobnih sprava na još neudobniji krevet. Jedini utješni trenutci su povremeni izlasci noću na balkon kad mi već malo ohlađen zrak prostruji preko pregrijanog i izmorenog tijela. Još ništa od spavanja bar ne u komadu duljem od sat, sati pol. Ali bar sam zaključio da anelgetici i nisu baš nešto pa sam potpuno prestao da ih koristim. Dobio sam novo pakiranje od moje doktorice i odlučio da ga sačuvam za svog prijatelja "Šaju" koji mi je nesebično dao svoje čarobne pilule. Moram reći da su to jedine koje su donekle pomagale u prvim danima.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Napokon mi je Goran koji se vozio iza mene prije pada poslao svoje podatke sa Garmina jer ja nisam taj dan svoga upalio. Kao da sam ili je on znao da će biti belaja. Nije htio da se ufati za satelit niti da starta aktivnost, a dečki su krenuli pa sam krenuo za njima sa ugašenim satom. Kronološki sam posložio događaje i zahvaljujući tome što je on zabilježio u povratku mjesto gdje sam izletio uspio sam skontati točno vrijeme i poziciju izljetanja te približno brzinu pretpostavljajući da je i on prošao približno istom brzinom. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIMANh2wOGy3_jCpSwheIFAz6rb5Q9696IFlM4T5OU5iobIbyHGRYaeRBv2ui8NuUwXSZOuYZm64BR_bL9KID3VQ0KtbQNLF3RqoiPtJNlsKkLh5TdIIMo9Vfjgmjh07h683Ctmf6vy9Q52LuROemKPBYt7j57jyE7CIO7tjy143Vxe6nyU8DJPkxGv6u3/s449/Paz-Boljun%202.png" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="263" data-original-width="449" height="187" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIMANh2wOGy3_jCpSwheIFAz6rb5Q9696IFlM4T5OU5iobIbyHGRYaeRBv2ui8NuUwXSZOuYZm64BR_bL9KID3VQ0KtbQNLF3RqoiPtJNlsKkLh5TdIIMo9Vfjgmjh07h683Ctmf6vy9Q52LuROemKPBYt7j57jyE7CIO7tjy143Vxe6nyU8DJPkxGv6u3/s320/Paz-Boljun%202.png" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Mjesto izljetanja</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> </span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> <br /></span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: verdana;">Krenuli smo u 8:05 iz Cerovlja. Nakon prolaska Paza usljedila je nizbrdica sa dvije zahtjevnije serpentine nakon koje je bio blagi uspon i ponovo veća i dulja uzbrdica. Gotovo sam siguran da sam ja pomislio kao ekipa ide u desni zavoj no nisam primjetio da prije toga glavna cesta ide malo lijevo. Vjerovatno sam predugo skinuo pogled sa ceste i uletio pored ceste u jarak na mjestu gdje se spaja jedan sporedni put. Goran je tu prošao točno u 8:32(i 15 sek). Znači desetak ili mnanje sekundi poslje mene ali dovoljno da me ne vidi jer je tome mjestu prethodio desni zavoj. Tad je vozio brzinom 48,8 km/h. Toliko sam pretpostavljam išao otprilike i ja. Dečki ispred nisu mogli ništa vidjeti. Sad postaje čudno. On se zaustavio nakon nekih 7 minuta kad su stigli na raskrsnicu sa glavnom cestom. Drugi Goran je odmah krenuo nazad da me traži. P</span><span style="font-family: verdana;">rvi poziv od nih sam primio 10 minuta kasnije ili nisam odgovorio jer nisam bio pri svjesti. Nakon 3 min su me zvali opet ali sam greškom odbio poziv kad sam napokon uzeo mobitel iz torbice. Dvije minute nakon toga sam se javio i rekao da sam pao i da ću se probati popeti na cestu. Tako kaže moj frend ali se ja nejasno sjećam pa nisam siguran jesam li to rekao. Ali nema razloga da nije tako. Zatim sam </span><span style="font-family: verdana;">greškom </span><span style="font-family: verdana;">nazvao brata u Ljubljanu koji je isto Goran i taj poziv je trajao samo 15 sec jer sam skužio da sam pogrešio pa sam mu samo rekao da sam pao i prekinuo. Poslje dvije minute on me je opet nazvao. Zbog toga me dečki nisu mogli dobiti na telefon. Čudno je to što se ja sjećam jedino da sam izvukao mobitel iz torbice na bicikli i popeo se na cestu da telefoniram ali mi je potpuno nejasno što sam radio tih 13 minuta! Jesam li toliko bio bez svijesti. Hoću li ikad vratiti tih 13 minuta ili će ostati zauvjek izgubljeni. Znam da za života izgubimo tone i tone vremena i da nikome to nije važno ali kad neznam što se desilo, a mislim da je bilo važno onda me to kopka i boli više nego sve </span><span style="font-family: verdana;">ove </span><span style="font-family: verdana;">rane koje sam imao i neke koje imam još uvijek. <br /> <br /></span><p></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-50192702984011436662023-08-06T19:43:00.000+02:002023-08-06T19:43:41.594+02:00Popravni u augustu<p> <span style="font-family: verdana;">Četiri tjedna do druge kontrole kod traumatologa, dugih kao četiri stoljeća muke. Ništa spavanja i naravno svaki dan poneka nova pizdarija jer kad te krene onda ide kao podmazano. To što krene naopako valjda se podrazumjeva. Na prvoj kontroli kod traumatologa tjedan dana poslije loma rekao je onako ležerno ... "aaa to će proći ne treba ništa samo stegni tu ortozu". Kapiram, bilo je pakleno vruće, čovjeka rekao bi da je negdje iz dalmacije(i sam sam polu dalmatinac) ufatila fijaka i što ćeš trošiti riči asti ... "Sad je ta koska još malo dalje od svoga drugog dijela ali je nabacila dosta kalusa pa će jopet biti ok"... makni ortozu i stavi maramu da imobiliziraš rame ... to će proći". Možda prije nego dođem na red tamo na "monteđiru". Pa tamo mi je već dio ekipe ali mene još ne vuče.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Ne fali mi trčanje ... fakat mislio sam što i kako ću sa tim osjećajem ali daj da se </span><span style="font-family: verdana;">prvo </span><span style="font-family: verdana;">naspavam ko čovjek. Da se razvalim i hrčem u bilo kom položaju. Mislim da bi mogao i maraton istrčati spavajući samo kad bi mogao zaspati. Nakon što sam skinuo ortozu ipak ide nešto bolje u tom smjeru. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Ne fali mi niti bicikla iako sam odgledao sve zadnje etape "tura" i pomalo se utješio kad znam da svi koji voze kad tad i padnu. Biciklu ću pregledati kad budem mogao, a jedino evidentno je da volan stoji prilično zakrenut. Zato sam se malo iznenadio kad sam tražeći plivačke očale za moju unuku iz ormara izvadio kacigu za koju je žena rekla da je ok, malo krvava ali cijela. Da osim što fali cijeli prednji dio sa elektronikom za upravljanje rasvjetom i komunikaciju sa mobitelom, što je pukla i udubljena na čeonoj strani. Jednom riječi za smeće. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizRCtVDct7Eq85Om5WXl239TL1kwR2r5DHv6c9oaSi6UubjEk_WlyXFgaDO-npTqpzugs_2Dd-xl_UVWltPCgbkl1zqzgb2NgXyg5172viqVFo82GPTwAt5z3-1X1G9tKcnt1P7GzQf-n3Nocmt-GEiu58H3yhlee95XEV0LVd2QOx7WyLO42QCc4Bolhh/s4608/IMG_20230729_122840.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3456" data-original-width="4608" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizRCtVDct7Eq85Om5WXl239TL1kwR2r5DHv6c9oaSi6UubjEk_WlyXFgaDO-npTqpzugs_2Dd-xl_UVWltPCgbkl1zqzgb2NgXyg5172viqVFo82GPTwAt5z3-1X1G9tKcnt1P7GzQf-n3Nocmt-GEiu58H3yhlee95XEV0LVd2QOx7WyLO42QCc4Bolhh/s320/IMG_20230729_122840.jpg" width="320" /></a></div><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Fali mi najviše plivanje. To me i najviše iznenađuje. Možda jer su noge uglavnom u redu i znam da će opet trčati. Brine me rame koje je osim ključne bolno skroz i ruka tj. podlaktica mi tijekom dana natekne poput "Popajeve". Kako će se to kasnije manifestirati na plivanje neću još znati bar mjesec dana. Pregledao sam sve plivačke utrke svjetskog prvenstva i nasuo tonu soli na svježu ranu, a o plivačkim kompleksima da ne govorim ali što ćeš u svima nama čuči neki mazohista.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Da je tome tako, to po pitanju mazohizma govori i činjenica da idem na Dugi otok skupa sa ostatkom ekipe od koje je još i onaj najmlađi stradao negdje na nekom trailu pa ćemo biti samo promatrači. Idem i bodriti "Staneta" u Tupljak, a po svemu sudeći vidjeti ću Maratonsko polje i Atenu iako potpuno nespreman. Kad je bal neka je bal.<br /> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-42545633993575559662023-07-25T09:55:00.000+02:002023-07-25T09:55:03.758+02:00Ja ... ne sjećam se<p><span style="font-family: verdana;"> Sjedim tako polomljen, oguljen, ugruvan i natečen na balkonu pokušavajući prebrati koji se kua to desio kad je netko na fb stavio snimak Dubioza kolektiva kako praše na "Portarati" uz stihove Tuste ... "ja sjećam se". Pomislih baš prikladno jer "</span><span style="font-family: verdana;">ma šta mi uradili </span><span style="font-family: verdana;">ja ne sjećam se". </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPQkQ23JH3DyNedPZ2rGvK_1T1LaUoyuExSVxT6Ps4UOHGiqKbmFTVg7blac93sueRilx5O34aCPRwLLNjBEl_T_zE-c3uJC0v316p3hOqQ4kgOREJ78yTV1RCn8jk3gpjr6xVVV-EwLONSKxpKyWEWGVjBQjdPWFSue70q4sca2Qi51um0QgTqSEZJ_Gx/s1440/IMG-330dcf79a0ca719252f7d7c193ba046d-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1440" data-original-width="1080" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPQkQ23JH3DyNedPZ2rGvK_1T1LaUoyuExSVxT6Ps4UOHGiqKbmFTVg7blac93sueRilx5O34aCPRwLLNjBEl_T_zE-c3uJC0v316p3hOqQ4kgOREJ78yTV1RCn8jk3gpjr6xVVV-EwLONSKxpKyWEWGVjBQjdPWFSue70q4sca2Qi51um0QgTqSEZJ_Gx/s320/IMG-330dcf79a0ca719252f7d7c193ba046d-V.jpg" width="240" /></a></div><br />Ono čega se sjećam je malo prije i bogami još bolje svega onoga poslje. <p></p><p><span style="font-family: verdana;">To jutro je bilo još uvijek podnošljivo za razliku od ova posljednja dva tjedna. Krenuli smo sa dva auta i četiri bicikle na drugi od nekoliko planiranih zajedničkih treninga. Prvi, tjedan prije toga od 70-tak km je bio malo spor za moj ukus ali sve sam kompenzirao vozeći malo brže intervale i uz našeg voditelja koji je očigledno bio i još je dobar biciklista. Moj frend koji je nabio malo previše kila se mučio pa smo često zastajkivali dok nas sustigne. Zbog toga sam bio malo skeptičan jeli dobra ideja ići od Cerovlja na Ćićariju oko 90 km sa dosta uspona. Usponi me nisu brinuli već silazak. Čak se i moj stari Garmin taj dan smrzao te uporno nije htio pokrenuti aktivnost pa sam ga na koncu ugasio i rekao sam sebi: ionako svi imaju navigaciju pa ću imati sve podatke, a i čisto sumjam da će prosjek pulsa bit znatno veći od prošlog puta kad je ispao samo 101. Krenuli smo preko Paza prema Boljunu kad su krenule prve nizbrdice. Pustio sam Marijana koji nas je vodio ispred i njemu se priključio Goran onaj mlađi. Ja sam još bio opušten i nisam žurio da držim korak sa njima nizbrdo jer je iza mene bio moj frend Goran stariji koji se mučio uzbrdo, a znam da nizbrdo ide kao kamikaza pa sam čekao da me stigne. Čini mi se da sam previše dugo spustio glavu i samo krajičkom oka procjenio kako ona dvojica zamiču u zavoju koji ide lijevo. Zapravo išao je lijevo nakon cestice koja se priključivala sa lijeve strane ali bio je prvo još dosta desno pa lijevo. Pretpostavljam da sam uletio između ali dalje se ničega ne sjećam. Probudio sam se u šumi i pomislio koji kurac tu radim? Bio sam u dnu nekakve jame obrasle u tanje drveće. Bicikla je bila blizu mene, a ja sam instinktivno zgrabio mobitel iz torbice na sicu i nekako se uspentrao na cestu. Probao sam zvati frenda koji je vozio iza mene ali sam nazvao brata u sloveniju. J..ga i on je Goran. Uspio sam mu reći da sam pao sa bicikle ali </span><span style="font-family: verdana;">vjerovatno </span><span style="font-family: verdana;">nisam bio baš suvisao jer nisam niti prekinuo razgovor pa je on slušao sve dok se moji frendovi nisu vratili po mene. Goran je projurio pored mene ali nije vidio da sam izletio pa je tek kad se susreo sa ostalima pitao: pa di je Ivan?</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Eto prvi put u životu imao sam priliku da se vozim kolima hitne pomoći koja je brzo stigla iz Pazina. Sestra i doktorica su bile vrlo ljubazne i to me malo tješilo jer vožna na plastičnoj dasci do Pule je bila nešto za što sam mislio da je najgore što sam doživio u životu. Ali nije. Ne, ni blizu. Prvi put sam nešto i slomio pa taj datum moram zapamtiti. Čak dvije stvari. Nos i ključnu kost. Bilo je tu još malo šivanja: usne i obraza kojeg su zasjekle očale. Ostalo su naboji svugdje, a naročito na ljevoj ruci i nozi te dosta oguljenih dijelova uključujući i vrat.</span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7TtqQe4-4yP6VTkVn_4kVFZ7ylUGxzQshFWPi68yZjwBssU2btaz__eKrvOPuOjgrDQldaC_kpp1XYGaG3GzQxw0ai6UthWhz2WEVHRyOknZ9lF-weTBa6AYs72n_24_W_pDi7vTa-iWm13dW_PYZb3RJFtbuqn1JO1NqppzlVFaGEMvONZPzRWE45lSa/s2048/358664462_851477079769358_6325684883715081358_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7TtqQe4-4yP6VTkVn_4kVFZ7ylUGxzQshFWPi68yZjwBssU2btaz__eKrvOPuOjgrDQldaC_kpp1XYGaG3GzQxw0ai6UthWhz2WEVHRyOknZ9lF-weTBa6AYs72n_24_W_pDi7vTa-iWm13dW_PYZb3RJFtbuqn1JO1NqppzlVFaGEMvONZPzRWE45lSa/s320/358664462_851477079769358_6325684883715081358_n.jpg" width="320" /></a></div>Ulazim u treći tjedan oporavka i najveći problem je potpuni izostanak spavanja. Zbog suspenzije ramena, leđa i vrat su mi u konstantnom grču i upaljeni od znoja. I noćas predviđaju temperaturu oko 30 stupnjeva, a vlaga je poput one što sam doživio na mom putovanju u Kinu prije par godina. Anelgetici ne pomažu i tješi me jedino što su sve ostale stvari zarasle brzinom kojom moja doktorica tvrdi da nije nikad vidjela. Samo da skinem to sranje sa grbače i onda ću tek razmišljati kako odgovoriti na ovaj baksuzni događaj. Što bi kojot Willi uradio i kakav je plan "B". <p></p><p><span style="font-family: verdana;">On sigurno ne sadržava triatlon na Dugom otoku jer taj voz je sad već otišao. Vjerovatno neću moći trčati maraton sa Stanetom za tri tjedna ali mogao bi otići na feštu. Neću da razmišljam o Ateni da i to ne baksuziram. Znači nikakvih planova niti nema na vidiku. Onaj "Willi" u meni se umorio od toga da ga rastura "tica trkačica". <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-67118902989069831582023-06-19T09:51:00.000+02:002023-06-19T09:51:22.748+02:00Baksuz majstor<p><span style="font-family: verdana;"> Čovik bi očekivao da će kad ode u penziju sve biti lakše jer će imati pun kufer vremena. Mislio sam da ću umirati od dosade i imati vremena za svakojake monade koje mi padnu na pamet. Neke od onih potpuno beskorisnih po mojoj ženi su: trčanje plivanje i bicikliranje. Po njoj to je štetno za okoliš i kućni buđet jer trošim preveliku količinu energije i valjda kisika pa stoga utječem na globalni porast temperature na zemlji. No ja sam od onih koji uvijek kažu: "da draga" i opet napravim sve po svome. Mada me to dodatno košta. Ali ne žalim se na to. Krivo mi je što sam bar za ono što najviše volim veći baksuz od recimo onog jadnog "Wil E Coyote-a". On nikako da uhvati svoju "ticu trkačicu"(Road Runner), a ja čim nešto isplaniram userem motku i ... Zato više ne radim nikakve planove već se ujutro dignem kad se dignem i odlučim što ću. On, "Willy" doduše ima uvjek rezervni plan za razliku od mene ali </span><span style="font-family: verdana;">osim baksuza koji nas prati </span><span style="font-family: verdana;">još nam je zajedničko to da nikad ne odustajemo. Možda nikad ali ajde znaj ... nisam baba Vanda. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Gotovo da sam se bio uljuljao u ugodu rutinskog trčanja i izostanak onih dosadnih boljki koje me stalno prate i podsjećaju da svatko ima granicu. Zvao me je Stane(Ivan Stanić) da trčim sa njim na njegovom stotom maratonu koji će organizirati u Tupljaku u 8 mjesecu. I naravno da sam pristao čak ako me satre nešto kao jadnog kojota. Uvijek postoji plan "b". </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Onda se desio susret sa nekim dečkima koji se spremaju za triatlon na Dugom otoku i ja se ulovio. Sad je prilika da bar okusim "olimpijski triatlon" ali odmah su me odgovorili pa sam uletio na "middle distance" i eto sve je već prijavljeno i uplaćeno. Samo se pitam što će me satrti osim 1,9 km plivanja i 90 km bicikliranja sa oko 1200 m uspona te polumaratonom na kraju. Kao da to nije dosta. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Naravno bez treće nema sreće i moji "jutarnja kafa drugovi-trkači" idu u Atenu na maraton, a kako će "jadni" bez mene. Idem i ja ... ne ti ne veli žena, a nezna da sam već sve platio. Znači idem he. Kako će ta zavrzlama da se odpetlja, razmišljati ću nakon "Stanetovog" stotog i nakon Dugog otoka, ako preživim. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Za sad je već na djelu baksuz i eto posljednji tjedan sam opet upisao nula kilometara trčanja nula kilometara bicikle i nula metara plivanja. Općenito nisam plivao mjesec dana zbog operacije, ali nisam očekivao ovu zasjedu koja već dulje čuči u koljenu. Dali su uzrok možda radovi na promjeni poda na balkonu koji su potrajali i zbog kojih moja koljena i leđa nisu bili nimalo sretni. Bar je žena bila malo sretnija. Nekad sam je mogao usrećiti na lakši i kud i kamo brži način eh.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Baš me zanima kako ću se iz svega skupa iskobeljati. Mada tu nema što da se nezna. "Tica trkačica će nas na kraju sve zaj.. Bip Bip. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-35906054566735025922023-05-21T22:57:00.005+02:002023-05-21T23:09:03.399+02:00Anemični ironman<p> <span style="font-family: verdana;">Moja sitna opsesija sa triatlonom ima razne korjenčiće i počela je sa prvom ozbiljnom ozljedom koju sam imao na samom početku mog ponovnog malo zakašnjelog povratka trčanju. Ljeto 2015-te i prvi put baš u Puli održala se utrka half Ironman-a, a ja sam već nekoliko mjeseci bio potpuno van bilo kakvog treninga. Moj buraz je iskoristio dolazak tog cirkusa u naš grad i odradio utrku uglavnom solidno. Bez obzira što se zbog propusta organizatora nije računalo plivanje ipak je izdržao cijelu torturu koja je trajala oko 6 sati. No srećom uspio sam se vratiti trčanju već na ljeto 2016-te i sve je pomalo palo u drugi plan ali sjeme triatlona je bilo posijano i ponovo bi počinjalo klijati svaki put kad su me mučili razni trkački ili neki drugi bolovi i problemi. Prvi mali korak prema tom cilju je bio nastup na jednoj plivačkoj utrci. Stoja kup 2017. Bio sam relativno loš, potpuno dezorjentiran plivao stalno van segmenta i teško pronalazio ravan put do plutača. No led je bio probijen. Tada nezamislivih 2 km danas plivam više puta tjedno i od tada svake godine plivam na mini maratonu Stoja-Mornar ali uglavnom sa unukom. Međutim nikad nisam bio na biciklističkoj utrci. Iako sam vozio sa nekim prijateljima devedesetak kilometara bez većih problema bicikle se najviše bojim. Možda jer sam kasno naučio voziti biciklu kad sam već išao u osmi razred osnovne. Doduše i plivati sam naučio kasno pa opet u vodi se oduvjek osjećam kao u svom elementu. Pod vodom pogotovo. Uglavnom moj prvi nedavni susret sa svojom trkačicom je završio padom nakon samo nekoliko kilometara. Posljedice još osjećam u koljenu nakon više od godine dana, a imam i suvenir koji svaki dan nosim na ruci kad idem trčati. Moj potpuno razbijeni sat još uvijek radi ali jako pazim da ne dospije blizu vode pa čak i ako samo kiši. Sa tehnologijom nemam baš sreće jer zadnji pokušaj kupovine novog sata je neslavno završio prije par dana. Nakon mjesec dana razmjene desetak e-mail-ova, telefonskih razgovora i odlaska u banku vraćen mi je novac ali sat na ruci je i dalje onaj stari, a ja nemam previše želje da ponovo obavljam takvu kupnju. Još mi je u sjećanju činjenica da sam ovaj zadnji zamjenio 4 puta u garanciji prije no što sam ga napokon ja razbio. Dakle imam ideju da odradim svoj prvi triatlon potpuno bez sata kao što sam istrčao i svoj prvi polumaraton pa i plivao svoj prvi plivački mini maraton. Baš prikladno. Ovih zadnjih mjesec dana sam počeo ponovo vraćati trkačku formu i onda me moja nova doktorica pozvala da dođem da me malo upozna. Ja sam pomalo alergičan na bolnice od kad sam prošle godine proveo dane u čekaonicama zbog oca i majke, a ove godine zbog žene pa nisam baš bio oduševljen. Uđem u ordinaciju i doktorica se čini mi se malo osmjehne mada zbog maske nisam mogao odgonetnuti kakva je to vrsta osmjeha. Mladi stažista se uzvrpoljio i začuđeno izjavio kako nema ništa u mom kartonu već pet šest godina. Doktorica koja jako dobro poznaje moju ženu kao pacijenta je samo odmahnula rukom i rekla: "ma on je zdrav". Onda sam se skinuo i ona je zaključila da trebam hitno kod dermatologa jer imam sumljive madeže po leđima. Naravno poslala me je na detaljnu kontrolu krvi i urina. I pokazalo se da je car gol. Izrezali su mi nešto sa leđa pa sad već desetak dana imam pet šavova na ramenu i ne mogu na plivanje, a taman sam krenuo malo dulje plivati jer more je već iznad 16 C. Došao je i nalaz krvi koji je za trkača katastrofalan. Svi parametri koji su vezani za ono što je važno u snabdijevanju mišića kisikom su mi blago rečeno u k..cu. Bio sam uvjek malo ispod ili na granici ali sad je sve: crvena krvna, hematokrit , hemoglobin i željezo sve debelo u crvenom ...ups nije baš dobar opis ... u minusu, to je bolje. Dakle nebi se baš mogao nazvati "ironman". Nije mi jasno kako to da ne osjećam taj nedostatak kad trčim. Kod mene se to manifestira samo pospanošću ali primjetio sam i jedan simptom koji se manifestira nervozom u nogama kad ležim na kauču i gledam tevu. Stopala mi se stalno nervozno mrdaju što jako nervira moju ženu. Tu je još i lagano zamračenje kad se ustanem za koje sam mislio da je zbog niskog tlaka ali zapravo nije jer on je manje više ok. Malo niži nego što bi to bilo idealno ali ok. Kave ne pomažu i dapače zapravo što više pijem kave to se željezo lošije apsorbira. Sad moram paziti još i na to. Kad me netko pita kako bi ukratko opisao moje trčanje jedino što mi na pamet pada da bi ga uporedio sa navigacijom po jako valovitom moru blizu nepoznate obale prepune opasnih hridi. Jednostavno neznaš kad i što će te satrti. Možda je baš zato tako jebeno privlačno. A triatlon je još valjda tri puta gori od toga. Hura. <br /></span></p><br /><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-63864729701675215752023-05-02T10:05:00.000+02:002023-05-02T10:05:50.185+02:00I tebe sam sit "teretano"<p><span style="font-family: verdana;">Već se neko vrijeme pokušavam iskobeljati iz obaveze da odlazim u teretanu ali kao da mi se zavukla pod kožu i ne pušta. Trebalo je to biti prije mjesec dana i eto sad je definitivno oproštaj do sjedeće zime. Ne pomaže ni nagovaranje frenda koji vodi gym ni ponuda da dođem kad god hoću. Moram priznati da će mi nedostajati mjuza što mi Neno pušta i odlazak na pivce sa njim nakon toga. Možda ću naći i još nešto što će mi faliti uz put ali i to je već dosta. Učinak na moje tijelo meni nije baš primjetan. I u tome sam kako moja žena kaže jednak kao i u hrani: "promašena investicija". Jedem bez ograničenja i bez mjerljivog učinka. Ali vjerujem ili se nadam da sam preduhitrio katastrofalan scenario koji je prijetio nakon povratka stare ozljede prije više od godine dana. Nema više bolova u preponama i kuku. Manjak trčanja ove zime sam nadoknadio sa preko tristo kilometara veslanja i jahanjem na trenažeru ali sad jednostavno moram birati. Moja jedina prava ljubav je ipak trčanje sve ostalo je sitna avanturica bez emocija. Čim sam krenuo sa par utrka gotovo da i nisam sjeo na biciklu, Plivao sam nikad manje ove zime. Nešto zbog viroze koja me nakon puno godina prvi put zgazila baš dva tjedna prije polumaratona u Poreču. O tada samo "čilam", odnosno trčim lagano i trudim se svim silama da oborim sve svoje negativne rekorde. Tako sam nakon tjedana i tjedana pokušaja uspio trčati svoju omiljenu rutu po šumici Drenovica, da mi srednji puls bude povjesno najniži. Zapravo i nisam još uspio jer sam našao jedan trening iz 2018 godine kad sam trčao sa kćerkom koja se spremala za svoj prvi polumaraton u Ljubljani. To je bilo bolno sporo. No bio sam blizu. Na samo jedan otkucaj u minuti više ali gotovo 20 sek po kilometru brže. Pokušavam nagovoriti i moje prijatelje da se suzdrže kad trčimo dužinu jer ja nastojim da trčim što sporije. Uostalom ionako sam nešto brži od njih, bar na utrkama. Sad uglavnom trčim bliže zoni oporavka nego srednjem aerobnom pulsu. I gotovo nevjerovatno ali nakon Poreča odjednom svaki tjedan nakon treninga dužine vrijeme oporavka postaje sve kraće. U nedjelju je to bilo samo 17 sati dok se sjećam vremena i treninga nakon kojih je trebalo 48 ili više sati. Sad uopće nemam potrebu za danom ili dva odmora iako ga još uvijek uzimam. Srijeda je recimo bila dan za lagano relativno kratko trčanje. U zadnje vrijeme i recimo prošlu srijedu sam prvo ujutro trčao oko 6 km, zatim veslao oko 7 km na veslačkom ergometru, pola sata radio intenzivne vježbe snage da bi otišao poslije podne na rt Kamenjak brati šparoge par sati i uz put otplivao petnaestak minuta u moru. </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX15PGFTq7G6bem16DMifq1OFI1SFeuNtfkeuLYnvJi7wyKgqdUgEkhST8CqlXdj0-0des-cJaWSoG_k0hAExyOMKKH4iE_s28kuetT5l0gOqRMsoZ2Gsp6PoEuKhOOBb_xixJh9sKhudoXnHj6XSKSSrQT3hXHWgLCXPYrOMCnYNIT3yM7LNdte93Ow/s742/Ivo%20myGym.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="549" data-original-width="742" height="237" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX15PGFTq7G6bem16DMifq1OFI1SFeuNtfkeuLYnvJi7wyKgqdUgEkhST8CqlXdj0-0des-cJaWSoG_k0hAExyOMKKH4iE_s28kuetT5l0gOqRMsoZ2Gsp6PoEuKhOOBb_xixJh9sKhudoXnHj6XSKSSrQT3hXHWgLCXPYrOMCnYNIT3yM7LNdte93Ow/s320/Ivo%20myGym.png" width="320" /></a></div><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Dan sam završio na biciklističkom trenažeru vrteći lagano prosječno oko 170 wata. Koji odmor. Možda zbog toga što osim dužine i nemam ozbiljnijeg treninga nisam pravio nikakav plan i nisam niti odlučio što ću ove godine. Zapravo sam zadovoljan što mogu da trčim i to je sve. </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-75128070698288868102023-04-06T21:26:00.001+02:002023-04-06T21:32:16.707+02:00Nepredviđeno<p> <span style="font-family: verdana;">Još od kad sam prvi put stradao zbog preučestalih utrkivanja rekao sam neću više. Što to vrijedi kad me uvijek nekako nagovore. Lako je onima koji jednostavno odu na utrku iz zezancije. Trčkaraju, skakuću pred kamerom ili jednostavno dođu na besplatno pivo. Mada danas ništa nije više besplatno. Ja to ne mogu. Čak i kad nemam ambiciju jer znam da nisam spreman da istrčim nešto posebno brzo ja idem koliko ide. Možda krenem pomalo rezervirano ali kako utrka napreduje ja nagazim kao da je u pitanju olimpijska medalja. Tako me je usprkos tome što me nakon Poreča mučilo koljeno i malo zatezali kvadricepsi Ozi nagovorio da idem na Brijune tjedan dana poslje. Sve je plaćeno. Ide sva sila mojih klupskih kolega što i nije baš ispalo točno ali nema veze. Pristao sam ali trčati ću 10-tku. Lagano sa nekim tko nije baš u formi. Taman posla da trčim još jedan polumaraton. Sad kad znam da sam tu gdje jesam teško bi me bilo motivirati se da još jednom pokušam opovrgnuti ili potvrditi dijagnozu:"matorikus kronikus".</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Desetka, neobavezno uz obećanje da ću dobiti jedno "crno" kad uđem u cilj to može proći. Osjećaj trčanja prošli tjedan je bio nikakav. To je čak primjetio i moj sat pa spustio procjenu VO2max za dva. Inače nemam neko mišljenje o toj utrci na Brijunima koji uglavnom okupi dosta slovenaca, italijana i općenito furešta, a gotovo nikad nikoga od lokalnih trkača. Razlog su astronomske cijene. Recimo 3 eura kafa u bezveznom kafiću kao da bi uz nju trebao vidjeti duh "predsjednika" koji šeta okolo sa cigarom. Startnina? Ne pitaj, a ako te netko hoće pratiti mora platiti punu kartu za nacionalni park u kojem možeš vidjeti dva tri prugasta tovara i ponekog jelena. Kad trčiš to ti ionako nije nikakav stimulans. Možda da puste lava ako ga </span><span style="font-family: verdana;">još </span><span style="font-family: verdana;">imaju da nas ganja. Vrlo malo sam se zagrijavao jer nisam planirao krenuti kao što bi inače na takvoj utrci. Opet sam gledao puls i planirao da trčim isto kao i na polumaratonu. Nisam mogao naći nikoga zainteresiranog da trči onako, ne baš da se porodim od dosade. Ispostavilo se da nema takvih i na kraju sam trčao sa jednim mladim polumaratoncem iz slovenije. No ipak sam pred kraj malo izgubio strpljenje, zanemario puls i pustio nogu sa kočnice pa sam samotno završio utrku nemajući blagog pojma o poziciji ali prosječan tempo je ipak bio 15 sekundi po kilometru brži nego na polumaratonu tjedan prije. Puls iznenađujuće samo za jedan otkucaj veći što je dobar znak. Kako je utrka zapravo oko 10,5 km(službeno 10,4), rezultat 44:37 nije baš katastrofalan. To što sam od 125 muških došao deveti, a najstariji ispred mene je bio moj klupski kolega Christian koji je godište moje kćerke govori sve o kvaliteti te utrke. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiafOIzggCjjM-o4ziR__JDZNUh_1q4mXJIuQEp7oyx5dKaWAqbmN30J-hYinU4u1onjSxEWShKJePyRgOE9zyNSoz_qvM1gM0czr23tI3cETN3ZZdBysCX_3N1M-gJ6hz13UO-9HPr3tfVkpJ8F-zItW_NCqMOxzRBYjYze56JK5TLxzH-CkD8v9XFOQ/s2048/339326584_172182535705632_6967234659755588049_n.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1367" data-original-width="2048" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiafOIzggCjjM-o4ziR__JDZNUh_1q4mXJIuQEp7oyx5dKaWAqbmN30J-hYinU4u1onjSxEWShKJePyRgOE9zyNSoz_qvM1gM0czr23tI3cETN3ZZdBysCX_3N1M-gJ6hz13UO-9HPr3tfVkpJ8F-zItW_NCqMOxzRBYjYze56JK5TLxzH-CkD8v9XFOQ/s320/339326584_172182535705632_6967234659755588049_n.jpg" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Samotan ulazak u cilj<br /></span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: verdana;">Ni on nije bio zadovoljan petim mjestom i rezultatom ali i on je doduše na malo blažoj životnoj nizbrdici i za utjehu napokon mu nisam puhao za vratom kako mi je inače običavao govoriti. Sve u svemu utrka koja mi nije trebala da potvrdi ono što već znam. Da, u dvije godine ne utrkivanja usporio sam bitno. </span><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Osim Poreča i Brijuni su znači još jedno mjesto na trkačkoj karti koje sam zauvjek prekrižio. Ionako ih nisam predvidio u svojim planovima za ovu godinu ali su nepredvidivo upali zahvaljujući spletu nesretnih okolnosti. Plan je bio odlazak u Beograd i Wingsi u Zadru ali sad je prekasno. Možda dogodine. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"><br /></span></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-61586493501300936012023-03-27T23:22:00.002+02:002023-03-27T23:22:38.752+02:00Ko Schrodinger-ova mačka<p><span style="font-family: verdana;">Sjećam se kad sam počeo slušati kvantnu fiziku na drugoj godini studija. Toliko sam bio zbunjen da sam gotovo odmah htio napustiti moj "poznati" svijet elektronike koji je bio jedini protuuteg mom anarhičnom duhu i upisati teoretsku fiziku. Ali srećom ili možda ne ... nisam. Tako sam većinu života proveo udobno izbalansiran, a sad imam i hobi kojim pod stare dane mučim svoj um. Osim sve sile takozvanih neintinuitivnih teorija o tome kako svijet funkcionira, a nekima se čudio čak i Einsten-ov um jedna od čuvenijih je i ona o Schrodinger-ovoj mački u kutiji koja istovremeno može biti živa i mrtva. Tako je to otprilike i sa mojim trčanjem odnosno mojom sposobnošću da trčim. Formom da budem jasniji. Koliko god mjerim, planiram i kalkuliram uvjek se pokaže na samoj utrci rezultat koji prema mom shvatanju nebi trebao biti baš takav. Jednostavno nešto ne štima u svoj toj teoriji i statistici. Trebam promjeniti pristup svemu. Naravno statistika iako skriva neke sitnice oko kojih se zapravo sve vrti nikad ne laže ... previše. Zadnji primjer je </span><span style="font-family: verdana;">Porečki polumaraton koji sam trčao u nedjelju. U</span><span style="font-family: verdana;"> svom tom računanju ispustio sam činjenicu da sam sad već dosta stariji. </span><span style="font-family: verdana;">I</span><span style="font-family: verdana;">ako se iz nekog razloga ja tako ne doživljavam. Ali ako su od 200 trkača(muških) samo dvoje stariji od mene to zbilja ide u prilog bolnoj činjenici da se bliži trenutak kad ću biti ona naj stariji apsolutno. Utjeha da su svi ti stariji bili daleko na začelju i pola sata kasnije u cilju ne djeluje na moj osjećaj podbačaja.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Još sam u četvrtak nakon mojeg ritualnog trening testa(MAF test) bio siguran da ću stvarno morati potpisati potpunu kapitulaciju ikakve pomisli na vrijeme blizu sat i pol. Mislio sam da je moja forma katastrofalno potonula. Još kad sam shvatio da će biti sunčano vrijeme sa južinom da dodatno oteža ionako problematično disanje zbog zaostalog katara nakon viroze. No ništa zato opremio sam se sa dovoljno papirnatih maramica da ne pljujem i istresam nos kolegama iza mene i rekao idem pomalo bar na početku pa ću vidjeti. Start oko 600 trkača skupa sa onima na 10k je bio na izuzetno uskoj šetnici pa je gužva bila poprilična. To mi zapravo i nije toliko smetalo dok nismo došli do uzanog mostića preko lagune. No ubrzo je usljedila jako strma uzbrdica koju smo odmah sam shvatio trebali proći i u povratku te još dva puta u drugom krugu. Idealno za pozicioniranje ali i za podizanje pulsa koji mi je već nakon prvog uspona previše odlutao u visinu da bi ga lako mogao vratiti. Prvi put moram reći i posljednji da na polumaratonu nosim pulsmetar. Bio sam gotovo siguran da je daleko preko zone laktacije pa ako je vjerovati stručnjacima nema teorije da sa takvim pulsom završim utrku od sat i pol. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgynpfiSRf7h0WPnRMWSet30zbZ1f0cC6IEy2zxgyBasyPsgCXtZCKejIl_896clnueAAGxYS6MrcxKCtjUcrRNWym4RNYCTf9cKt369MdsEG67njVg4FpfBhtKYg3fAf6Wou8NkK1HBthOgxAA2CkQPdqPayb-raTlAD_gQ-KE8noGpeKpB7rtgAx1yg/s1280/Pore%C4%8D%20Garmin.png" imageanchor="1"><img border="0" data-original-height="320" data-original-width="1280" height="160" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgynpfiSRf7h0WPnRMWSet30zbZ1f0cC6IEy2zxgyBasyPsgCXtZCKejIl_896clnueAAGxYS6MrcxKCtjUcrRNWym4RNYCTf9cKt369MdsEG67njVg4FpfBhtKYg3fAf6Wou8NkK1HBthOgxAA2CkQPdqPayb-raTlAD_gQ-KE8noGpeKpB7rtgAx1yg/w640-h160/Pore%C4%8D%20Garmin.png" width="640" /></a></div><span style="font-size: x-small;"> Prikaz pulsa u pozadini sa tempom(plavo) i profilom(zeleno)</span><br /> <p></p><p><span style="font-family: verdana;">Katastrofa se očekuje za sat vremena. Takva je prognoza. Ali znate kako to ide sa prognozama. Najčašće se ne ostvaruju. Od sile trkača na startu nekako brzo sam ostao sam pa sam se priključio jednom mladom dečku(godište moga sina) koji se mučio sa istom dilemom previsokog pulsa. Trčali smo i u Tupljaku tako mi je on rekao, a ja sam to kasnije i provjerio. Njega je malo više nego mene mučila i ta uzbrdica koja ga je nakon što je izgurao tri, četvrti put ipak dokrajčila pa je na kraju zaostao četrdesetak sekundi. Tako koncentriran na razmjenu hrabrenja i zabavljen brisanjem nosa i iskašljavanjem nisam niti primjetio da više ne gledam tempo, puls niti bilo šta drugo, a katastrofa se ipak nije desila iako sam u drugom krugu bio dosta iznad očekivanog pulsa. Zbog zbunjenosti u pogledu smjera ulaska u cilj gotovo sam krenuo u treći krug ali su me vratili na vrijeme i izgubio sam možda sekund dva što je bilo potpuno nevažno. Nisam bio zdovoljan iako me radovala činjenica da nemam nikakve bolove i probleme koja sam očekivao. Sjetio sam se završnica u nekim svojim polumaratonima, a da ne govorim o tempu koje je ispalo kao kad sam 2016 trčao maraton u Ljubljani. Uzeo sam pivce i odšetao do auta da se presvučem i možda dočekam svog frenda koji se vidno mučio i znam da je imao mnogo bolje dane ali nikoga od nas matorih vrijeme ne mazi.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Zato sam pribjegao savjetu mog prijatelja Franje Lončara koji je nekom rekao: uvjek pogledaj svoj rezultat kroz kalkulaciju sa korekcijom za godine. Takozvani "Age grade calculator", a on kaže da je moj rezultat zapravo za prvo mjesto jer je prvoplasirani italian trčao 1:12:45(net time), a meni za 1:34:51 izlazi rezultat od 1:10:58. Provjerio sam i sve ostale polumaratone osim Rovinja i Plitvica. Naravno Zagrebački su najbolji jer su i najravniji ali i ovaj je čak bolji nego moj najbrži 1:28:48 istrčan još 2014 u Crikvenici. No razlika je minuta dvije. Znači ni viroza, mala kilometraža, ozljede, uzbrdice ili jugo ne nose bitnu razliku. Samo su godine taj najveći uteg kojeg treba dovući do cilja. A što se tiče mačke sa početka priče uopće nije važno jeli trenutno živa ili mrtva. Sve će se ionako otkriti kad trka završi. Tako je i najzanimljivije.<br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Još jednu stvar </span><span style="font-family: verdana;">moram promjeniti </span><span style="font-family: verdana;">u svom treningu. Moram prestati koristiti iste postavke koje sam koristio prije 10 godina to stvarno nema više smisla. <br /></span></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-5782659730370650262023-03-14T17:39:00.002+01:002023-03-15T09:04:55.804+01:00Muk(h)a u duš(n)i(ku) <p><span style="font-family: verdana;">Čim sam napravio prvi makar minijaturni plan i naravno uplatio utrku nakon dvije godine odmah me sustigla loša karma. Ta me uporno vreba i prati već neko vrijeme. Iako sam nedavno samozadovoljno zaključio kako zapravo još nisam upoznao moju obiteljsku doktoricu, a ona jako dobro poznaje moju familiju, osim mene. Onda je zaredala prvo corona u prosincu i sad evo prije tjedan dana viroza koja mi je ostavila opaki kašalj u amanet. Kašljem kao stari moped ili kao da sam okorjeli pušač. Baš me zanima bili sad mogao onako "kušeljati"(pričati za ne istrijane) sa Ivanom Stanićem dok se spremam da zadnji krug u Tupljaku oderem ispod 4 minute po kilometru. Jok niš od tega. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">U subotu sam na jedvite jade istrčao laganih 9 km i onda cijeli dan bio sudac u cilju na ekipnom prvenstvu hrvatske u Medulinu. Bura je već prije podne počela dizati bijele kreste po kvarneru koji se </span><span style="font-family: verdana;">sa starta i cilja </span><span style="font-family: verdana;">vidio kao na dlanu. Jedini zaklon je bio iza balona na ulasku ucilj. Mada ni to nije baš pomagalo. Utrka je bilo toliko da smo jedva stizali popisati i izmjeriti sve iako je postojalo i elektronsko mjerenje, a mi smo bili samo backup. Šokiralo me i iznenadilo kad sam vidio da na takvom takmičenju ima trkača koji nebi prošli niti pod teške rekreativce. Ali takva je realnost naše atletike. Ima par telentiranih trkača i trkačica koje odskaču, a ostalo se nebi trebalo voditi pod trkače već one što trčkaraju kako bi skinuli pivski trbuščić ili malo salca sa guze. Ostao sam malo iznenađen kad mi je prišao jedan čiča sa brojem ali odmah sam ga prepoznao. Moja mušterija sa zadnje utrke u Crnom Lugu koji je ostao iza mene oko 13 minuta na utrci od nepunih 26 km. Koji kua tu radiš? Pa trčim za klub 4 km. Kruh te j... pa šta veterani od 70 godina trebaju trčati za ekipno prvenstvo hrvatske? Nije čudo da ga je prvi uberundao za dva kruga od 1 km. Prvi je išao 12:37, a čiča točno 18:37. A ja se brinem što možda neću moći držati polumaraton brže od 4:20/ km. Ma ko ga šiša, koliko bude biti će dosta, a i brže nego njegovih 4 km. Još je čiča prvak hrvatske za veterane tj. jedan od onih zbog kojih sam preklani htio otići na službeno prvenstvo hrvatske da neki prestanu misliti da su jako dobri trkači. Jedini na ovim prostorima kojemu skidam kapu i šešir što god, je bio i ostaje Drago Paripović, a ostali uključujući i mene su sitna buranija. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Ondak je došla jebena nedjelja sa burom od rana jutra. Nije bilo dosta što kašljem već na zagrijavanju nego mi je na prvom ubrzanju od 5 km u dušnik uletila muha ... ma šta muha. Slon sa krilima koji se bacakao i grebao po dušniku tako da mojoj muci nije bilo kraja čak i kad sam odradio prvih pet kilometra ubrzanja na oko 4:38/km. Nakon toga trebalo je jedan km popustiti što sam iskoristio za iskašljavanje ali mu(h)ka se nije dala vani. Nakon još 4 km na 4:40 gotovo da sam htio odustati ali nije mi vrag dao mira pa sam rekao čekaj malo sad ću je prišarafiti na 4:25/km pa će valjda vani. Ali niti 3 km u tom ritmu pa još dva malo brže nisu je pokolebali u namjeri da me taj dan dokrajči. Bacio sam sve na zadnje ubrzanje koje je inače prijašnjih boljih godina bilo redovito ispod 4 minute po kilometru. Ali bura koja me tukla u glavu u kombinaciji sa uzbrdicom i hroptanjem muhe u dušniku nije dalo da idem brže od 4:20. Nekako sam se dovukao još dva kilometra do kuće i tek kad sam bio pod vrelim tušem izletila je iz dušnika i ostala zaljepljena na staklenoj stjenci tuš kabine. Koje olakšanje. Uporedio sam rezultate sa prijašnjim godinama i ostao ko posrani golub ali utješilo me je što sam sličan scenario bez mu(h)ke imao i 2019 godine kad čak iz nepoznatog razloga nisam niti istrčao zadnji brzi kilometar, pa sam ipak nakon par tjedana trčao maraton u Beču za 3:15 i bio svjež u cilju kao rijetko kada. Dakle ako me kašalj koji pokušavam uništiti sirupima i čajem napusti za nešto manje od dva tjedna valjda bi mogao istrčati neku solidnu utrku što god to značilo. Ovako ostaje muka ali bar nema više muhe. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-59807347494767360682023-02-28T17:44:00.000+01:002023-02-28T17:44:31.843+01:00Polovno<p><span style="font-family: verdana;"> Uvijek sam bio podozriv sa tim izrazom polu ... nešto. Još gore zvuči kad recimo netko kaže za nekog da je "polovnjača" ili "polučovik". Što to znači? Imaju isto kao i svi dvije noge, ruke i sve manje više što i druga cijela bića ali su "polovni". Ne volim niti izraz polovni automobil, pa iako je i ovaj moj sadašnji već punoljetan ja ga zovem novim jer sam ga kupio kad je bio nov, a sad je eto u najgoru ruku star. Mada ja to skoro i ne primjećujem ali ipak. Nisam valjda i ja sad polovni trkač ili polutrkač. Je da sam nešto ofucaniji bar vizuelno, i čak malo sporiji ... trenutno ha, ha, ha. I da, ne usuđujem se izaći na megdan maratonu, ... trenutno. Ali nije me strah zbog mogućeg lošeg rezultata već me je strah i dopizdilo mi je da opet moram pauzirati. Kod mene to obično traje predugo. Više sam oprezan nego spor. To su </span><span style="font-family: verdana;">neki </span><span style="font-family: verdana;">mogli osjetiti na zadnje dvije kratke utrke gdje sam više pazio na komfor i izgled(osmjeh za kameru molim) nego na rezultat. Moj ovjes je vjerovatno kao onaj kod moje Honde. Malo škripav i nije baš pametno jurcati bez obzira na sve. Nogu sam malo maknuo sa gasa i već neko vrijeme kružim na treningu gotovo u leru. Moj prosječni godišnji tempo kad uzmem sve treninge je pao za oko 20 sek po kilometru ali gledajući neke zadnje treninge kad sam malo potegnuo to se nije bitno odrazilo na brzinu trčanja ako pretpostavim da je opterećenje isto kao i prije par godina. Dobro, herc se malo usporio ali ja sam to već ukalkulirao tako da možda i nije tako loše. Naravno pitanje na koje nitko ne može dati odgovor je koliko toga mogu podnijeti. Dali je pomoglo par stotina kilometara veslanja i još više biciklističkog trenažera ove zime? Utege i sprave za mučenje ne računam kao niti plivanje. Jesam li polovan ili samo star? Uskoro ću saznati jer sam upisao i platio Porečki polumaraton. Opet nešto na pola he, he. Blizu je, nisam nikad trčao u Poreču i time ću dostići broj maratona koji sam istrčao. Biti će egal, 7:7. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Idem sa frendom iz Mygym-a, još trebam odraditi par dužina kako bi učvrstio ovo što sam do sad postigao i </span><span style="font-family: verdana;">istrčati </span><span style="font-family: verdana;">na svježinu. Nadam se ne previše sporije od oko 1:30. Sa time bi bio zadovoljan i naravno ako se pokaže da nemam problema nit sa duljim trčanjem tim tempom mogu se nadati još jednom maratonu na jesen. To bi bilo krasno jer sljedeće godine ulazim u klub +70 i planiram svašta nešto što se možda mom tijelu neće svidjeti. Do tada i "polu" je dobro. </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-7435082539547299152023-02-07T20:42:00.000+01:002023-02-07T20:42:40.735+01:00Tupljak i "Stane" jučer i danas<p><span style="font-family: verdana;"> Prošlo je mjesec dana borbe sa neposlušnim nogama i napokon je došlo do malog pomaka, na bolje .. uf. Uspio sam preći magičnu brojku od 200 km trčanja u siječnju i još malo ostalih aktivnosti. Kad bolje razmislim i nije baš tako malo odraditi još oko 150 km na biciklističkom trenažeru, 90 km veslanja na ergometru i još bar 6 sati sa utezima u teretani. Plivanje više ne računam jer desetak minuta u moru koliko izdržim ovih dana dođe samo kao opuštanje. Ha,ha opuštanje, plivam brzo jer more štipa i jedva čekam da se </span><span style="font-family: verdana;">ponovo </span><span style="font-family: verdana;">dočepam obale ali svoju turu moram odraditi pa koliko traje traje. Prošli tjedan je moj prijatelj Ozi imao rođendan i tako uz pivce napomenuo da Ivan Stanić ponovo organizira utrku Istarske zimske lige u Tupljaku. On i Neno kod kojeg odlazim u "myGym" već dvije sezone idu na pivo i fižol(fažol, grah, pasulj ...). Ja sam se poželio i drugačijeg druženja osim kafe sa trkačima koji idu na utrke, a ja slušam njihove priče i pere me sjeta. Zaželio sam se malo više utrkivanja nego što sam mislio da ću ikada. Rekao sam idem ako imate mjesta za mene. Nitko nije očekivao da ću trčati obzirom na moje vrlo bolno iskustvo sa zadnjeg kola Istarske zimske lige u Pazinu 2015 godine. Dio problema koji me uvelike koči danas zahvaljujem tom događaju, a nisam čak siguran dali sam ikad napisao blog o tome. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">No bolne uspomene blijede čim bolovi minu, ali uspomena na momka koji mi je u Rovinju 2014 na mojem prvom polumaratonu </span><span style="font-family: verdana;">dodjelio </span><span style="font-family: verdana;">medalju za drugo mjesto u kategoriji nakon što je i on dobio istu nikad neće. Bio je to Ivan Stanić - Stane kako ga prijatelji zovu. Postali smo prijatelji i iako se srećemo rijeđe nego što bi htio uvijek mi srce zaigra i veseli kad ga sretnem. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivUOKNYHfTLltKv3HRI7JFixCwBb9pX2Dfi1BnIYKqlxP3BJZESlbkFN-_BqCJ8j_OvknIof4pwzN56jCriqLyAHn9z85ljrsKxCAgAxKwfbpRVntHP9SlQ3qzEHKdozDW-iYdWPbIwX9hPy6NPhj5DNZdwobXEx31UDMVZszbLcYL8Fnl06ozftEfrg/s3264/P4270195.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2448" data-original-width="3264" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEivUOKNYHfTLltKv3HRI7JFixCwBb9pX2Dfi1BnIYKqlxP3BJZESlbkFN-_BqCJ8j_OvknIof4pwzN56jCriqLyAHn9z85ljrsKxCAgAxKwfbpRVntHP9SlQ3qzEHKdozDW-iYdWPbIwX9hPy6NPhj5DNZdwobXEx31UDMVZszbLcYL8Fnl06ozftEfrg/s320/P4270195.JPG" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><span style="font-family: verdana;">Ivan Stanić, Alfio Letinić, Bevilacqua Stefano i ja<br /></span></span></td></tr></tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"></span></div><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Dok još nisam ni slutio što me čeka u trkačkom životu koji se tek počeo pomalo zahuktavati trčao sam skoro sve utrke zimske lige. Uz male zastoje sve je izgledalo ok. U Tupljaku je u februaru 2015 bilo prekrasno zimsko vrijeme sa 12 tak stupnjeva. Danas bi sigurno trčao u kratkim hlačicama i maji sa kratkim rukavima ali to su bila druga vremena. Drugi ja. Krenuo sam brže nego što to danas radim pa sam taj tempo pokušavao održati. Krenuo sam sa bržim prvim kilometrom da bi završio sa 4 minute u zadnjem. Vrijeme za tih 6 km je bilo 23:11, prosjek 3:52/km ali sjećam se kako sam slabo kontrolirao ubrzavanje zadnji kilometar. <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSiAzP66g_fiA3Bl6vtkGsjNq_HMuLFdrPSQq5d-xGJoG-zewzVjTwD10raZhLigM9R9-8Ueteqxg6uOn0RQZLZfF-tHLRy0RkhtT5Rjt-O6YLhq0CEvy6EX2EBdjIs7gCpipqjyqj9MO5oZIHgndmSEp7YN2yw_BM53otUGrp85JiCMX3jfN84wPr-A/s720/DSC_0362.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="501" data-original-width="720" height="223" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSiAzP66g_fiA3Bl6vtkGsjNq_HMuLFdrPSQq5d-xGJoG-zewzVjTwD10raZhLigM9R9-8Ueteqxg6uOn0RQZLZfF-tHLRy0RkhtT5Rjt-O6YLhq0CEvy6EX2EBdjIs7gCpipqjyqj9MO5oZIHgndmSEp7YN2yw_BM53otUGrp85JiCMX3jfN84wPr-A/s320/DSC_0362.JPG" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Tupljak 2015</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></td></tr></tbody></table></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Jutro je već u Puli bilo vrlo hladno i nadao sam se da Ozi neće kasniti jer ja sam čekao na parkingu blizu kuće da me pokupi. Srećom nije se ponovio slučaj kao onog kobnog dana 2015 i odlaska u Pazin kad su me pri sličnom vremenu zaboravili i vratili se po mene nakon pol sata pa smo skoro zakasnili na start. Svejedno nismo baš imali puno vremena kad sam stigao u Tupljak ali poučen lošim iskustvima od prije već sam bio obučen i samo sam promjenio tenisice okačio broj nakon prijave te krenuo na malo dulje zagrijavanje koje i nije baš pomoglo. Neki nisu mogli vjerovati da ću stvarno trčati, a ja sam bio rezerviran što se tiče starta jer sam se bojao trčati brže kako nebi vratio sve na početak. Vrlo suzdržan prvi kilometar oko 4:08 značio je da nisam dovoljno opušten pa sam se držao uz neke moje poznanike triatlonce i pogledom pratio klupskog kolegu Ljubu koji je bio blizu. Tek u drugom krugu na blagoj uzbrdici </span><span style="font-family: verdana;">sam mu </span><span style="font-family: verdana;">prišao. Očekivao sam da će prihvatiti tempo od malo preko 4 minute no izgleda da nije bio raspoložen pa sam prišao Stanetu i Sandiju koji su skupa trčali. Malo smo čakulali i osjetio sam kako se opuštam i imam onaj dobar osjećaj u nogama. U potjeri za još jednom mušterijom iz prošlosti prošao sam Sandija i Staneta i okončao utrku sa zadnjim kilometrom od 3:48. Mogao sam još malo zašprintati ali Ozi je snimao pa sam pozirajući njemu propustio nekog klinca 40 godina mlađeg od mene koji se baš zaletio. Ionako je brži mogao sam mu samo staviti soli na rep. Tako sam stigao 25-ti sa vremenom 24:06 što i nije tako loše. <br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIinxDyW6qzjT-CpmW4ebd5wN37AVOplFUQROmpRCLuOv1RdVVUsUXnkE0Ygckp3fSxqaNMBhSE-jZPTzhjYDUiae2hpgLdN0il9t3v4FO0YporqgKD_5xVmyaU_4bI-45QHC53Ao7HuFw2Qyemse-RxZxl_s7674iUEydBhsrxACA4-ZYbhkcMbkSGA/s2000/321418519_495625709415341_8636591312009125760_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2000" data-original-width="1500" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIinxDyW6qzjT-CpmW4ebd5wN37AVOplFUQROmpRCLuOv1RdVVUsUXnkE0Ygckp3fSxqaNMBhSE-jZPTzhjYDUiae2hpgLdN0il9t3v4FO0YporqgKD_5xVmyaU_4bI-45QHC53Ao7HuFw2Qyemse-RxZxl_s7674iUEydBhsrxACA4-ZYbhkcMbkSGA/s320/321418519_495625709415341_8636591312009125760_n.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Sandi, Stanić i "dida" <br /></span></td></tr></tbody></table><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8u-J6YzQjglt5X28YLk3gvcUUZNsON7L16qVnrh0C48epyr5mOkkbaLiGfOpX3Y68uxTQesU8eK7ZX8ae1KrYOsFHL7OzV5UP4nmYZ9OCICQvCf8Q9ccXklkIwVgZdacpt0kngrTVacyfYpK-qaWFnQ4ID4eNVHCOa_o-nFaI7-wf4OzRk7M84-8eGg/s4608/IMG_20230205_115554.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="4608" data-original-width="3456" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8u-J6YzQjglt5X28YLk3gvcUUZNsON7L16qVnrh0C48epyr5mOkkbaLiGfOpX3Y68uxTQesU8eK7ZX8ae1KrYOsFHL7OzV5UP4nmYZ9OCICQvCf8Q9ccXklkIwVgZdacpt0kngrTVacyfYpK-qaWFnQ4ID4eNVHCOa_o-nFaI7-wf4OzRk7M84-8eGg/s320/IMG_20230205_115554.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Uskoro ćemo skupa trčati Ivanov 100-ti maraton</span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></td></tr></tbody></table>Iako sam jedva čekao okršaj sa čuvenim fažolom i zasluženim pivom prvo sam popio topli čaj jer dušnik je bio iziritiran hladnim zrakom i burom koja nije bila baš ugodna usprkos sunčanom vremenu. Odradio sam odmah dvakilometra hlađenja i bacio se na onaj dio koji Tupljak osim lijepe i gotovo ravne konfiguracije staze čini tako posebnim mjestom. Jadva čekam Stanetov stoti maraton koji će trčati sa svojim prijateljima kao što je to bilo kad je trčao moj prijatelj Ozi. osim toga nadam se da ću ove godine ponovo biti i trkač maratonac. </span><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6Aqy89svwQ692TdcCAcqQAtDzaSdsFYF0S4DMfuodYJ64SByAjYhaSGhfvXeWwhtWUrpNgPPTRqEii9h9gq__cJRFF1sgxHDqqkNhv9DeNHpbkwTQsnKfAKnqqjXkVNBeOOL8G0JpfeWdyeECTN4ANz9iD8ouXkFa_OyjISMXikw7ViwvAzmEE9QjXQ/s4608/IMG_20230205_115932.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="4608" data-original-width="3456" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6Aqy89svwQ692TdcCAcqQAtDzaSdsFYF0S4DMfuodYJ64SByAjYhaSGhfvXeWwhtWUrpNgPPTRqEii9h9gq__cJRFF1sgxHDqqkNhv9DeNHpbkwTQsnKfAKnqqjXkVNBeOOL8G0JpfeWdyeECTN4ANz9iD8ouXkFa_OyjISMXikw7ViwvAzmEE9QjXQ/s320/IMG_20230205_115932.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><span style="font-family: verdana;">U društvu sa još jednom istarskom legendom. Prvi istrijan koji je istrčao 100 maratona</span></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><span style="font-family: verdana;"><br /></span></span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: verdana;">Dva dana poslje još ne mogu vjerovati da nema nikakvih loših posljedica utrke i polako mi se vraća optimizam. Ili je to samo proljeće na vidiku pa ... </span><br /></p><p></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-67880524217278290432023-01-05T17:55:00.000+01:002023-01-05T17:55:14.530+01:00Dva naprijed, dva nazad<p><span style="font-family: verdana;">Evo me opet na mini početku mada se čini da će </span><span style="font-family: verdana;">zapravo </span><span style="font-family: verdana;">tako izgledati cijela moja buduća trkačka karijera ili se to niti ne može više zvati karijerom pa ni trkačkom. Plan je bio završiti godinu sa mjesečnom kilometražom bar blizu 200 km pa tako nastaviti u novoj godini ali opet sam upao u rupu kad tjedni skor iznosi tužno ništa, nada, niente, zero ... kilometara. Spotaknuo sam se o coronu. Već sam bio i napisao blog o tom usranom završetku godine koji zbog depresivnog sadržaja nisam bio voljan objaviti. A u ostalom nije niti jedini. Ostao je u skicama. Nakon što sam pomislio kako je to vrlo brzo i relativno dobro prošlo jer najveći problem je bio taj što sam bolest prenio ženi, a ona je bome dobro stradala. Ja nisam osjetio ništa ali trčanje zadnjih tjedan i nešto više dana priča jednu sasvim drugu priču. Dobro i ja se osjećam pomalo depresivno zbog svega što se događa oko mene, to još više potencira odvratno mada toplo vrijeme bez dana sunca u zadnjih mjesec dana. Zbog toga i nešto zbog bolesti nisam već gotovo mjesec dana bio plivati u moru. A more nikad nije bilo toplije. Redovno jedino idem u gym jer kad platim onda moram to i konzumirati inače bi se osjećao još gore. Bicikla takođe tužno stoji i čeka da je zajašem bar na trenažeru, a meni se iskreno neda niti ujutro otići trčkarati. Danas sam se prisilio odraditi odnosno ponoviti jedan trening koji sam svaka dva tjedna trčao kao svojevrsni test forme. Trčao sam 10 km do Verudele i nazad tako da 3 km trčim lagano za zagrijavanje, pa 4 km brže na granici aerobnog praga(aerobic treshold) i na koncu opet lagano 3 km. Već sam prije primjetio i to je sasvim korektno korigirao moj Garmin da mi je forma opet pala. U odnosu na zadnji trening neposredno prije one jedine humanitarne utrke u studenom to je desetak(9) sekundi po km sporije sa identičnim prosječnim pulsom. Temperatura je bila identična i trčao sam u istim novim Noosa TRI 14 tenisicama. Usput danas osim tog lošeg osjećaja tromosti </span><span style="font-family: verdana;">malo </span><span style="font-family: verdana;">me je </span><span style="font-family: verdana;">razveselila i utješila</span><span style="font-family: verdana;"> udobnost tenisica. Bolovi u preponama se nisu pojavili niti nakon hlađenja pa je to jedino čemu se mogu veseliti. Bar dok traje. Zaključak je da sam dva mjeseca išao naprijed, a sad sam se nakon tjedan dana bolesti vratio ta ista dva mjeseca nazad. Otkazao sam dogovor sa prijateljima za Bolognu koja je previše rano i po svojoj prilici ovo proljeće je jedino izvjesno da ću ići kod kćerke i unuka u Luton, a ostalo ako šta uleti dobro ako ne nikom ništa. Mogu ja opet pauzirati od utrka možda ne 40 godina ali jedna gore, jedna dolje, sve jedno. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span> <br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-31345503178573665092022-12-10T17:34:00.000+01:002022-12-10T17:34:48.817+01:00Prokletstvo polarzacije<p> <span style="font-family: verdana;">Ne znam dali da u nedostatku trkačkih tema pišem o našoj životnoj stvarnosti ili je to jedno te isto jer koliko mene moje životno iskustvo podsjeća stvari se uvjek preslikavaju bez obzira što na prvi pogled nemaju nešto posebno ili značajno zajedničko. Da budem jasniji kažu da zakoni koji vladaju u prirodi važe za sve. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Iste zakonitosti koje vladaju u svijetu fizike često se mogu primjeniti u ekonomiji ili nekim drugim čak i društvenim znanostima. No rezultati primjene takvih zakonitosti često su različiti. To je vrlo slično onome što se po mom mišljenju dešava sa trkačima kad primjenjuju neke nazovi tako "znanstveno utemeljene recepte za uspjeh". Povjest je prepuna takvih primjera i zbog toga se neki od tih recepata stalno ponavljaju i recikliraju u malo tehnološki modificiranom i ušminkanom ruhu. I svi uspješni se kunu da djeluju, a oni drugi traže nešto drugo. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Jadan od tih recepata je polarizacija. Oni trkači koji su malo bolje upoznati sa povješću trčanja se sjećaju da se nekad prije pojave modernih trkača, a posebice do pojave recimo Emila Zatopeka ili Novozelanđana Arthur Lidiard-a nije previše trčalo. Zapravo većina treninga dugoprugaša je bila hodanje. I to mnogo hodanja. Zatim su usljedila razna otklanjanja od ove prakse u svim mogućim smjerovima i svi tadađnji šampioni su tvrdili kako je promjena treninga uzrok njihova uspjeha. Ovako napamet znam da je moj u ranoj mladosti omiljeni trkač dugoprugaš David Bedford trčao enormno mnogo kilometara ali i da je volio zalaziti u pub-ove i čak mu cigara nije bila mrska. Možda bi da je sve radio drugačije bio i mnogo bolji ali svejedno je bio svjetski rekorder na 10 km. Zapravo to nikad nećemo saznati. Neki drugi treneri poput Frank Horwill-a su tvrdili da se svi mišićni sustavi trebaju trenirati pa je postavio takozvanu teoriju 5 različitih tempa ili brzina trčanja koja se ponavljaju u periodima od 14 dana. I to je trebao biti trening za maratonce. Neki kao Jack Daniels su inzistirali na izbjegavanju određenih zona opterećenja smatrajući to sve gubitkom vremena bez koristi za napredak. Način na koji su pokušavali uspostaviti maksimalnu spremnost za utrku se mjenjao i posljednje što je bilo aktuelno je takozvani "Funel"(lijevak) pristup. Sve to možda ima smisla jer su istraživanja pojedinih aspekata treninga upućivala na određenu korist. Ali u posljednje vrijeme ništa od toga kao da ne stoji ili se bar tako čini. Sad je "ponovo" u modi polarizirani trening. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Gledano općenito svijet se polarizirao na one koji su u većini i nemaju nikakav utjecaj ili su van glavnih društvenih zbivanja. Ukratko siromašni, oni plutaju kamo ih struja nosi i pokušavaju uhvatiti svoju slamku spasa. Ostatak i to jako mali je onaj koji je doveo do toga. Oni imaju moć ili novac ako vam je to draže. Postavlja se pitanje? Dali je svjet zbog toga sve bolji ili lošiji. Ili kamo to vodi. Dali je možda isto sa polariziranim treningom. Hoće li svi trkači postati zbog toga bolji.<br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Polarizirani trening podrazumjeva jako puno volumena treninga odrađenog u niskom intenzitetu i relativno malo treninga u vrlo visokom intenzitetu. Kako je u tom slučaju tempo trčanje nešto što se trči između toga, ono bi postalo nepoželjno. Moje iskustvo je malo drugačije ali sad sam prisiljen trčati bolno sporo. No niti to baš ne pomaže jer čak i malo produženo trčanje mi još predstavlja problem ali za divno čudo trčanje zadnje utrke nije izazvalo nikakvu pretjeranu rakciju. Stalno se suzdržavam i smišljam stotinu drugih načina treninga u nadi da će to sve jednog dana proći i sve biti kao nekad ... je baš. Niti vrijeme (metereološko) ne ide u smjeru tih mojih nastojanja pa sam i današnje trčanje zamjenio vožnjom na trenažeru. Iako sam se preselio na balkon i usput izazvao čuđenje mojih susjeda stvorio sam priličnu lokvu ispod sebe. O dosadi i bolovima u jajima da ne pričam. Zapravo je vožnja na bicikli po cesti nemjerljivo bolja.<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7-TmMpWuijl7mPjhspmCejQ-thI704kAnPj4phDH0hXiRpS2OW6MDyayKVZioL5Ycsn5PYJGf0vFjzZjyIn4rwm9OyL1mCoj8RAzt_JRdJgmP2UUr7d-8wKwjsMBwmteHbAXbSNipw6fP7-EDUsb2j83VV6HxorPAlir917lGrqeciDQcmsn7TnZOqQ/s1600/IMG-d14b5f57b42b1669d3a3317e4bd95910-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7-TmMpWuijl7mPjhspmCejQ-thI704kAnPj4phDH0hXiRpS2OW6MDyayKVZioL5Ycsn5PYJGf0vFjzZjyIn4rwm9OyL1mCoj8RAzt_JRdJgmP2UUr7d-8wKwjsMBwmteHbAXbSNipw6fP7-EDUsb2j83VV6HxorPAlir917lGrqeciDQcmsn7TnZOqQ/s320/IMG-d14b5f57b42b1669d3a3317e4bd95910-V.jpg" width="240" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Nema straha od prometa ili padova ali se znojim ko prase na ražnju<br /></span></td></tr></tbody></table>Ali to se isto odnosi i na moje tri sekcije veslačkog ergometra tjedno ali bar me moj prijatelj Neno počasti sa dobrim starim rokenrolom uz kojeg ni veslanje ni utezi nisu tako teški. Poslje se još počastimo pivicom pa je to ipak neki društveno sportski događaj.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Sutra ću pokušati prevaliti čarobnu brojku od 20 km pa me zanima kako će sve izgledati nakon toga. Išao bi sam jer onda mogu usporiti onako kako želim dok svaki put sa svojim prijateljima ipak idemo prebrzo. Ne samo za mene već i za njih. No njih to izgleda ne brine ili nemaju namjeru da se polariziraju, a ja bi baš to probao. Tko zna možda bi to moglo pomoći. Uostalom svašta sam probao pa mogu i to. Još mi fali samo plivanje jer po ovakvom vremenu stvarno nemam volje još i juriti na more. Zadnji put sam bio u utorak i to po previše valovitom i vjetrovitom vremenu pa se to nebi moglo smatrati nekim treningom. Malo su mi se noge opustile nakon jutarnjih 10 km. Možda odem u ponedjeljak, zovu buru i hladno vrijeme ali more je bilo još oko 15 C ... može se još. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"><br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"><br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-49561998049681647112022-11-29T21:22:00.002+01:002023-05-31T22:06:44.385+02:00Kao Sizif<p><span style="font-family: verdana;">Prema samom sebi nikada nisam bio potpuno iskren ili što bi rekli "od riječi". Moja deviza je "nikad ne reci nikad" i nikad se nisam držao iste pa je to valjda to. Rekao sam ako se opet ozljedim toliko da ne mogu trčati godinu dana neću više ni trčati. Pa eto nisam to baš ispoštovao. Zapravo ... tehnički ... jelda ... hm ... recimo tako ... pa možda ipak i nisam tako dugo bio bez trčanja. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Zadnji post je bio negdje u travnju nakon pada sa bicikle koji nije izgledao tako strašno ali koljeno je dobilo ponovo dobar udarac u meniskus koji sam bio ozljedio još 2017 nakon beogradskog maratona i to noseći ormare po stubištu. Samo sad nikako da se oporavi. To je recimo drugi ili treći put da sam posrnuo i neuspješno pokušao da se vratim trčanju. Onda je počela osobna kalvarija u kojoj sam bio sudionik i promatrač posljednjih metara životnog maratona mog starog. Do ove posljednje je svih njegovih 96 godina izgledalo da će glatko pretrčati stotku ali onda je kao što se to i u maratonu dešava odjednom došao do zida. U sljedećih par mjeseci potpuno se transformirao u nemoćno biće koje se svim silama bori da još jednom udahne. Sve ostalo je palo u drugi plan. Jedina njegova misao je bila da nekako izgura do samo njemu poznate ciljne linije, a ja sam pokušao sve da mu to omogućim i olakšam. Detaljno sam upoznao bolnicu i hitni prijem, privatne klinike i "Zlatne ruke". A on je uz tu tehničku i našu pomoć uspio dogurati do svog 97-og rođendana. Zamolio je da ga na kratko iznesemo na balkon, na jedvite jade uspio otpiti par gutljaja Graševine i nakon toga pao u neku vrstu polusvjesnog stanja u kojem se predao ali njegovo tijelo se još borilo dva dana. Tada sam već pomalo umoran postao svjestan kako se ta nizbrdica i ponor o kojem je i moj prijatelj Bepo pričao prebrzo približavaju. Prvo sam pomislio kako je to kraj i mog trčanja. Pogotovo što znam da je ozljeda koju sam pokupio cijelu godinu i 2 mjeseca prije zapravo samo znak i upozorenje koje mi je još 2016 godine izrekao ortoped i Svetoj Katarini nakon što je pogledao moje nalaze sa magnetne rezonance. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Previše, prenaglo, prebrzo to je nešto što je trkački anakronizam. Bez toga nismo trkači već rekreativci ... bljak. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Najteže što je trebalo odlučiti je biti </span><span style="font-family: verdana;">baš </span><span style="font-family: verdana;">to ... bljak. Igrom slučaja kćerka koja uvijek zna što meni treba, mi je donjela knjigu od meni vrlo cijenjenog autora mnogih knjiga i tekstova o treningu, pogotovo trkača. Steve Magness, "Do Hard Things". Učiniti, zapravo ostvariti teške stvari. Kako? Prihvatanje realnosti je prvi korak ka ostvarivanju onoga što se čini teškim pa i nemogućim. Pokušavam iako je i to teško. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Hej ali nije sve bilo tako crno, uspio sam ušparati brdo para na tenisicama jer dvije godine nisam kupio niti jedne. Doduše moja ergela tenisica je sad prepuna ofucanih i ponekih promašenih modela ali ja sam ipak uložio novac u biciklu i trenažer pa sam zahvaljujući tome malo nadoknadio potrebu za kretanjem. Plivanje se sad udomaćilo kao neka vrsta rasterećenja, kako fizičkog tako još više i mentalnog. Nema ničega efikasnijeg u odvraćanju misli sa problema od plivanja u ledenoj vodi ali i općenito plivanja sa svojim ritmičnim kontroliranim disanjem. Još se više osjećam uronjen u samog sebe kad plivam nego kad trčim. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Nekon otprilike pet pokušaja povratka trčanju sad idem malim koracima pokušavajući ne povratiti bolove u preponi i koljenu mada znam da još nisam na sigurnom ili još bolje, znam da više nikad neću biti. Svoju preveliku želju ili potrebu za trčanjem popunjavam svačim po malo ali kad bi mogao birati samo trčanje je ono što me stvarno dotiče. No izgledi su da ću preći na triatlon vrlo skoro iako nisam siguran što je u pozadini svega toga. Nedavno sam čitao da je poularnost triatlona kod muškaraca odraz krize srednjih godina ili se njemu posvećuju oni koji nisu dovoljno dobri u nekom od pojedinačnih sportova. Ja osobno ne vjerujem u to jer smatram da svaki pa i kombinirani sport zapravo ima svrhu staviti nas na test i pripremiti za sve teškoće koje nas čekaju iza ćoška. A čekaju nas to je potpuno izvjesno. Kako ćemo se sa njima nositi kad nas zaskoče ovisi i o tome kako smo se spremali. Ako se uz put zabavimo i družimo sa dobrim ljudima to nije negativno dapače može nas još više motivirati da nastavimo. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Zato sam otišao na humanitarnu i memorijalnu utrku "Dina Pervan Rabelo". Ne samo zato da se tamo pojavim ili samo zbog uspomene na moju prijateljicu Dinu ili zbog njene majke i oca. Ne samo zbog toga, to je onaj bonus kad znaš da si usrećio nekoga ili pomogao nečem dobrom. Zapravo sam testirao sebe. Jesam li još trkač i što treba da bi ostao takav. Priča kako ću kontrolirano trčati tek toliko da se dobro osjećam ne drži vodu jer to kod mene ne postoji mada sam uveo svojevrsnu samokontrolu kako nebi povratio ozljedu. Jedno je trčati lagano desetak kilometara kad je korak kraći, puls nizak i sve pod kontrolom. No kako to nakon gotovo godinu i pol dana izgleda kad se korak produži, kad puls ode u zonu gdje treba biti na utrci? To sam htio provjeriti nadajući se da neću požaliti. Malo sam se bolje zagrijao i krenuo probijajući se po malo preuskoj šetnici bliže nekim poznatim trkačima. Pogađate, "Pulski Elitni rekreativci" su moje omiljene "mušterije" mada priznajem i jako dobri prijatelji. </span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipxRVGA0SIWiryIyMwJP9w3-YHAHDhh0lcPcjV7I0siYAqe2CxYU7vZRmI8h44SzxHVJP87hNfRvbyDENGAfDXvc-w-9Kxxq-2dbYZAvEO7EvrWHxn_H0sPL7J_I9PAp5AkmsZ1lRMBI6ZpUUD--esRJxy3TYMHPwmapwq_ti4Q9mkCzYuDtr5_mj29A/s1809/e96a594c11e4f2230fb05224a8a9cf37.0.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1159" data-original-width="1809" height="205" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipxRVGA0SIWiryIyMwJP9w3-YHAHDhh0lcPcjV7I0siYAqe2CxYU7vZRmI8h44SzxHVJP87hNfRvbyDENGAfDXvc-w-9Kxxq-2dbYZAvEO7EvrWHxn_H0sPL7J_I9PAp5AkmsZ1lRMBI6ZpUUD--esRJxy3TYMHPwmapwq_ti4Q9mkCzYuDtr5_mj29A/s320/e96a594c11e4f2230fb05224a8a9cf37.0.jpg" width="320" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Vanja je negdje na pola puta koji sam ja prevalio ali je na jako dobrom putu i nadam se da će i on uživati na njemu još dugo </span><br /></td></tr></tbody></table><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Igrom slučaja naletio sam na Vanju, sina mog prijatelja koji je dosta dobar pa sam veći dio ostao uz njega jer su mi ostali bili manje više blizu, a još je bilo rano za testiranje nekog većeg napora. Osjećaj je bio kao da trčim malo brže nego tempo trčanje nekad ali zapravo je bilo mrvu sporije. Ispalo je da sam trčao malo brže nego polumaraton u boljim danima. Službeno vrijeme kaže 4:07/km, a moj Garmin veli 4:11 što vjerujem da je točnije. Puls mi je bio vrlo ujednačen u prosjeku par otkucaja iznad LT-a i to ne pri kraju već na polovini staze. Zanimljivo je da sam zadnje kilometre ipak ubrzavao pa sam tako na kraju trčao ispod 4 minute po kilometru ali puls je blago padao. Možda se srce malo umorilo pa usporilo ali to nije utjecalo na brzinu. Na koncu je važno bilo to da nisam osjetio nikakav problem niti kad sam se ohladio ali sam za svaki slučaj popodne otišao na još jedno plivanje u moru koje se sad već malo ohladilo od ovih učestalih kiša i bure. Ono što me na ovoj utrci iznenadilo, a to sam još nekoliko puta doživio je to da i jedna takva utrka ima veliku i vjernu publiku. Da je odlično organizirana i sa dosta trkača(oko 200 koji su završili utku) </span><span style="font-family: verdana;">za takav tip utrke. J</span><span style="font-family: verdana;">oš se tome treba pridodati mnogo rekretivaca koji su hodali tako da je uz lijepo vrijeme to bio jedan vrlo ugodan i ispunjen nedeljni dan. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgki9N4OhlZmcnTNqr2q5cw_-D9Z2dyOh4h9Je98ZpQUkqz0DaQx--CFfCCOaD_AC4LksLcEq8HvgM_jVO1fr32KLpwlfVw4_dh5MX4pbbuABvx3J-ndMrLNHqFPsM919avIZTfUCWpggrBoeneiKFv1AOwsYG4OetLezTzVnyAn6JkvTVZ-sxIl9th5g/s1600/IMG-b75ee1374edec1b56b0c1e084dff8ec2-V.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1600" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgki9N4OhlZmcnTNqr2q5cw_-D9Z2dyOh4h9Je98ZpQUkqz0DaQx--CFfCCOaD_AC4LksLcEq8HvgM_jVO1fr32KLpwlfVw4_dh5MX4pbbuABvx3J-ndMrLNHqFPsM919avIZTfUCWpggrBoeneiKFv1AOwsYG4OetLezTzVnyAn6JkvTVZ-sxIl9th5g/w400-h180/IMG-b75ee1374edec1b56b0c1e084dff8ec2-V.jpg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Uljanikovci u svom drugom(ugodnijem) elementu<br /></span></td></tr></tbody></table><p></p><p><span style="font-family: verdana;">Jučer sam se zbog toga na kavi sa prijateljima već pomalo zainteresirao za maraton na proljeće sljedeće godine. Oni bi u Bolognu ja sam nešto htio u Beograd ali obzirom da sam 27 godina radio za tvrtku iz okolice Bologne imao bi i tamo brdo fanova i prijatelje koji bi rado da me ponovo vide.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">No treba ostati čvrsto na tlu jer ništa nije sigurno, osim smrti i poreza ha, ha ali ako više ne sanjam maratone to je kao da sam već umro. Možda će me to opet odvesti u onu istu rupu iz koje sam se jedva iskobeljao ali ništa za to osjećati ću se kao sizif .... evo ga opet. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-81100102630125882272022-04-08T20:31:00.001+02:002022-04-19T21:27:50.978+02:00Više baba, dite kilavije<p> <span style="font-family: verdana;">Tako je uvijek govorila moja baba koja je iako polupismena ipak bila puna takvih "mudrosti". To je istina na što god primjenimo, a ne samo na djecu. Uvijek težite jednostavnijem rješenju. Jedan primjer za to su i razni tehnološki dodatci zbog i bez kojih kao da ne možemo više ništa napraviti. Tako je to i sa "fittnes" satovima pogotovo onima koji nude sve i svašta, a za jako male pare. I za to je moja baba imala uzrečicu:"od jeftina mesa nije dobra juha". Kako sam se rasuo po cesti, a moj Garmin je stradao i više od mene, jedno je sigurno. Ne mogu ga koristiti na plivanju. Pokušao sam malo testirati novi Xiaomi Redmi Watch 2 Lite kojeg je moj sin dobio uz mobitel. Od svih hvalospjeva kako on svašta mjeri, radi i to savršeno gotovo sam odmah odlučio da ne kukam za starim jer eto imaš za male pare super dobar sportski sat. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Zato sam ga odmah htio testirati. Iako sav oguljen, pun flastera i zavoja nisam se odrekao odlaska u teretanu. To je vrlo uvrnuta i čudna činjenica jer sam ja uvijek bio vrlo veliki skeptik oko korisnosti teretana za trkače. Za svaki slučaj sam ponio i polurazbijeni Garmin na kojem sam mjesto gdje je zdrobljeno staklo i pukotine napunio prozirnim lakom za nokte. Nekako sam se snašao sa ulaskom u meni aktivnost, odabirom veslanja i pokretanjem novog sata. Ali iz nekog razloga nakon 10 minuta sat je stao uz neke poruke koje nisam mogao vidjeti jer sam vukao veslo. Nakon malo više od pola sata </span><span style="font-family: verdana;"><span style="font-family: verdana;">veslanja </span>kad sam zaustavio aplikaciju vidio sam da je osim što je iz nekog razloga ograničio vremensko trajanje sat potpuno pogrešno izmjerio puls. Prosjek mi je izašao oko 75, a maksimum oko 112 dok je mjerenjem sa monitorom pulsa Garmin izmjerio prosjek od 130, a u maksimumu kad sam vukao oko 1:50/500m je bio preko 150. Pokušao sam ponovo sljedeći put i opet je bilo isto pa sam pokušao koristeći opciju dvoranski biciklizam. Što god to značilo? Valjda vožnja sobnog bicikla ili trenažera. Pulsmetar definitivno ne radi dobro bez obzira što sam ga prilično čvrsto stegnuo i pretpostavljam da se kod veslanja sat baš i na pomiče kao kod trčanja.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Drugi test sam malo prebrzo htio obaviti na trčanju dok još nisam bio svjestan da sam pri padu ipak dosta ozljedio nešto u koljenu. Pretpostavljam da je meniskus ali nadam se da neću morati odlaziti na magnetnu ili kod ortopeda po potvrdu. Za sada sam potpuno prestao sa trčanjem ali i hodanje mi je još uvijek malo problematično. Kad sam krenuo sa testom bio sam iznenađen brzinom kojom je Xiaomi pronašao satelite. Garmin se što je neobično malo uspavao i kao za inat otezao sa pronalaskom, a ja sam to pravdao šokom koji je doživio zbog pada. Kad sam krenuo prvo mi je zasmetalo što aktivnost pokreneš, a ona se pokrene zapravo par sekundi kasnije. Ono kažeš(stisneš) start, a on počne odbrojavati kao da će me lansirati u svemir. Međutim kilometre koji su slijedili, a dio je kruženje oko igrallišta na marsovom polju je odradio gotovo u metar precizno kao Garmin. Osim toga zasmetalo me i što zaustavljanje ide uz odbrojavanje. Puls je opet bio bitno različit ali ovaj put je bio viši(pogotovo na početku). U prosjeku 136 prema 130 na Garminu ali je u početku imao i velike oscilacije. No najgore od svega iako sat detektira automatski okretanje zapešča je to što su brojevi koje pokazuje tijekom trčanja i općenito aktivnosti potpuno nevidljivi zbog odbljeska od super sjajne crne i površine. Nema šanse da ga koristim za nikakvu kontrolu tijekom aktivnosti trčanje. Možda da stanem, stavim đozluke i sklonim se malo u sjenu. Možeš misliti.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Treći test zbog kojeg sam najviše razočaran sam obavio danas. Naime nadao sam se da ću ga bar moći koristiti da mi registrira koliko sam plivao. Većina mojih rana je zarasla. Osim par krastica od kojih je jedino ona na boku zahtjevala malu intervenciju nakon plivanja. Vrijeme i nije baš bilo optimalno jer je jugo već počelo jačati ali bar se od mog zadnjeg plivanja prije gotovo mjesec dana more dosta ugrijalo. Ekipa koju svu poznajem i koja se stalno kupa na "Mornaru" kaže da je već oko 13. Naravno prvi problem je bilo kako koji kua išta vidjeti na tom satu. Kad sam uspio "škilječi" postaviti plivanje na otvorenoj vodi i lansirati aktivnost uletio sam bez predigre u more i osjećaj je bio kao da nisam nikad niti prekinuo plivanje. Obišao sam plutače koje omeđuju dno uvale prema ferijalnom odmaralištu, preplivao preko uvale ispod hotela Splendid i vratio se sa druge strane plivajući uz klupice gdje se kao gušteri sunčaju zimski kupači. Kad sam stao u plićaku vidio sam da sam plivao oko 10 minuta ali nikako nisam mogao zaustaviti aktivnost. Nakon više pokušaja, a zbog vjetra nisam baš htio predugo petljati po satu digao sam ruke. Nakon što sam se obrisao, obukao pojeo sendvič uspio sam zaustaviti aktivnost no proteklo je više od 38 minuta. Sat je rekao da sam plivao oko 358 m. Ja znam da u tom vremenu preplivam gotovo 500 m pa sam znao da vjerovatno sat nije baš upotrebljiv za plivanje. Slika mape gdje sam plivao to i potvrđuje.</span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"> </span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRdcKjLG-KCwpoc1rSYWq5vHPtZ-OukheloyhEkHgAbojQEmjtlqQ8pTdLvrD8w4K1RZJu8D5J_unGneyXtiNnlvgIvdxLQFQaNJojNReqQ3-Zq91gr9cGnOajeIDsBiWfYii_dWn6B7ds8knh1ZTFIuHaXDcvQCLvQ4zc7ZEXCVxrpZsXwNMNhDAwkA/s1997/Mi%20Watch%20Swim.png" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1997" data-original-width="1067" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRdcKjLG-KCwpoc1rSYWq5vHPtZ-OukheloyhEkHgAbojQEmjtlqQ8pTdLvrD8w4K1RZJu8D5J_unGneyXtiNnlvgIvdxLQFQaNJojNReqQ3-Zq91gr9cGnOajeIDsBiWfYii_dWn6B7ds8knh1ZTFIuHaXDcvQCLvQ4zc7ZEXCVxrpZsXwNMNhDAwkA/s320/Mi%20Watch%20Swim.png" width="171" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-family: verdana;"><span style="font-size: x-small;">Po satu Redmi Watch 2 Lite nisam niti ušao u vodu </span></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> </span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> </span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> </span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> <br /></span></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"> </span><br /></td></tr></tbody></table><span style="font-family: verdana;"><span style="font-family: verdana;"> </span> <br /></span></div><p><span style="font-family: verdana;"> Prema satu stalno sam se vrtio na platou gdje sam sjedio i jeo sendvič. More nisam niti dotaknuo, a preplivao sam cijelu uvalu. Ok i Garmin ne hvata baš svaki metar ali svakih par desetaka metara je ok, pogotovo ako ne plivaš cik cak. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;">Osim toga što kao stalno nešto mjerka i serka oko kretanja, koraka i kalorija u što vrlo sumljam taj sat je nešto čemu se jedino djeca mogu veseliti jer možda ima neke šarene prikaze samo se pitam čega.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Sutra ću pokušati jednu kratku probnu vožnju sa biciklom jer za nedjelju imam dogovor sa mojim prijateljima. Biti će to vožnja biciklama četri malo ofucana maratonca od kojih neki trenutno ne mogu trčati, a ostali će se malo opustiti nakon otrčanog Zagrebačkog polumaratona. Ako već trebam nositi sat biti će to polurazbijeni Garmin ali montiran na volan što je zapravo najzgodnije i najsigurnije mjesto za sat, a možeš ga pogledati bez da ispustiš volan. Sad mi je žao da se toga nisam prije dosjetio i nažalost za plivanje ću ipak morati uzeti neki pravi sat. <br /></span></p><p></p><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> <br /></span></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-18560465288420199892022-03-21T17:24:00.000+01:002022-03-21T17:24:59.828+01:00Pad<p> <span style="font-family: verdana;">Iskustvo mi govori da sranje nikad ne dolazi u malim apotekarskim dozama već u gomilama koje te obično zatrpaju do grla. Sinoć gledam ponovo moju omiljenu krimi seriju u kojoj glavni lik nikako da se iskopa iz takve gomile dreka. On ima za sve skalu "cacate"(prevod sa talianskog bi bio "sranje") od 5 do 10 jer one ispod 5 se niti ne računaju. Kad smo kod tog izraza mojih susjeda, zapravo je "in cacato" bliže onome u ili na kurcu, a ja bi rekao "nakurčen". Mada mi "slavi" radije kažemo "napižđen". Tko zna od kud ta razlika. Ja mislim da je recimo nihov izraz primjereniji jer napižđen od valjda biti na p.. i nije tako loše. Da skratim, već sam dulje vremena mi istrijani bi rekli "inkacan"(od in cacato), a kulminacija je bila jučer nakon mog epskog pada. Padao sam ja sa bicikle i prije kad sam bio mlađahan. Znalo mi se zalomiti da ližem pulski mokar i klizavi asfalt dva dana za redom, čak i u duetu sa mojim kumom. J..te oba su pala naizgled iz čista mira ko kruške. Tada je uglavnom patio samo ego jer su se možda neke cure cerile iz prikrajka. Ili sam bar ja tako zamišljao. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Nakon problema sa mojim starim i potpunog prestanka trčanja pa i plivanja pokušao sam se vratiti malo vožnji biciklom i realizirati dugo planiranu nabavu cestovnog bicikla. Moj prijatelj i imenjak je zaključio da više nema nikakve ambicije u triatlonu ili vožnji biciklom pa mi je ponudio da isprobam njegovu biciklu koja je u odličnom stanju ali meni bi bila ipak malo van buđeta. Jedva sam dočekao nedjelju pa iako je opet puhala neugodna bura krenuo u probnu vožnju prilično opušten i pun planova u glavi. Nakon što sam okrenuo na zaobilaznicu vjetar mi je puhao u leđa i dok sam se snašao već sam bio malo prebrzo na kružnom toku kojeg sam milion puta prošao sa svojom MTB. Nitko nije izlazio iz smjera Pješčane uvale niti iz pravca Verude i ja nisam dovoljno usporio. Inače uvijek u kružni ulazim sa otkačenom cipelom i vrlo polako ali što sam ovaj put mislio tko će ga znati. Kad sam već prošao kružni koji sam malo sjekao učinilo mi se da idem previše blizu rubu ceste pa sam se još malo ... ops nagnuo. Kak bi rekli "vot a misteka ju meka". Nitko nikad nije padao sa stilom ili recimo kontrolirano pa nisam niti ja. Brzo sam se digao iako nije bilo vozila u blizini da bi bio ugrožen i već sam pomislio: "ok ništa strašno bicikla izgleda da je najbolje prošla, a ko j.. malo ogrebotine. Onda pogledam na sat, a on satran totalno. Kućište mi se urezalo u zglob i to je jedino što sam odmah vidio da krvari. Da i naravno moje golo lijevo koljeno jer sam bio ukratkim biciklističkim hlačicama. Toliko sam se iznervirao jer sam napokon ovaj put svojom greškom uspio ubiti četvrti Garmin sat u 4 godine. Niti ovaj nije trajao kolika je bila garancija, a bio je tako blizu j.... Odlučio sam brzinom munje da se vratim kući i tek kad sam došao kući sam shvatio da je bez obzira što se nigdje nije poderala niti jedna nit majice ili hlača koža na više mjesta jednostavno oguljena. Bedro ispod kuka najviše, podlaktica pa čak i lijevo rame. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Sad stvarno ništa od plivanja bar tjedan dana i to znači samo jedno ovaj mjesec. Od trčanja sam ionako pomalo odustao na neko vrijeme jer ne shvatam kako me nešto toliko može boljeti kad trčim, a ne smeta me dok vozim biciklu ili veslam.</span></p><p><span style="font-family: verdana;">Time sam dosegnuo najviši stupanj "cacate" 10(ali na kvadrat), a to što sam inkacan znači da sam se sad još više zainatio i bicikla koju možda nebi kupio je sigurno moja. Za sat ću vidjeti. Toliko sam glup i ne volim promjene da ću možda opet pasti na Garmin-a. Sad sam uzeo sat od sina(Xaiaomi Redmi Wath 2 Lite) koji je on dobio sa mobitelom, a nebi ga nosio niti u ludilu. Njega mogu kasnije pokloniti unuci ako se odlučim do ljeta za neki novi. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Još kad se inkacam zbog trčanja svašta se tu može desiti. Pad ponekad i nije loša stvar ali samo ako se ustaneš. </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5157376505565190906.post-54248723995285642812022-02-03T18:11:00.000+01:002022-02-03T18:11:43.742+01:00Čekaonica<p> <span style="font-family: verdana;">Kažu da se po jutru poznaje dan pa bi tom logikom trebao zaključiti kako će ova godina bit živo sr.. Sve je započelo vrlo entuzijastičnim trčanjem drugoga dana godine jer je prvi dan bio rezerviran za prvo novogodišnje kupanje sa ekipom zimskih kupača, a poslije toga obavezan ručak kod moje stare. </span></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-JwoWNguOe2Qvb82np7wxyArm_501Q9Y5lL-dAm4FCxNiISQUFNQUV3J-RhSBjjRv0fvucwmfdppGk2nmqpXeVvMb2mwUVuiMmqBzfc5TVt1YnwZ4o-RnjnL0lohFl5Fr7Idwb21l2gBtWStcyCLFmWWsGnlHJs3JH_orvMeSICwqMbRcqWlY--H8ew=s1600" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-JwoWNguOe2Qvb82np7wxyArm_501Q9Y5lL-dAm4FCxNiISQUFNQUV3J-RhSBjjRv0fvucwmfdppGk2nmqpXeVvMb2mwUVuiMmqBzfc5TVt1YnwZ4o-RnjnL0lohFl5Fr7Idwb21l2gBtWStcyCLFmWWsGnlHJs3JH_orvMeSICwqMbRcqWlY--H8ew=w400-h300" width="400" /></a></div><br />Bio sam dosta opušten i zadovoljan svojim stanjem, a trebalo je još istrčati par kilometra do kuće. U susret mi je trčala Irena i iako se obično samo pozdravimo u prolazu tada sam zastao da joj čestitam Novu godinu i razmjenim par riječi. Nakon toga odjednom su se pojavili bolovi negdje duboko u preponama na čudnom mjestu. Takve bolove sam već imao tijekom 2015 godine kad sam imao probleme sa rupturom labruma i upaljenim tetivama. Tjedan prije toga sam istrčao 15 km istom rutom u gotovo identičnom tempu i nije bilo nikake naznake problema. Razočaranje što se samo tri kilometra više pokazalo tako pogubno me još nije napustilo. Tako je prvi mjesec bio ponovno povratak na staro, a plan je bio polako vratiti bar dužinski trening.<p></p><p><span style="font-family: verdana;"></span></p><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiPVMcaALYAzjNExddgUPFNtOpMc0A7psIlxXmS4VM83HWZ9WRC5fvMvkSjRhzt6dofOq4RZQ5v7f3MlWMIGMrE0FW_hEe8o1dxETGtgEGaIfeu0_dhfRkyqSxbuJtJs-3W3GzvROJtbr86F5G3bi1hUjaU0ioufKyfzYjB59eGW08AP1MGE0ZbyfkNrg=s855" imageanchor="1"><img border="0" data-original-height="403" data-original-width="855" height="302" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiPVMcaALYAzjNExddgUPFNtOpMc0A7psIlxXmS4VM83HWZ9WRC5fvMvkSjRhzt6dofOq4RZQ5v7f3MlWMIGMrE0FW_hEe8o1dxETGtgEGaIfeu0_dhfRkyqSxbuJtJs-3W3GzvROJtbr86F5G3bi1hUjaU0ioufKyfzYjB59eGW08AP1MGE0ZbyfkNrg=w640-h302" width="640" /></a></div><span style="font-size: x-small;"> </span> <p></p><p><span style="font-family: verdana;">Da nekako kompenziram nedostatak trčanja dva puta tjedno idem u teretanu i tamo se prepustim mučenju na veslačkom ergometru i nekim spravama koje kao da potječu iz srednjevijekovnog inkvizicijskog podruma. Teretana je zapravo super jer osim mene i jedne mlade cure </span><span style="font-family: verdana;"><span style="font-family: verdana;">ujutro </span>nema žive duše. Ona diže utege, ja sisam veslo, a u dvorani trešti "rock" ili još nešto agresivnije po izboru moga frenda Nenada. Poslije toga ja i Neno odemo na pivce i to mi je zapravo sat vremena treninga u kojem se najviše razbijem. Jednom tjedno odaberem i jahanje na bicikli, a ostalo su tri lagana trkačka treninga te plivanje kad god vrijeme dozvoli. Iako se more sad već ohladlo i malo ispod 10 C još uvijek izdržim isplivati petstotinjak metara. </span></p><p><span style="font-family: verdana;">Zapravo to je dosta aktivnosti uz još obavezne šetnje nakon plivanja sa ženom što zapravo uopće ne registriram niti vodim kao aktivnost. Usprkos vrlo malo trčanja primjećujem kako forma više ne klizi nazad i sad se ustalila sa tih minimalnih 30-35 km trčanja tjedno. Garmin kaže VO2max=52, a sa 56 je bio pao na 50 pa to zapravo i nije loše. Priznajem pomalo postajem nestrpljiv ali odlučio sam da ne radim nikakvu pauzu već da trčim i čekam. Bolovi će proći ili će napokon doći kraj tim mukama. Mukama čekanja da ponovo počnem planirati. Iako u čekaoni obično vrijeme sporo prolazi meni se čini da vrijeme leti. Evo već je drugi mjesec i još malo će početi proljetne utrke ali ove godine bez mene. Ako se do ljeta situacija ne promjeni tada ću sigurno prekinuti čekanje i krenuti nekim drugim putem. <br /></span></p><p><span style="font-family: verdana;"> </span><br /></p>running didahttp://www.blogger.com/profile/17843467801616975491noreply@blogger.com0