Skitam Skitačom

  Prošle su me sve boljke i čarke u nogama i oko njih ali još mi se neda ozbiljnije trčati. Malo sam prošli tjedan vozio biciklu i malo trčao uglavnom po Drenovici debelo u zoni oporavka. Obavio sam dosta bolnu masažu i jedino nisam još smogao hrabrosti da se okupam. Negdje sam putem pokupio manju prehladu i nisam htio ništa rizikovati. U nedjelju mi se nije dalo trčati pa sam otišao frendu na rođendan u Škvaransku. On je maher za peku i radi jako dobro vino pa trčanje po Drenovici nije imalo nikakve šanse. Mogao sam otrčati recimo od Trgeta(0 m) do Skitače(425 m) ali bi sigurno ostala ekipa bila ugrožena mojim apetitom koji je ionako na zlom glasu. Zato sam se odlučio za lagano šetanje po Skitači tek toliko da ne sjedim i cugam dok se hobotnica pod pekom ne dovrši. 
Skitača više i nije onako sablasno prazna kao prije više godina kad sam češće pohodio planinarske putove. Iz nekoliko obnovljenih kuća trešti tehno mjuza, a oko kuće je prilična gužva raznih automobila sa tablicama iz raznih krajeva hrvatske i susjedstva. No na stazi prema Skitači ili Oštrom ni žive duše.

                                          Mnogo je ovakvih "kabriolet" kuća što je pomalo tužno
 
Tek pri povratku smo sreli nekolicinu starijih ljudi koji su me pitali gdje je put za "Suze svete Luce". Iako je put do tamo uglavnom lagan i dug svega par sto metara, a križ iznad malog svetišta se jasno vidio sa tog mjesta nisu otišli tamo. 

      "Suze" svete Luce(zaštitnica slijepih) u maloj pukotini na vrh brda uvijek i usred ljeta ima vode.
         Zbog toga mnogi vjernici pohode ovo mjesto i prskaju oči sa tom vodom

Dvoje su hodali sa štapovima i očito da su zaključili kako je to previše daleko za njihove godine. To je uvijek tako. Oni mladi što na planini uživaju u tehno muzici sad misle da će imati vremena sve te ljepote vidjeti kasnije i najčešće potroše svoj život u odgađanju, a kad žele konačno krenuti zaključe kako to više ne mogu. Ako voliš planine slobodno sanjaj Himalaju ali ipak se popni na prvo brdo koje ti je blizu. Snovi mogu i ne moraju da se ostvare, a ovakva neugledna brda ponekad skrivaju nevjerovatnu ljepotu. Putem sam sreo i vrlo rijetku crnu guštericu za koju tvrde da je ima samo po nekim otocima Dalmacije. Međutim ja sam isto takve snimio prije više godina na stijenama kod Dvigrada. 

  Crna gušterica je nakoliko sekundi pozirala ali "idiot" fotoaparat baš nije dozvolio da napravim malo bolji snimak.

Ostao bi na Skitači do zalaska sunca ali hobotnica je bila gotova i morao sam požuriti ako sam htio da me dopadne bar jedan krak. Bacio sam pogled na jug prema raškom zaljevu i dolje prema samom rtu Istre. Na sjeveru se gotovo poravnata iza Sisola u maglici izdizala Učka. 

                                            Pogled na Raški zaljev, rt Marlere i Premanture skroz u daljini

                                                   Pogled na Sisol(malo desno) i Učku u daljini

Sve je to moje dvorište. Sve budi uspomene na mladost i sretne trenutke koje smo tamo provodili, ali budi i apetit. Treba požuriti jer u staroj "hiži" čeka društvo, kamin i bukaleta supe kruži kao priča među nama. 

                          Tipično istarsko ognjišće sa bukaletom spremnom da kruži od usta do usta