Šest

  Vidim da sam jučer pretrčao 6 tisuća kilometara od kad koristim GARMIN, a to će biti za par dana točno 3 godine ili pola od šest. To je najdraža brojka mojem unuku kad igra čovječe ne ljuti se. Nekako mu šest ide od ruke. Valjda se kockice smiluju kad vide koliko se ljuti ako mu ne ide. Pravi mrgud. Njegova deviza za razliku od unuke nije "važno je sudjelovati", već "važno je pobijediti". Na koga li se umetnuo? Jučer sam istrčao šest lakih komada intervala od 1200 u dobrom društvu Ljube, a nakon prva dva još nam se pridružio i Dražen. Nije bilo to ne znam kako brzo. Otprilike kao i one hiljadarke prije tjedan dana ali sam pauzu još stisnuo na 1:10 koliko je trebalo da istrčimo dvjesto metara. Čak i na tom istrčavanju smo bili brži od rekreativaca što se stalno motaju u prvoj stazi i nikako da se maknu. Rezon im je svjetski. Znate nama je ionako teško trčati, a u vanjskoj se trči više. Koji kua? Što ne ostanu doma u fotelji. Ne bi se čudio da uskoro vidim neke kako praše sa onim "hoverboard-om" po stadionu. Lani me je iznenadio jedan mulac kad je izletio iz lifta na tom čudu. Još se ispostavilo da je nogometaš na posudbi u našoj Istri. 
To mu je valjda kondicijski trening. Nije čudo da se stalno borimo za opstanak u prvoj ligi. Prije sam nogometaše amatere uvijek viđao u šumici iza stadiona kako praše uzbrdice i naravno gunđaju ali ipak ... Sad samo pikaju loptu i čini mi se nešto glumataju, ušminkani kao manekeni. 
Opet je jučer derala južina i ja se opet malo previše obukao ali sve me to ne smeta jer važna razlika je da nemam više nikakvih bolova u ahilovoj, listovima ili kukovima i uopće kao da ne trčim brzo. Možda i ne trčim, vrag će ga znati što je meni sad više brzo. Kad sam zadnji put trčao dvjestotke zaključio sam da bi Kipchoge-a možda mogao pratiti cijelih dvjesto metara na maratonu. Bilo bi valjda dosta da me cijeli svijet vidi na tevi. Samo kako se prošvercati do prvih redova. To moram pitati ... ima tih likova koji nekako uspiju. Ja sam brate uvijek u pozadini. Ima to dosta loših strana. Recimo u zimskoj ligi se računa bruto vrijeme. Ja kasnim na startu bar 5 do 10 sekundi iza onih brzih i onih bezobraznih kojih je sve više. Poslije me još muvaju u rebra babuskare teže od ruskih Zilova, a kao đentlmen ti ne možeš da je muneš nazad. Čak je i u Beogradu izgleda poredak prema "Gun time-u". Tu sam pušio 30 sekundi i jedno mjesto u poretku. Nema veze, samo ako postoje čipovi ne vidim razlog zašto to ne bi bilo riješeno elegantnije. Očito imaju problem sa očitavanjem više transpondera odjednom. To me čeka za nešto manje od šest tjedana i u Fužinama. Znači tamo ću da se guram. Eh kad bi na startu imao jedno sto kila, pa onako razgrnem sve pred sobom ... rekao sam samo na startu. U ovih 6 hiljada kilometara više od jedne trećine sam pretrčao na Drenovici. Tamo trčim sve oporavke od oko 6 km što je jedan krug. Ponekad trčim i lagana trčanja za popunjavanje od dva ili tri kruga(9-12 km), a vrlo rijetko 4, 5, 7, 8 i 9 krugova. Iz nekog razloga nikada nisam trčao 6 krugova što bi trebalo skupa sa dolaskom tamo i povratkom kući biti oko 22 km. Baš toliko ću sutra trčati prvu dužinicu nakon maratona malo iznad 21 kilometar. Oko 300 m uspona će biti samo bonus dodatak. Kad trčim na Drenovici nitko se ne trga da ide sa mnom, znači uživanje u samoći. Sve je za šest. U j..te to je bila i prolazna ocjena na faksu! Sad mi je još draža.