Pet

  Još pet tjedana je ostalo do moje prve polumaratonske utrke nakon dvije godine. Kad bi bile Plitvice gdje je bila ta zadnja, bilo bi "cool" kako kaže moja unuka. Jučer je opet prošla "grading"(ocjenjivanje) za pojas ili one neke trakice, što ja znam. Razvalila cura dasku side kick-om jedina iz prve. I samo kaže: "cool"! Plitvice mi nisu bile "cool" odnosno nisam imao muda ili su mi se stisla kao da sam uletio u more u februaru, svejedno. Ni poziv na janjetinu i "Kasačko" nije me okuražilo. Idem u Fužine kreketati oko jezera, tamo još nisam bio ... nadam se, osim ako .... Sve sad izgleda još ok iako sam ponovo na za mene neuobičajeno velikoj kilometraži i to već dva tjedna. Za sada se nitko dolje u komšiluku(mislim na noge) ne buni i razmišljanje ide u smjeru: dali da uopće radim čak i mini tapering za tu utrku? Možda da i dalje dižem kilometražu, pa uletim umoran na utrku i onda vidim zapravo gdje sam sa formom. Ako smanjim bar jedan tjedan prije bit ću malo brži, a poslje toga opet moram smanjiti kako ne bi došlo do ozljede kao nakon X-ice. J... to su dva tjedna manje kilometraže. Vrijedi li to pilancije ili je bolje odraditi polumaraton kao malo jači trening i popiti pivce dva. Ionako nemam baš osjećaj da bi mogao brže od osobnog, a i tako sam dosta brz za moju klasu oldtimera. Sve je za pet, vrijeme je napokon kakvo volim, nema žurbe. Uživam u ovom petom mjesecu kao nikad do sada.Opa, pet hiljada(5059) kilometara sam napravio sa ova četri para tenisica koje rotiram, vrijeme je još za jedne neka ih bude pet. Ionako su 3 od 4 davno zaslužile penziju.