Trkačka teorija relativiteta

  Kako je i zašto vrijeme nekim trkačima(meni) relativno?
Istovremeno mi se čini da prolazi presporo i prebrzo!
Ja kao i većina trkača uglavnom treniram u nekakvim ciklusima između "važnih" trka ali uvijek sam "kao nešto"(a možda to samo umišljam..) ozlijeđen.
Zbog toga mi vrijeme prebrzo prolazi jer ozljede uvijek sporo prolaze i ne stignem ostvariti sve što sam naumio trenirati. Stalno imam osjećaj da neću stići, samo nisam siguran gdje?
Istovremeno kad god preskačem poneki trening da pustim onom jadu od tijela malo odmora jedva čekam da dođe sljedeći trening pa da udarim recku i upišem novu kilometražu. A to pak nikako da dođe.
Stalno neki "kua" računam i preračunavam i nikako da vidim kakav će "čuspaiz" od toga da bude za dva tri mjeseca, hoću li biti brži ili će me usporiti moj JMBG. Nikako da dočekam da se ujutro dignem i ne mislim više na te stvari. Da ne čekam kao što su čekali Godoa. Nema što da dođe, nema završetka sve će se opet ponavljati. To bi valjda bila trkačka nirvana.