Nervoza

 Logično je i za očekivati da prije nekog važnog događaja osjećate nervozu ili kako još to netko naziva, tremu. Svatko to malo drugačije doživljava ali intenzitet je proporcionalan odnosu onoga što očekujete i onoga što duboko u podsvijesti znate da možete. Što je veća rupa između te dvije stvari nervoza je veća. J..ga, rupa je rupa. Nikad ne znaš hoćeš li preskočiti ili zaglaviti. 
Kažu da u određenom smislu to djeluje motivirajuće ali dali je korisno za ono što nam predstoji? To i nije baš uvijek slučaj. Trkačima su razlog za tremu sigurno utrke. U mladosti nisam imao baš nikakvu nervozu prije utrke i kad malo bolje razmislim važnije mi je bilo dali me glada kakva zgodna cura nego koji ću stići u cilj. Moj pokojni kolega i prijatelj Miki je bio pomalo "tremaroš" jer je puno ozbiljnije nego ja uzimao trčanje. Radio je naporno cijelu godinu kao konj kako bi ostvario ciljeve i uvijek je prije utrke bila frka pa čak i sa probavom. Za razliku od njega ja sam tada samo uživao trčati. Pogotovo sa svojim malo starijim trkačkim prijateljem Plojem sa kojim sam dijelio umjetničke, filozofske i političke stavove, a koji su mi tada bili mnogo važniji nego samo trčanje. Upoznao sam i ekstremne trtaroše, a jedan neiskusni mladić iz našeg kluba se jednom raspitivao kod "Čape" za neku tabletu protiv treme pa mu je ovaj uvalio aspirin, što zapravo i nije samo po sebi bilo ništa loše. Međutim poslije pola sata otišao je do momka i iz zajebancije mu rekao kako mu je greškom dao jaki sedativ i da će vjerojatno uskoro zaspati i to možda na startu. Dečko se toliko izbezumio da se nije uopće pojavio na startu već se sakrio negdje i poslije je naravno izbila velika frka.  
Kad je svakodnevno trčanje u pitanju gotovo da ne bi trebalo osjećati nervozu nikada. Ta to je ono što volimo da radimo i želimo da radimo. Meni se valjda svijet potpuno preokrenuo i sad me nervoza pere svaki put kad oblačim tenisice. Čak i kad znam da ću trčati samo 5 kilometara lagano, recimo na posao. Možda je zbog posla? Nije, jer je isto kad trčim opet laganih 5 km nazad. Nisam nervozan što ću vidjeti ženu jer evo već je na putu nekoliko dana ali svejedno. 
Ponadao sam se oporavku nakon što mi je u nedjelju bilo dobro usprkos subotnjem dugom i intenzivnom treningu, plivanju, vožnji bicikle u nedjelju i još laganom večernjem rastrčavanju. Utorak je donio novu nadu jer sam 15 km sa 10 km maratonskog tempa odradio velikom lakoćom i bez većih problema u zglobu. Uz samo mali podsjetnik da me išijas još nije napustio. Zapravo je to bio prema objektivnim pokazateljima najbolje ili najlakše odrađeni trening tog tipa od kad treniram. Forma je znači tu ali već u srijedu ujutro zglob je opet bio u komi. Čak i tako šepajući prvi kilometar dva u srijedu sam imao dobar prosjek trčanja na posao ali sa jako niskim pulsom duboko u zoni oporavka. Računao sam da je to možda jer su sad jutra svježa i uskoro ću trebati duge rukave. Zato sam uzeo duplu majicu i jedne kratke gege ispod šorca kako bi me manje ubijao išijas. Za nazad sam morao skinuti jednu majicu jer je nakon dva oblačna dana ponovo bilo sunčano. No sve je ostalo isto. Puls i dalje nizak, a tempo još brži. No jači su bili i bolovi u zglobu pa sam nakon obilnog ručka kojeg sam si sam spremio večer prije, cijelo popodne proveo hladeći i masirajući zglob kako bi se oporavio za jači trening danas. Čim pomislim na današnji trening odmah me hvata nervoza. Ne zato što to neću moći odraditi ili će mi biti teško. Ja bi htio odraditi taj trening ali da me zglob prođe, a to izgleda nije moguće jer treba trčati opet malo brže. 
Dodatnu nervozu mi je donijelo otvaranje prijava za Berlin. Komotno se mogu prijaviti kao "brzi trkač" jer mi priznaju rezultat Beogradskog maratona iz 2017. godine. To znači da će moja prijava biti prihvaćena i da će mi sa računa skinuti 125 eura. Što ako u Berlinu ne budem mogao trčati zbog ... Nisu to prve ni zadnje pare koja sam uludo potrošio ali nakon telefonskog razgovora sa ženom sam shvatio da nije oduševljena sa tom idejom. Eto dodatnog razloga za nervozu, a jedini način da je se riješim je da se što prije prijavim. Nakon 7.11. to neće biti više moguće i nadam se da nervoza neće prerasti u razočaranje. No tko će izdržati nervozu do tada.