Veseljko

Dok, čekam hoće li ta kiša pasti ili neće, hoću li večeras trčati 10 km tempa ili ne najbolje da napišem kako je bilo na dužini dok se još sjećam. Čim te prođe muka ili bol sve brzo zaboraviš i iako tvrde da je to dio obrambenog mehanizma kojim nas je obdarila priroda kako nebi cijeli živod bili pod stresom meni je ponekad žao zbog toga. Prvo sam se nadigao rano jer je ekipa htjela da krenemo već od 6 ujutro, a meni je ta jutarnja ukočenost prava noćna mora. Treba mi dosta da se čak i po ovako sparnom vremenu otopim. U ekipi jedan povratnik od ozljede, jedan mlađi matorac koji uvijek trči nepredvidivo, jedan trial specijalista za kojeg mislim da je u jako dobroj formi i ja koji ne znam kako će taj problem sa leđima izgledati nakon 3 sata trčanja jer još to jutro nije bilo sasvim lako ustati. No već odlazak u Šijanu po zaobilaznici je pokazivao znakove manjka entuzijazma kod gotovo svih iako nije bilo uopće toplo. U šumi je bilo malo vlažno i bez vjetra pa zapravo teško mogu odrediti kolika je bila temperatura. Nakon prvog kruga i dolaska na onu zanimljivu uzbrdicu ostali smo bez jednog člana ekipe jer je odlučio da preskoči to zadovoljstvo zbog nedavne ozljede ahilove. Nakon drugog kruga spala je knjiga na dva slova iako sam očekivao da nas Ljubo počasti jednim jurišnimm napadom na brdo sa priličnom erekcijom. To obično uradi kad odluči da mu je to zadnji krug u Šijani pa se ili nas počasti jednim podsjećanjem na to kako u mladosti nije imao problema sa erekcijom da ne kažem uzbrdicama. Jednostavno je negdje nestao. Treći krug smo taman uhvatili korak kad je treći zaključio da mu još fali pet kilometara zaobilaznicom do kuće i da mu je za taj dan dosta. Dok sam se ja zbrojio shvatio sam da ću tresti još dva puta po onoj uzbrdici kojeg neka mi oproste TBF-ovci mogu jedino nazvati veseljko. Kontam još je pet po zaobilaznici. 
O kvragu, to je više od 34! Sa zadovoljstvom ću "veseljka" zadnji krug preskočiti i skratiti krug za bar pola kilometra. Četiri puta je dosta iako sam nekad sigurno mogao i više. Potpuno zaokupljen gubitkom društva tek kad je zadnji odlučio zaključiti dan i dopuniti svoju bočicu koju je nosio za pasom sjetio sam se da bi mogao i ja popiti malo iz česme jer od 20 do 34 km ima još dosta, a kad jednom krenem nazad mogu samo sisati auspuhe po užarenoj zaobilaznici. Usprkos ta zadnja dva tankanja vaga je kući pokazala nakon još par čaša da sam bio opasno blizu problemima jer sa 64 i malo startnih kilograma niti nakon svega što sam popio nisam stigao preko 62 kg. Nikad još nisam osjetio toliki umor nakon treninga možda čak niti nakon maratona, no znam da je za to kriva samo vrućina i možda veseljko. Međutim moj sat kaže da mi je dosta 48 sati oporavka. Može, ionako je ponedjeljak dan bez trčanja, a do utorka popodne ima i više. Eto oporavljen, otkočen upravo se spremam sa istom ekipom trčati tempo po premanturskom igralištu dok nam jednom po jednom ne dopizdi. Nadam se da neće prije nego odradim bar 10 km. Bar da hoće ta kiša ...